Što li je život neg nestvarni dodir čuvstva, let fluidnog postojanja što diše kad iznađe sličan korak upijajući sve krhke dodire tog zemaljskog plesa začudnosti
Arhiva > koko
Najtiše moguće
Ima onih noći prosinca kada misli zagrli neka posebna sjeta. Usmjeriš pogled na ulicu, posve praznu ostavljenu tišini noći i namah, samo ti priđe taj drhtaj želje, to čuvstvo dodira hladne mekoće zbog koje postaješ poput papira Odnekud, kao u snu, jedva čujno, u trenu, zašušti tišina. Vidiš spustila se meka, bijela prašina. […]
Papuče
Kada dođem u našu kuću ništa više isto nije, samo stvari stoje isto, kao prije ovdje, nitko se više ne smije.
Nevoljena
Izgubila sam te negdje na putu gdje jutro obznanjuje istinu skrivenu iza nejasnih riječi koje izbrisao bi maglom Shvatila da tvoje ruke nikada neće prigrliti naš život začet mojim rađanjem u tvojim mislima Nedovoljno dobra za dnevne berbe sreće, dostatna samo za pijanstvo od kiša tvojih oblaka Zvjezdani svijet u tvom pogledu […]
MOJ PRVI VINSKI DEB I(svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajem je istinita)
Odlučih raditi vino. Iskreno, nikada mi to prije nije padalo na pamet, no kako tate više nema, ideja je jednostavno zasvijetlila kad sam nakon podužeg izbivanja stupila na dvorište moga djetinjstva. Pogled ispred, otkrivao je neosporan urod, (pre)dugačke grane koje su taman, pokrile staru garažu. A na svakoj grani kesio se, dobro držeći grozd.
Nijemi tanac
Hukta vlak svakdanji. Na peronima lica nebrojenih, danomice razrijeđena od bujica smrti. Viri zlo. Krade i uzima jednog po jednog. Revni Kosac brižno ostavlja nove fotografije, na svakoj, sablasno prazna mjesta i nikada ne znam da li sam i sama na redu, kada će i moje mjesto biti trajno izbrisano, kada postati […]
Nedorečenost
sve je ostalo nedorečeno urezana jedino ta posljednja želja nenadani cjelov sve više nije ni važno poljupcem, izgovorio si ono što čekala sam, cijeli život Photo by “Photographize”
Melankolija
Utišalo se. Ostao tek šapat dodira vjetra i šum drhtaja misli Zastranila samo kaplja uramljene melankolije oka na oknu duše Photo /”Photographize”
Haibun/ Igra skrivača
Ležeći, promatram bijele, pernate oblačke u igri sa suncem. goruće ljeto igra oblačka cijelom pješčanom plažom Narančasto polako, klizeći, prekriva jedan oblak. Gledam, nestalo je sunca! Na trenutak, darovani hlad. nestalo Sunce! plavetnilo pokrila -jedra oblaka Odjednom, svjetleći prsti opet duž cijele plaže. Sklapam oči. Potajice, škiljeći, gledam novi oblačak koji […]
Tišina
Poznajem svoje tišine. Tiše od tišine, bose siđu sa mekog oblaka, s nekim mirom. Prihvaćaju bonace i oluje. U usponima, prisutne pri padu, sa mnom na dnu. Ukazuju, ne prešućuju, ravnoteža su mojih istina i ega. Tišaju sva moja lica slabosti, svjedok su snage. Moje tišine nisu daleke, moje tišine nisu tuga, mada sklapam oči, […]
