U vrtu crnila,
palim bunilo.
Bijeg od sebe,
izgleda tužno.
Pukotine po
koži lica, ne
djeluju bolno.
Ružarij krvari,
posve hladno.
Ovo trnje bode,
ostavlja misao.
Tko će spasiti
okrznuti ugao?
Performans
asertivnosti
zvuči realno.
Ne želim
pogledati
otvoreno.
Djelujem kroz
htijenje trajno.
Sklapam oči
-iznemoglo.
Sanjareći-
devijantno.
Mirujem
lucidno..
Nedoumice –
pronicljivosti
dodiruju nebo.
Ne lebdim
periferno..
Nego opet-
(ne)svjesno.
Zamirem
obijesno.
I svemoguće;
nepopravljivo.
julija
Nema komentara za "Lorena Galeta “Vrtložno”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.