Oči moga grada
Kategorija > Uncategorized
U oblutku
s oblutkom igraš se mjeriš mu težinu tražiš hladno srce pijesku otvaraš ruke pitaš se jesi li na Početku izgubio put u oblutku vrteći se tražeći se u krug
MODRO
Kada plačeš nada mnom da li to i sebe žališ, kao u snu o modrom moru u kome je otok mali kamičak o koje se modro more sapliće. Kada se srdiš na mene da li se to i na se srdiš, kao što se modro more od modrine zaledi…
Man-melankolik broji dane
Kad mu niz sobni blijedi zid pejzaž ispije dan kao jato koje se ne vraća šutim To mu samo s lišćem listopadnim vid očinji otkazuje
U duši
Ženu ne možeš doživjeti u umu tek srcem ju možeš pojmiti cijelu zato ju voli ili ostavi na drumu za ruku ju uzmi njegovanu, bijelu. Uroni u njene odaje pune mraka ne daj da bude sama i daleka budi joj sunce i prva jutarnja zraka što pada joj na grudi pune mlijeka. Kada je noseća […]
Isprika danu
Teška sam danu kao kamen zemlji nakon sedmodnevne kiše prozor je otvoren u njemu netom bi mjesečevo lice začuđeno tonem u san
Slicnosti
Moj duh te dise kad si daleko od stvarnosti kad snivas svoje snove kad se zadajas i ostalim temama
Marija
Suzana Marić