U skrovište povučen slušam odjek, iščezle duše velom prekrivene, i tamnih svodova zaborava tijek, u pepelu želja iz moje pećine.

Pročitaj cijelu poeziju

Koliko je čovjeku potrebno sreće? Mjeri li se ona osmjesima? Zašto kod drugih, kad vide taj osmjeh postoji želja da ugase ga? Nije li bitak naših života, radost i sreća što postojimo? Nije li želja svakog żivog bića živjeti sreću s drugim ljudima? Često se pitam, odakle laži, zloba i glupost dolaze? Na Svijetu za […]

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Sjedim u hladu staroga bora. Cvrčci zapomażu, prevruć je dan. Dolje kraj mora barka je stara.

Pročitaj cijelu poeziju

Još jedna noć i snovi ugasli, misli me ispijaju poput stjenice, a vrtlog sudbine nemarno raznosi, do posljednjeg treptaja zjenice.

Pročitaj cijelu poeziju

Nisam nit’ sjena, nit’ lahor, ni val. Plamteći oganj moj žarki je sjaj. Ja prirodu rušim s veseljem svu, dok s vjetrom se ljubim u zajedništvu. Jedino voda, moj tihi je strah, jer ugast’ me može i jedan njen slap. Na kraju ću priznat’ istinu svu, strah me i čovjeka, kad stojim pred njim. I […]

Pročitaj cijelu poeziju

Crno i bijelo osnov je svega. Od svjetla i sjene, nastaju “foto poeme”. Velikim “F”-om, dubina je veća. Kad detalj je bitan, “F” mal je i sitan. Zamrznut prizor, izazov je svakom. Brzinom zatvarača regulirat ga nije lako. Vile i apartmane obuhvaća samo “širac”. Udaljene pejzaže, każu, “tele-objektivac”. Noćna, pak fotka, bez stativa ne štima. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Nisam te bila dostojna. Od prvog trenutka sam sumnjala. Sa prvom kišom sam poklekla, istinu svoju sam skrivala. Sebi sam stalno lagala, za oprost te nisam ni pitala. Sada, kada daleko si, i samo si dio sjećanja, znam da tvog dodira, nisam ni bila dostojna.

Pročitaj cijelu poeziju

Dozvoli mi još samo ovu pjesmu jer čovjek sam što spozna dušu svoju si bijednu, pod šibom gnjeva natjerala me da hodam u tmini i bez svjetlosti, gdje tuga bije i udara bez milosti, kao vodu vesla lađara.

Pročitaj cijelu poeziju