Drago Cingel & Spomenka M. Krebs Znas li , blesavko najdrazi, jutrima kad se izvijem u dimu cigarete, podragam te ispod nosnica tada svako moje pero tebi odu pise.

Pročitaj cijelu poeziju

Ponešto znam o odlascima. Znam i o bezdanima koje ostavljaju za sobom. Takve tuge mijenjaju naše postojanje, ali s njima u paketu boli dobivamo i šansu da postanemo bolji. Dobivamo priliku da razvijemo oprost i razumijevanje, i tako spoznamo sebe u dubinama za koje možda nismo ni znali da postoje.

Pročitaj cijelu poeziju

  Kad je duša puna bola Grud je tijesna Ne stane ni traka sunca Ne stane ni miris mora.

Pročitaj cijelu poeziju

Pitam se, ko će učiniti posljednji korak, ako  lijeva noga stigne desnu, a desna prestigne lijevu. Opčinjena svaka , i svaka začuđena stizanjem, prestizanjem, svakim novim sretanjem, sebi sličnog, istog, od sebe različitog, a svog.        

Pročitaj cijelu poeziju

  aukcija.hr

Pročitaj cijelu poeziju

Abecedu odavno smo naučili Eto, sa pisanjem muku mučili I sa brojkama se “boli”. Ostaje nam još samo ovo- Usvojiti samoglasnike, slovo po slovo.

Pročitaj cijelu poeziju

Ko te boli Kome bereš jesenje cveće U olucima noći Kome pišeš pesmu U sanatorijumu Kome je još do ljubavi Pogledaj me Pesmu nemam Mrtvi dišu Besplatno Noćas

Pročitaj cijelu poeziju

Kad prođe ova teška jesen Kad ostane samo miris sakupljenog lišća Kad odleti i poslednja ptica Kad prođu godine i zaustavi se vjetar Kad ostane samo riječ nikad ne izgovorena Kad stanu svi satovi Kad sve prođe Ostaće tvoj osmijeh, obasjan kapima kiše, zarobljen u mom pogledu I pašće, kao zrela pahulja snijega, tvoje ime […]

Pročitaj cijelu poeziju

Knjige stare jedna strana U kutu jednom presavijena Od prstiju mnogih pohabana Obilježena.

Pročitaj cijelu poeziju