Ja nisam samo voda. Ja sam protjecanje čiste rijeke. Što duboko u koritu napaja šapat žednog korijenja. Neka sve što diše, što pod plastikom teško uzdiše, titra u ritmu oporavka moga svijeta: moja voda, moj ekosustav, moje biće. Želim biti iskra održivosti. Bljesak svijesti što juri preko zelenih, slobodnih polja. Tražim tu jednu, skrivenu točku […]
Kategorija > Pejzažna
Spomenka Krebs “Zakon šume”
Nijedno plavo svjetlo ne bljesne kroz šikaru bora, samo sojkino oko, oštro, obasjava sve. Njezin krik nije pozdrav, to je alarm, prijeki sud za onoga koji se prišuljao kroz paprat. . Visoko iznad, jastreb nepomično siječe zrak, on je sjenka bez glasa, oštrica u pripravnosti. U starom deblu, djetlić kuca ritam sudbine, otkriva skrivene, traži […]
Zvonimir Nemet “Jutro”
U osvit zore S treptajima vjetra Sa zrakama Sunca Ljubaka rujan U žutim haljinama
Petar Šitum “Otvorena knjiga svjetla i soli”
Otvorena knjiga svjetla i soli pod Omišem navečer zaspi kao dijete pod neugaslim zvijezdama. U zlatnom zaklonu od svih oluja plava kolijevka noćnoga neba svijetli poput rasutog jantara. Kad padne noć, san od srebra pod kamenim svjetionikom omiških snova izgleda kao more iz nečijeg davnog sna. Pisma vjetra bez adrese kruže iznad ušća, nečujne […]
Luca Mamić “Na proplanku majka”
Moja duša samo selo voli Šljive ranke u ranom beharu I doline i cvjetne proplanke… Na proplanku majku milu, staru. . Rijeku bistru koja mirno teče Svojim tokom dv’je obale ljubi… Pjev cvrčaka kad zvučno poteče Sunce koje na zalasku rudi. . Voli mjesec i zvjezdice sjajne Iznad sela i cvjetnih livada I pastira koji […]
Jagoda Sablić “Nosi me more”
Nosi me more U dubini svoje Duše. Nosi me more U pjeni svojih Vala. Nosi me more, Na pučinu i obalu Morskog žala. . Svojom slanošću Opija moje tijelo. Strujanjima miluje Moju dušu. Školjkama najljepše Melodije pjeva i Kad se lijeno Valja, i kada se Obalom razlijeva. […]
Spomenka Krebs” Šapat proljeća”
Isar još šuti, srebrn i dubok, dok svijet spava svoj tok umotan u maglu. Ali u korijenju, duboko u tlu, budi se čežnja u ranom snu. . Priroda diše, i uzdiše tiho, kroz staro se granje probija snaga. To je drhtaj, taj prodor ka svjetlu, što kida led u jutarnjem pletu. Proljeće nije tek datum […]
Ivica Kesić “Suton nad jezerom”
Pod krošnjama gustim odzvanja tišina, tanki prsti noći crno sukno predu dok rojevi zvijezda začuđenih, nijemih po jezerskom staklu siju svjetlost blijedu. . Obalom se vuče snoplje mjesečine prošarano mrežom lelujavih sjena prostirući ćilim kao da je satkan zlatovezom davno usnulih vremena. […]
Spomenka Krebs “Isar”
Ja sam – Isar Ja sam mjesto gdje Isar izvire . Uzeo je moje grlo da mu izvor bude . Dolazite mi se diviti , kažete da ja valjam zlato sobom jer kad sunce zasja, tad postajem zlatna rijeka, koja stotinama godina kamenje i tajne sobom sobom valja. Uništavač sam jer, razvaljujem već sagrađeno. Iz […]
Lorena Galeta “Sutonsko kraljevstvo”
Zima uzvraća, napose oštro -prepredenim injem, ledeno. . Ovaj žal za proljećem, usnuo – iz kome je ustao, bezbojno. . Grmovi cjelivaju, cvijeće mrzlo- taktilno kušaju drhtavicu, škrto. . U škripcu, nije uvenulo prastaro, vjetrom nošeno, drveće velebno. . Opet prosinac, ispraća lelujavo, perjem urešene posvete, krhko.
