Kategorija > Misaona

Zlatna jesen

Pročitaj cijelu poeziju

Deformacija entiteta

  Kada se prestaneš bojati smrti, Tada se trebaš uplašiti. Onda kada prestaneš sanjati, Počinješ iščezavati.

Pročitaj cijelu poeziju

Ringispil

Znas li mili, ako se jednom opet sretnemo u tom ravnomjernom i stalnom ponavljanju ringispila nasih zivota tamo negdje daleko nakon svega, u Alisinoj zemlji cudesa, ne,to necu vise biti ona ja, samo tvoja blesava i nestasna mala, uvijek ponovo spremna za ludosti i sale, nego ce to biti samo mrvice mene onako olako razbacane […]

Pročitaj cijelu poeziju

. Pitaš

 

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Iscjeljenje

Gospodaru veličanstveni,  svrni pogled na ovu pokornu djevojku, koja moleći ružarij, broji cjelove. Ovo je njen mjesec,  doba obraćenja teških prekršitelja zapovijedi. Potrebno je othrvati se naletima zlobnosti. Sva je ponizna  u činu klečanja pred raspelom. Ne dotiču ju bogohulne kletve nježnih mrzitelja,  niti osude mediokriteta, već ju mori propast duše  i presuda vječnih muka. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Kreacija

Presahlu potku vremena natapam crnom sluzi zemlje i plodnom vodom istruđene kroz porođajni kanal svijesti. U svu tu zgnječenu bol upredam nektarnu bjelinu i jednim jedinim pomakom sve postaje usijanje ogoljelog lunarnog pubisa.

Pročitaj cijelu poeziju

Dioba

Prislanjaš mi prste na lukove čela utiskujući pod lubanju reljefe svoje geneze u iščekivanju svetkovine mitoze. Nekrotično crnilo mog jednoumlja zbunjuje tvoja osjetila. Ti se ne možeš dijeliti sa mnom. Niti zriti u mom strahu. Otvaruješ nas u jutarnjim vrhuncima do glasnica me ispunjavajući zaglušujućim ehom svog tubusa. Tada progovaram jezikom crnih rupa na kojem […]

Pročitaj cijelu poeziju

Tko ima Krista, ima život

Rekli su mi jednom da bi bilo dobro da se krstim. Valjda su kraj mene bili izgubili svaku nadu. Upitah: “Zašto?”, a oni odmahnuše rukom prema meni. 

Pročitaj cijelu poeziju

Usanjavanje

Usni, ljupka Smrti, ovaj san usni sa mnom. Iako tebi već sve je znano, ipak usni, usni sa mnom. Primiri ruku na stegnu mome. San to je samo, magla med dvi čeone. Zato usni, usni mrtve svoje posađene niz bijele perivoje. Samo usni, i ne diši jako. Nemoj da sazna svatko da sa mnom snivaš […]

Pročitaj cijelu poeziju

Zlo

Iščupaj iz korijena zlo – jer ono plavu boju nema nevidljivo je, a gleda k’o neman zariva zube u meku dušu škrgućuć čeljust snažno steže nevine ruke samoćom veže Tatjana 2017  

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts