13 svibnja 2026
Autor: julija
Kategorija: Uncategorized
Na zidu pljesnivome,
slika, okvira prašna…
Čeka da ju dodirne
ta sudbina strašna,
ta ljubav, u životu joj, mračna.
. .
I vremenom je ona pala,
neuredna da i taj zid krasi.
Od kruta stakla je zajecala;
O Bože, dušu moju spasi!
. .
Tužnih li dana toj slici osta.
Sa visine, sad na podu leži.
Razbijena, uzdahne ta slika prosta;
Oh majstore, ležat mi je dosta,
k’ zidu pljesnivome, okvir moj teži…
. .
Al i ruke vješte, majstorove,
ne pomognu zacijeliti joj rane.
I ostavi je tako, ležati na podu.
Svakim danom, sve više,
da gaze ju u hodu…
Nema komentara za "Milan Janković “Slika”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.