Sinonim akcije i nadrealistički test, uz niz kontradikcija značaj nadrealizma, pouzdan kriterijum za Bretonov manifest, kroz mentalne predstave čin automatizma. . Kod moralne misije prisutne polemike, otpor slobodnog duha životni intenzitet, princip proizvoljnosti i diktat spoljne slike, Lotreamonov […]
Kategorija > Misaona
Milan Janković “Guščja glazba”
Čuo sam guščju glazbu, s neba visoko. Onaj poznati V pokazao je prema jugu. Znam kamo idu i zašto. Čak znam zašto lete u V. . Onda, zašto me progone snovi po njihovoj glazbi? To je zvuk promjene, zvuk prošlih iskustava, koja nikad se neće vratiti. Život koji je sada iza, postoji samo u sjećanju… […]
Sonja Kokotović “Kreni”
Neka stope svjetlost ti prati dok budeš upijao riječi slika obojenih krovova svijeta koje čekaju, koje raduju, tvoje začuđene oči djeteta! . Ponesi taj ushit života, neka gori radost timbar vjere, neka se glasa! Budi more, vjetar, proljetni dan! Živi život, taj čudesni san.
Milan Janković “Vrisak nade”
Posežem nadaleko i naširoko da bih gradio obrazac usamljene zbunjenosti, koji tka svoj put sa odlučnosti, tražeći odgovore; Zašto data obećanja nikada nisu održana? . Zadržih se ovdje, na goloj rijeci, gdje se kovitlaju glasovi ludila u vrtlogu klizanja. Gdje se vrijeme ponavlja, gdje je nada zupčanik istrošeni, težak za popravak… A ipak vuče me […]
Milan Janković “Začarani cvijet!
Guše me vijugave loze melankolije… Hipnotizirajući petrikor ispunjava moja pluća, duhanom smotana. Nedostaju mi vijugave livade u mističnim zemljama, i biti opčinjen svakim, cvijetom čarobnim. . Posljednja latica, začarani cvijet pada… . Izgubio sam svoju kartu, zbog zabranjenog znanja. Začaran prokletstvom stvorenja u gnjevu, muče me zloćudni tumori u prsima. Posljednji od svjetlucavih otrova, koji […]
Rijad Arifović “Glas bez zvuka”
Nosim ravnicu u osjećajima Nosim stihove, nosim zvuke sevdalinke svirane u tonovima tuge i nostalgije. Nosim snove izgubljene u noćima samoće. Nosim gorčinu u buketima lucidnost i bezumlje. Nosim suhoću svojih očiju koje plaču još od djetinjstva. Nosim noći pune mjesečine Nosim polja suncokreta Nosim dvorište puno sunca i ptica Nosim dugu čežnju Nosim jedan […]
Marin Čaveliš ” Ubojito ravnodušje”
Čuješ li jauke žrtvi? Ubijaju se gradovi i ljudi. Leže srušeni i mrtvi. I nikog to ne čudi. . Čuješ li jauk majke nad mrtvim djetetom? Zlo je izašlo iz bajke i opet luduje svijetom! . Makar malo oslušni kako tišina ječi, dok ljudi ravnodušni gledaju zločine mirno – bez riječi. . Svima je ogluvila […]
Lorena Vojtić “Dualna”
Uz pravu patnju… Najbolje naučimo. Gradimo karaktere. Oblikujemo. Ličnosti, stavove. Kompletne mentalne sklopove. Stvaramo. Hvalevrijedne projekte, čuda. Koristimo Bogom dane… Unikatne darove… Talenti se umnažaju. Možemo – promijeniti jedino sebe. Ali druge, nikako ne.
Milan Janković “Ona je zemlja, a ja zrak”
Tišina pjeva, tka svete tekstove, snažne i nježne, kao paukova svile. Oči su mi fantastičnih zvijezda pune, ruku ispruženih, žele mjesec da uhvate. . Plešem bos po rosnoj travi, čekajući, čeznući u najtamnijoj noći. Zemlja i ja, suspregnuta daha, za prvi pogled, čekamo na zoru uzdaha.
