Titrajući cjelov stasale dozrele raskoši slasnog nektara probudio sve okusne pupoljke pa traže još
Arhiva > koko
Sonja Kokotović “Oda”
Bolje da se danas ničega ne primam pustim da cvrčci odrade u zboru cikadu odlaska poslijepodne ću ionako prebaciti na drugi pogled u snovima i potpuno se isključiti iz motorne buke grada okovanog u gradilišta koja zjape prazna, od horoskopa koji mi iskače po ekranu tvrdeći da u zadnje vrijeme baš i ne sagledavam jasno […]
Sonja Kokotović “Dan valova”
Razigrano more širilo je zagrljaj kotrljajući uzdignute kristaliće plavetnih kaplji. , U tili se čas svo mnoštvo uokolo uz glasan i zarazan smijeh preobrazilo u sretnu djecu koja se opet mogu igrati.
Izbavljenje
Pripadam ovdje mračan u mraku zagušljivog kvartovskog kafića na kraju ulice, ovdje me svi znaju, ništa ne pitaju ne moram čak ni reći što želim, prozirna mokra supatnica uvijek spremno čeka da je uzmem naiskap. . Ovdje nisam sam, nikad nisam jedini, vidim slične, istih bijednih života kako ispijaju posljednje eure dostojanstva. . Ni njih, […]
Sonja Kokotović “Riječ”
Dođe nenajavljeno, otvori širom vrata srca i ubrizga otrov pokupljene sa najvoljenijih usana. . Cilja sredinu. Tamo gdje ništa ne sluti da bol će uprijeti da išta lošeg, može doprijeti. . Ispuca riječ koja bane -kao tane! Zabode se u […]
Sonja Kokotović “Bezglasna, deveta u nizu”
opet se uvukla u snove utonula u sumrak ulice . iza stakla, odavno već, niti tračak svjetla, poput pijeska izčezava pohranjena u tragu oka zadnja slika ruke za pozdrav . sve gluho, zarasta trnjem u tišinu skroz do srca […]
Sonja Kokotović “Bezimena”
Voljela bih da se vratim kao pahulja mala posve neprimjetno na rever tvog kaputa bi pala, šćućurila se tiho, napravila mjesto gdje pogledom baš ne zalaziš često. . Iskoristila bih tren da nepažnjom, skidajući kaput, dotakneš rever koji me nosi, pa taknuta tvojom rukom, […]
Glazba jeseni
Poznajem njene mijene šušanj, njene sjene. Volim kada se zeleni, crveni, kada šuti i vidno žuti. Volim njene prste što mreškaju vode svoje mijenjajući i njima boje, stvaraju onaj tihi nemir koji čeka da jeka poput pjesme krene na poziv ruke njene. Vivo njenih kiša glazba je duša što prolaznost u mislima nose, obuzeti čarolijom […]
Sonja Kokotović “Moru”
Smisao tvojih blizina je ljepota svih tvojih lica i dubina pusti makar za pozdrav, još malo da ljepota oka brodi…
Sonja Kokotović “Smokva”
Na komadiću škrte zemlje drvo svjedok tajni prošlosti mora i sunca šuti u inat, diše dubokim korijenjem. Sva raskoš njenog opojnog okusa taj slasni slador samo sa voljenim usnama poistovjetiti možeš
