Kako da je nazovem,
kad i ona je žena?
Što da napišem
da poleti zaljubljena?
Kako će znati

da to je kosa njena?
Nemam za nju,
nemam imena,
a samo je ona
savršena.

Kažem li možda
navrati ponekad
na klupu u park,
Karla bi mogla
krivo protumačit znak.

A ako joj napišem
najsjajnija zvijezdo
što meni si dana,
da je za nju
pomislit će Zvjezdana.

Spomenem li slučajno
fakultetska vrata,
čekat bi tamo
mogla Renata.

Šetnja nasipom
bila bi greška,
tužbu bi podigla
ona pravnica teška.

Ako joj poklonim
ljubavna djela,
suzu bi pustila
dražesna Nela.

Zazovem li opet
njena putena umijeća,
odazvala bi se
Andrea treća.

Da kažem da je trenutak
prohujao poput vjetra,
zbunila bi se
Sara il’ Petra.

Kako da te prizovem,
ženo savršena?
I kako da te nazovem,
da zapisano
uvijek stoji?
Neka bude Bezimena,
kada ne postojiš.