Tanani drhtaj onkraj beskraja Kocka kristalne vedrine Tragovi kupine blizu utrnule usne Kada se svetovi prepletu Sačekaj titraj u nekom danu U nekoj toploj noći Ovo dugo putovanje Kroz krajolik sazdan od laži Donosi pravo pročišćenje Možda i dodir svetova Krvi što se prepoznaje Srca što kucaju zajedno Autor : Milan Drašković
Kategorija > Misaona
Dragi čitaoče…
Dragi čitaoče ovo je za tebe u stihove pretvaram dijelić sebe zamisli na klupi očiju praznih mladića ovo je njegova životna priča. Na tebi je da li ćeš da mu sudiš ili možda ćeš ipak pomoć da nudiš. Rođen je kada se sadila mržnja prvih pet godina ga punila srdžba proganjaju ga još uvijek noćne […]
Riječ
Nekad je riječ vrijedila zlata otvarala čak i gvozdena vrata vadila duše iz tmine i mraka bila je slatka, nježna i jaka. Bila je snažna i na mjestu svaka shvatanje iste bila je zadaća laka važnija od vjere, nacije il’ braka a sada kao da je od stakla. Danas je samo mali skup slova prazan […]
Na platnu života
NA PLATNU ŽIVOTA Na platnu života Slikam novi dan Miješam istinu i stvarnost Nebom sivilo ružičastim postaje Noć se povlači Kiša jutrom dobuje. Čvrsta je pozadina Platno napeto Slike za jutarnju nadogradnju Miris firnisa Nijanse života stvara Kišne kapi peru kasno jesenski dan. Ti u osmjehu U stvarnosti jutra Tražiš zraku svitanja Iza prozora Dlanom […]
Očice otkrivenja
Uđe u sjen, mrak je budan tišina satom tiho kuca Bijela i crna nota otkuca ne vidi se dan od mraka Zapetljane petlje sitnih očica opore cijeli dan, ruke mirne oči razabiru san, obrube lica noć razbi prva zraka Sunca
Endnota
Razum je najgori dio svakoga ludila, u tami slućeno lice nagovještaja. Otkucavanje ponoći budi tišinu; plivao sam od Smrti do Konačnog, među crnim algama titra svijeća na oku prosinca. Kada anđeli napuste Ur albatros preleti grobnicu mora.
Kanopa
Govorio je dubokim očima majci koja razumije. Dan poljubi tisuću uvala; samo grobovi ostaju netaknuti.
Pismonoša
Stvorili su igru ( netko je čovjeku rekao : ” Tamo je svjetlo ” ). Materijalna svijest otvara vrata civilizacije ; dobro je on to znao. Grade kuće Gospodnje, a u slavu Crnoboga, promatra ljude i njihove tako ograničene mogućnosti. More, na kopno baca dubinu zamrznuto oko : ( Ptolomej tamom puni urne ). Zadnji […]
Pod površinom jutra
Statično je more pod površinom jutra Slušam školjku kako zarobljava zrnce pijeska kao zrnce duše pretvarajući je u kamen
Suzana Marić
Marija
Tonka