Kategorija > Misaona

Promrzli

Znaš li kako je kada ti mrzne srce? Jesi li kada osjetio kako ga neizbježno okiva hladnoća? Škripi led nad glatkom klijetkom koja se opire. A ono se napinje… savija… sustaje… odustaje. Jesi kad osjetio kako ga hladnoća osvaja? Uporna… ispunja… sapinje… pobjeđuje. I kako život iz njega nestaje? Mrzne… gubi snagu… predaje se… prestaje. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- O prošlosti

I onda te nešto katapultira nazad. Naizgled nevažna sitnica, mnogima tek usputna trivijalnost svakodnevnice. Odjednom osjetiš iznenadni zagrljaj na peronu dolaska, promrzlo srce koje drhti kao da će iskočiti iz grudi, ispijanje lipova čaja u spokojnosti tople sobe. Sjetiš se višesatnih polemiziranja oko duhovnosti, povijesnih događaja i književnih pravaca. Zatim te pogodi sjaj u očima koji […]

Pročitaj cijelu poeziju

Zlom slutnjom

Izgubljeno lutaš Izgubljeno lutaš u magli između jučer i danas Nećastivim osmijehom u besprizornom svijetu snova Izgubljeno lutaš pognute glave grijehom iskrene laži Između tebe i sebe ostaješ putnik bez pšovratka Osjećaš bol nemoći plač bez suza tihi jauk duše Moliš a ne znaš zašto se kaješ zlom slutnjom Izgubljeno lutaš odbačenom istinom životnog htijenja […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Sve nijanse uspomena

Prostorijom se širila zamamna svježina cimeta i gorka slatkoća klinčića, dopirući do najsitnijih komadića zvjezdanog neba koje smo promatrali za vrijeme ultimativnog susreta. Zarumenjenost bijelog lica odavala je nekakvu nedokučivo- muževnu ljepotu, suptilnu krinku neznatnog doticaja po pothlađenim ramenima crvenog kaputa. Zametne se svaki trag reminiscencije, ali nevješto skrivanje tugaljivosti u tim travnatim zjenicama; jednostavno […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Ad acta

Ljubljeni,  zašto zašutjesmo  tirkiznom jednostavnošću, disparatno prohujavši alejom zavežljaja negativnosti pripisujući odbačenost neživoj frakturi imaginarnih stvaranja?

Pročitaj cijelu poeziju

POD MJESEČEVIM SLAPOM

Grijao sam obraz na mjesečevom stegnu iza mene sjena bacala je šiljke nemira i osude

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Strahujem pred zamišljajem

Slušam te nijema, dok me alarmantno  obasipaš lažima. Poražen zbog predaje poniznosti, oslikavaš nage ograde bezbojnih usnuća, tražeći da pogazim moral uobraženom zavodljivošću obmanjivanja. Usprkos pomutnji nervnih završetaka, strepim pred prisutnošću oprosta, trepereći poput lomljivih grančica, koje orkan nemilosrdno para davninama. Iako zaboravljaš kako su poneki osmijesi, ugrađeni u tkiva pjesničkih kostiju jedina realizacija preboljenja […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Talog i posljedice ljudskog odabira

Urušavalo se podzemlje, erozija barijere krugova. Težina počinjenoga- premca ne vidi. Šišmiši letahu posvuda. U Hadu, doista, ni tračka svjetla! Mozaici trpećih duša dopadljivo se smijahu. Stigmatizirani od „pamtivijeka“ ne razlikuju dobro od zla. Umjesto toga, nutrinski, izranjajući mrak ih guta! Hodnici nepropusnih grijeha, zaluđenost koštala ih spasa! Sove krilima rastapaju novu dimenziju. Crpe sablasne […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ja sam samo zena

Ja ne trebam alkohol da bih bila jaka da bih se srozala , to mogu i sama , umrijet mogu takodjer sama a radije bih ziva na atomskoj bombi snivala, na tijelima zivim odmarala .. samo da mi duh poleti visinama slobodan jer oslobodjen tijela, poleti lakse, kruzi visinama ..lagan, proziran, leprsav. Kad umrem bit […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Muk

Samoosuđena na samoću; započela je uklanjati tek kanule pahulje po novom, crnom kaputu. Zagledavši se u jednu, naizgled netopivu ili barem izdržljiviju od ostalih, u umu joj se vrzmala ideja raskrinkavanja prešućivanih intriga. Kako bi postupila da mu ponovno začuje glas; isti onaj koji joj satima zboraše o korelaciji između svjetskih religija i povijesnih dogodovština? […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts