Pustio si sreću u modrinu oka. . U staračkim dlanovima crnike i borova vreva glazbe cvrčaka, omamljenost čuvstva mirisima tvojih njedara dok putuju slike raskoši lavande i smilja. . Srce trepti od radosti smiješeći se tek tako.
Arhiva > koko
Sonja Kokotović “Neprilagođena”
Neshvatljiva, prisutna, a daleka . Jesam, a nisam, ovdje, a tamo . Milje me dijele od nekih za me, duša dalekih, različita po boji i teksturi skupljenih zrnaca soli, rijetko kompatibilna. . Ne čudi, neminovni su sudari već pri prvom izričaju. . Odbojna mi ta ušećerena vodica kojom ispiru […]
Sonja Kokotović “Slike u našim očima”
Uvijek si nekako tih u tim danima ljetne žege vadiš početke nas i slažeš slike poput brodovlja raspoređenog u luci. Ljubav crtaš slikama prvih dodira u ljeskajućim tišinama obala gdje zauvijek ostao je titravi odbljesak naših sjena zagrljenih morem . Tvoje nenajavljene morske sjete sve više prizivaju […]
Život
Što li je život neg nestvarni dodir čuvstva, let fluidnog postojanja što diše kad iznađe sličan korak upijajući sve krhke dodire tog zemaljskog plesa začudnosti
Najtiše moguće
Ima onih noći prosinca kada misli zagrli neka posebna sjeta. Usmjeriš pogled na ulicu, posve praznu ostavljenu tišini noći i namah, samo ti priđe taj drhtaj želje, to čuvstvo dodira hladne mekoće zbog koje postaješ poput papira Odnekud, kao u snu, jedva čujno, u trenu, zašušti tišina. Vidiš spustila se meka, bijela prašina. […]
Papuče
Kada dođem u našu kuću ništa više isto nije, samo stvari stoje isto, kao prije ovdje, nitko se više ne smije.
Nevoljena
Izgubila sam te negdje na putu gdje jutro obznanjuje istinu skrivenu iza nejasnih riječi koje izbrisao bi maglom Shvatila da tvoje ruke nikada neće prigrliti naš život začet mojim rađanjem u tvojim mislima Nedovoljno dobra za dnevne berbe sreće, dostatna samo za pijanstvo od kiša tvojih oblaka Zvjezdani svijet u tvom pogledu […]
MOJ PRVI VINSKI DEB I(svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajem je istinita)
Odlučih raditi vino. Iskreno, nikada mi to prije nije padalo na pamet, no kako tate više nema, ideja je jednostavno zasvijetlila kad sam nakon podužeg izbivanja stupila na dvorište moga djetinjstva. Pogled ispred, otkrivao je neosporan urod, (pre)dugačke grane koje su taman, pokrile staru garažu. A na svakoj grani kesio se, dobro držeći grozd.
Nijemi tanac
Hukta vlak svakdanji. Na peronima lica nebrojenih, danomice razrijeđena od bujica smrti. Viri zlo. Krade i uzima jednog po jednog. Revni Kosac brižno ostavlja nove fotografije, na svakoj, sablasno prazna mjesta i nikada ne znam da li sam i sama na redu, kada će i moje mjesto biti trajno izbrisano, kada postati […]
Nedorečenost
sve je ostalo nedorečeno urezana jedino ta posljednja želja nenadani cjelov sve više nije ni važno poljupcem, izgovorio si ono što čekala sam, cijeli život Photo by “Photographize”
