Kategorija > Misaona

DODIR SVETOVA

Tanani   drhtaj  onkraj   beskraja Kocka   kristalne   vedrine Tragovi   kupine  blizu  utrnule   usne Kada  se  svetovi  prepletu Sačekaj  titraj  u  nekom   danu U  nekoj  toploj  noći Ovo  dugo  putovanje Kroz  krajolik  sazdan  od  laži Donosi  pravo  pročišćenje Možda  i  dodir   svetova Krvi  što  se  prepoznaje Srca  što  kucaju  zajedno   Autor :    Milan    Drašković

Pročitaj cijelu poeziju

Dragi čitaoče…

Dragi čitaoče ovo je za tebe u stihove pretvaram dijelić sebe zamisli na klupi očiju praznih mladića ovo je njegova životna priča. Na tebi je da li ćeš da mu sudiš ili možda ćeš ipak pomoć da nudiš. Rođen je kada se sadila mržnja prvih pet godina ga punila srdžba proganjaju ga još uvijek noćne […]

Pročitaj cijelu poeziju

Riječ

Nekad je riječ vrijedila zlata otvarala čak i gvozdena vrata vadila duše iz tmine i mraka bila je slatka, nježna i jaka. Bila je snažna i na mjestu svaka shvatanje iste bila je zadaća laka važnija od vjere, nacije il’ braka a sada kao da je od stakla. Danas je samo mali skup slova prazan […]

Pročitaj cijelu poeziju

Na platnu života

NA PLATNU ŽIVOTA Na platnu života Slikam novi dan Miješam istinu i stvarnost Nebom sivilo ružičastim postaje Noć se povlači Kiša jutrom dobuje. Čvrsta je pozadina Platno napeto Slike za jutarnju nadogradnju Miris firnisa Nijanse života stvara Kišne kapi peru kasno jesenski dan. Ti u osmjehu U stvarnosti jutra Tražiš zraku svitanja Iza prozora Dlanom […]

Pročitaj cijelu poeziju

Očice otkrivenja

Uđe u sjen, mrak je budan tišina satom tiho kuca Bijela i crna nota otkuca ne vidi se dan od mraka Zapetljane petlje sitnih očica opore cijeli dan, ruke mirne oči razabiru san, obrube lica noć razbi prva zraka Sunca

Pročitaj cijelu poeziju

Endnota

Razum je najgori dio svakoga ludila, u tami slućeno lice nagovještaja. Otkucavanje ponoći budi tišinu; plivao sam od Smrti do Konačnog, među crnim algama titra svijeća na oku prosinca. Kada anđeli napuste Ur albatros preleti grobnicu mora.

Pročitaj cijelu poeziju

Kanopa

Govorio je dubokim očima majci koja razumije. Dan poljubi tisuću uvala; samo grobovi ostaju netaknuti.

Pročitaj cijelu poeziju

Pismonoša

Stvorili su igru ( netko je čovjeku rekao : ” Tamo je svjetlo ” ). Materijalna svijest otvara vrata civilizacije ; dobro je on to znao. Grade kuće Gospodnje, a u slavu Crnoboga, promatra ljude i njihove tako ograničene mogućnosti. More, na kopno baca dubinu zamrznuto oko : ( Ptolomej tamom puni urne ). Zadnji […]

Pročitaj cijelu poeziju

Bankrot

Pročitaj cijelu poeziju

Pod površinom jutra

Statično je more pod površinom jutra Slušam školjku kako zarobljava zrnce pijeska kao zrnce duše pretvarajući je u kamen

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts