Kategorija > Uncategorized
O ljepoti
Nju se može pisati ali ne i dopisati ona u riječi ne staje i ne traje možeš je očima piti i stalno žeđati uzvraća snovima našeg srca tajnovito hrani i ozdravljuje tihuj nježno ne skrnaveći je glasom ni pomakom samo osjeti kako te liječi
Gdje je
Gdje je taj što svaki moj stih za njim žudi? Gdje su te oči što pomno i žudno upijaju svaku moju i neizgovorenu želju u mojim lutanjima?
Srebeni oblaci
Jednako se približavaju i odmiču srebrni oblaci mjestu na kojem snatri sve dane ispraćene od nekud ni otkud pala je kap kiše po sred najdublje čeone bore tišina zvuči i ječi dok pod njom gnijezde se misli odlukom se više ne osvrće jedino iščekuje nadolazeće u njoj se poput mlijeka zgrušalo preostalo vrijeme
Žena sa šeširom
Kao zlatno nebo plave boje Noćima iz Provanse zatočeno Svijetlima zvijezda prebojeno Zasjale su oči tvoje.
Danas šutim u sebi
Danas šutim u sebi Oslobođena svih suvislih riječi. Danas šutim u sebi Tišinom nježnom, spokojnom Što me miluje, liječi iznutra. Danas šutim u sebi I osluškujem pjesmu srca Tihu, jedva čujnu. Danas šutim u sebi Odmaram sebe od sebe. A vani grmi, buči Zvukovi se komešaju Poput vrtloga upijaju Tišinu u sebe Danju, noću… […]
Suzana Marić
Mihaela
Marija
katarinab