foto: Sonja Kokotović . Poslušaj, to more tišinu tišinom zove.
Kategorija > Pejzažna
Đurđica Brčić “Nebo poslije kiše”
Purpurom se diči nebo poslije kiše I smiješi se suncu što zalasku hiti A na drugoj strani duga po njem’ riše I prepliće boje pa ga njima kiti.
Ona stara zima
Napokon je stigla (ipak je još ima) skrita u haljama sve r’jeđih bjelina, ushićenje digla kao nekad zima snježnim pahuljama raskošnih oblina.
Zimska ćud
Tužna je vrba svila grane u ledenoj r’jeci ih umiva. U goloj krošnji grakću vrane dok ona san svoj zimski sniva.
Nebeska čarolija
Sumrak se spušta Sa prvim snijegom Nebo je iz svojih njedara Bijelu čipku rasprostrlo A ona sipi, klizi Svilenim, hladnim nitima Po mom licu Milujući me mekoćom Hladeći mi vrele obraze.
U zimsko jutro-gazela
Budim se sa injem na srcu, u zimsko jutro. Nema tebe da ga otopiš, u zimsko jutro. + Magle su se nadvile poput sjene. Radost je ostala ispod njihove koprene, u zimsko jutro. + Pričam sada sa vjetrovima Pričam im o nama, a oni me svojom pjesmom tješe, u zimsko jutro. + Duge su noći […]
Kasna jesen
Zamjeni toplo ljeto Jesen što dođe zlatom Korakom tromim stupa, Hladnom rukom za vratom.
Listopad
Lišće pada- listopad Šareni se već selo, grad. Tu su boje tako žive: Sve crvene, žute, sive… * Lišće šušti- listopad Vjeverice, gdje si sad? Orasi su već dozreli Miševi ih sve pojeli. * Lišće pada- listopad. Ježa muči strašna glad U potragu brzo kreće Bez jabuke spavat’ neće. * Lišće pada-listopad. Kiša lije -vodopad… […]
Sumrak
Još jedan sumrak Izdiše nad gradom Prekriva ga crni veo Jedan je list Umoran od života Na mokar pločnik sjeo Kako li je samo Sa drveta golog Tiho, lagano pao Nestašnom vjetru Mrtvo je tijelo Olako predao U sumrak hladni Jeseni jedne Padale su dugo kiše I list je na zemlji Ležao dugo A sada […]
