Skupljaju se čežnje nadmašuju ponoćne urlike, dok trag krvi plućima ostavlja užurbano zapaljene cigarete, zagrizenih namjera i napola sažvakanih žaljenja.
Kategorija > Uncategorized
Suzana Marić “Ne ranjavaj moje pjesme”
Ne ranjavaj strelicama moje pjesme Ne nosi ih poput grabljivice u gnijezdo svoje Jer one su kapi iz moje česme One su porod ove duše moje!
Milan M Janković “Sloboda moje duše”
Ciničan osmijeh na namrštenom licu viri kroz njena biserna vrata. Noge mi tinjaju na putu iskušenja noseći ožiljke brzog življenja.
Suzana Marić “Sedam darova Duha Svetog”
Daj mi MUDROST, Gospodine, Bože moj Da slijedim riječ Tvoju Da spoznam put Tvoj I spasim dušu svoju.
Milan M. Janković “Moje živo izdisanje”
Izmigoljio sam svoj korak, parku, ravno u mrak. I položio grimiznu ružu na onu našu klupu, zamišljajući, na tvom je jastuku… Kao, moje ljubavi posjetnicu.
Suzana Marić “Umorna sam, tugo”
Nebo je preteško pred očima mojim Stišću me dani poput stege olovne Umorna sam, tugo, a stati se bojim I misli mi teku poput rijeke plovne.
Marko Jareb “Hrvatska arhivska građa”
Svi koji se bave povijesnom znanošću u RH trebali bi surađivati kako bi što vjernije rasvijetlili hrvatsku noviju povijest. Ne mogu se pisati knjige iz povijesti na osnovu članaka iz novina i brošura, treba doći u Državni arhiv[1] RH i na temelju primarnih dokumenata pisati studije. Za srediti sve podatke u Državnom arhivu RH[2] trebalo […]
Milan M. Janković “Ništa se ne slaže”
Ništa se ne slaže, ali dišem uredno… Želim zgužvati vrata, kroz koja prolazi moj dah. I samotni prozor mojih referata. I spaliti ih oboje u prah.
Josip Ergović “Milivoj Slaviček” izbor iz Diskursa
Čitava Slavičekova životna priča mogla bi nam se učiniti neobičnom kad ne bismo u obzir uzeli ono što je ponio iz svog roditeljskog doma. Svi mi, generalno uzevši, volimo svoje očeve (premda psihijatri muškarce uvijek prvo pitaju: „Jeste li mrzili taticu?“) osim J.P. Sartrea, koji u svojoj autobiografiji „Riječi“ doslovno kaže: „Moj otac je umro […]
Milan Drašković “Milivoj Slaviček” izbor iz Diskursa
Modro veče i ta mala pjesma o ljubavi. I jedno maleno prijateljstvo sa svijetom. Lutamo njenim kosama, nagi, u krevetu. I ona me konačno budi, govoreći mi: Vrijeme je da se i tebi događa ljubav. Otvoreno povodom preuređenja pjesme. Jedina je budnost spuštenih kapaka Ljubav.
