Kategorija > Misaona

Istok i zapad

Predgovor pjesmi– Povratak nestale kompozicije. Ponekad sjednete pa posvetu pišete ciljano, a ponekada se posveta nametne sama od sebe, ovdje je slučaj da je posveta došla spontano. Ova kompozicija(meni jedna od mojih najdražih) posvećena je našoj Mariji ženi nevjerojatne energije i nevjerojatnog poetskog talenta. Na istočnom polju iznikla pjesma, Jesenjin stade gol pred poeziju. U […]

Pročitaj cijelu poeziju

BURA

Hladan sjeverni vjetar pjeva mi slanu pjesmu okrunjenih uzdrhtalih valova. Zapjenjeno more poziva u tamne skrivene dubine među šume morskih trava. I usnule koralje, gdje hobotnice pružaju krakove, a ribe bježe od mreža i vrša. Slane mi suze klize niz obraze, u žilama mi teče more. Pružam ruke, kapi me zagrle i vraćaju se modrozelenom […]

Pročitaj cijelu poeziju

Posljednji ples

Pročitaj cijelu poeziju

Bez pristanka neba

Bez pristanka neba bol je osrebrila sva čvorišta moga sna i na čokotima crnog uštapa množi dotrajala življenja u kolajnama smrti. Ruke ukapam u plićine žerava ilinštačkih, da ne budem berač crnoplodih grana iz kojih vrije patnja čovjekova.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Stvarna imaginacija

Umotaj me u najfinije tkanine, u potonje svilenkaste niti paukove mreže  isprepletene našim zanosnim poljupcima.

Pročitaj cijelu poeziju

.Koračam-za-tobom

 

Pročitaj cijelu poeziju

Neodzlaćeno

Mjesec korača za mojim raskorakom između samoće i gladi za snom, a ja mu izmičem svaku kamenu stopu i ulicu u kojoj miriše moje neodzlaćeno djetinjstvo. O najviši bedem miholjske tvrđave vješam kosti vremena koje otkucavaju ponoć svakoga sata, dok bura liže krv mojih misli o Žalu na kojem zori Bog. On je među tvrđama […]

Pročitaj cijelu poeziju

Kanata vremenu

Dok vrijeme razlomljeno udahom bure vrtloži svoje kosti kazaljkama kamenoga sata, ja umirujem ovaj dan na bedemima svijeta, ispraćajući galije smrskanih duša prema kraju gdje Bog svetkuje kanatu sjetve svoga lica.

Pročitaj cijelu poeziju

.Tako, u neka predvečerja

 

Pročitaj cijelu poeziju

Deseti krug pakla

Neka se magličasta kopren navukla na brda, nad šumu, nad rijeke, nad more. S neba umjesto mira rosi ledena kiša, pere sa stakla zadnji zrak sunca; ostaju samo prljave stazice s jednim smjerom bez kraja. Koliko ima početaka? Mniju prispodobu o putu i širokim vratima, uskim vratima… Zvekirom bi triput tukli tamna masivna vrata, al’ […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts