Pročitaj cijelu poeziju

Epicentar obećanja, nadasve potresnih priznanja – uzdrmao je naš dom.

Pročitaj cijelu poeziju

Disproporcionalno se rastačem na elemente nedostatnosti. Započinjući neprekidan niz subliminalnih samokažnjavanja, diktiram propuhu srca da me mimoiđe ovih maničnih epizoda razjedinjenosti naših umova. Više ne govoriš u zahrđalim stankama pomanjkanja i preuveličavanja, iako osjećam da se nazire poboljšanje sado-mazo partitura ogoljelosti duševnih dijagnoza, premda se nikada nisam doživljavala upraviteljicom monogamnog logora – u kojem udišemo […]

Pročitaj cijelu poeziju

I jeseni već prohujalo pola, sunce se opire zrakama zadnjim, voće jesensko pojeli sa stola, sve bliže su dani, danima badnjim.

Pročitaj cijelu poeziju

Regeneracija svrgnutih pisama – sja u punom jeku! Nepresušne komore ogranaka plača; telekinezom posjećuju tvoju odaju. Dehidracijom natapam trenutni zalazak sunca, intuitivno sluteći… Ako ostavim zapis, znat će(š)da je o tebi. Lorena Vojtić ■ 6. knjiga □ (DIS)BALANS SVJETOVA ■ Brooke Shaden Photography

Pročitaj cijelu poeziju

Ti i ja, mi smo raspete jedna drugoj o kralježnicu da se nikada ne ugledamo.

Pročitaj cijelu poeziju

tata i mama poslije II Svjetskog rata, 1945. Nedostaju mi svaki dan to osjećam, nedostaju mi često se u mislima rastužim, nedostaju mi, a što više da kažem?

Pročitaj cijelu poeziju

Čudno neko vrijeme, to vrijeme uoči Noći vještica uvijek me je fasciniralo: lišće leti, vjetar luduje ulicama grada  pitam se: kamo sada?

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju