U TEBI SAM PREPOZNALA SEBE U tebi sam prepoznala sebe U tvom osmjehu, u boji kose U bljesku oka i borama na čelu. Prepoznah godine i sjene drveća Mjesečine koje su dolazile i nestajale Prepoznah kiše koje ponekad svrate Dane i korake koji nas godinama prate. Tvoje su kose isto posjedile kao moje Tamo gdje […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ja sam ona riba zaglavljena među koralje i morske alge, dok ostale ribe slobodno plivaju kroz vodu, kroz život.

Pročitaj cijelu poeziju

JUTRO MI PRUŽA RUKU Zastanem, a jutro mi pruža ruku, Sakriva se sunca zraka u krošnji, I nebo je nekako svjetlo plavo, Sa livada kose, otkosi trava, košnja. Jutarnji povjetarac maše mi listovima, A misli moje skladaju riječi, Sve je nekako tiho i ptice još šute, Moja je staza tako tvrda i duga. Zastanem , […]

Pročitaj cijelu poeziju

Traje i traje magija u mislima tog sanjara što, ploveć’ morem svetova, dugo traži kroz brevijar jarkih snova – recept za sreću skriven u brojevima.

Pročitaj cijelu poeziju

SNOVI VREMENA   Polako klizi dan vjeđama mojim snovima mojim, tjera me da se budim da zapamtim njihov tok u mraku uz tanku traku svjetla, što pada na stih. Sanjam! Sanjam li još uvijek, il’ već mirisi jutra pletu mrežu buđenja, a proteže se zora preko stvarnosti oblikuje bjelinu neba jer treba odagnati noć, koja […]

Pročitaj cijelu poeziju

ruku zbitih u vlažnoj ilovači oblikujem svijest vječnoga

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Kad na kamen padne sjeme među korov il’ po putu nit’ je mjesto, nit’ je vrijeme da što raste u tom kutu.

Pročitaj cijelu poeziju

Zaljubih se u noći vatrenoj i silnoj (ispod neona u slici kaosa) probuđeni vulkan iz bezdana opskurnog krvoločne ubojice; fizičko odsustvo poremećene iluzije mrtvi fetusi, perverzne majke – tifus i kolera, iz dubokih jama cerek luđaka staklom ovisnici čelo režu perspektiva praznog sistema… Čovjeka navode da vrtnjom u grobu stvara sve dublju raku, smrt ulazi […]

Pročitaj cijelu poeziju