Voljela je postojati. Dok je spavala u zvijezdama, često joj se zlatna prašina zaplela u kosu. Ta je žena vrlo nemirnog duha, krajnje nepostojana. Tišina otkriva ono što nam leži na duši. Najljepše je pisati, taj osjećaj, zapravo, nitko ne može pojmiti. Slutiš li spokoj? Nedostaje još jedna nit, kako bi život bio u potpunosti […]

Pročitaj cijelu poeziju

Da bi uvidio kako je to obilato; iako vidno intoksicirano doručkovati suze, moraš se drznuti izaći iz niske frekvencije animalnog ida.

Pročitaj cijelu poeziju

Mrtvačina se zalijepila kao nametnik, nekakav parazit infektivne bolesti i čeka da ju pozove na svoj teritorij. Najstrože je zabranjena- tamo gdje caruje ljupkost odvratnoće. U carevini četveroslovnih ozeblina, pije slatkasti nektar s neljubljenih usana. Goni ju 24 različita nedoživljaja eutanazije kreatorskih čula. Ta je žena sebi nedostatna, i kao takva ostaje prognana u najzadrtije […]

Pročitaj cijelu poeziju

Opće je poznato da predator vreba svoj plijen, ali nije preporučljivo šuljati se predgrađem, nalikujući na ženskog razbojnika- jer te mogu otkriti. Prijatelju, ta mi je nemoćna krvnica mekog lica, još dugo poslije nenamjerno izvedenog prizora, scenski ulijevala strah u kosti. Možda me mrzila svojom bolesnom ljubomorom ili me, pak, detonirala na cesti- izrečenim magijskim […]

Pročitaj cijelu poeziju

ako jednoga dana umrem a znam da hoću tko će ti čitati Preverta tko će kiše nad gradom nazivati kišama Bresta tko će te ljubiti luckasto kao da se ljuti i kao da prašta

Pročitaj cijelu poeziju

Zagledaš se u daljinu… Razmišljaš zašto opet vidiš tu “pojavu” kao razlog svoga pisanja. Godinama se trudiš biti osoba; koja kao i svi drugi- putuje ovim nepreglednim prostranstvima, a zapravo kroz snove dobivaš odgovore. Razumijevanje u nekim višim horizontima… Polako počinjem gubiti vjeru u to. I samo očekuješ da bude tu. Ne umaraju tebe neprospavane, […]

Pročitaj cijelu poeziju

I sve je prolazno. Odlazi. Onako neuhvatljivo, bezvremenski. Boli. Jedino uspomene ostaju, one se ne gube u zaboravu, neće iščeznuti. Vrijeme nemilosrdno uništava. Kao trunka prašine – nošena vjetrom, kao lahor prošlih vremena, ljudi, događaja. Netremice promatrajući život, koji svejedno plovi i lebdi. Teret u srcu ostaje. Tiho poput lahora, nježno kao sjena, neprimjetno kao […]

Pročitaj cijelu poeziju

Više na nebu, nego na zemlji. Tražiš neko duhovno uporište, sama sebi oblikuješ sudbinu. Hvata te nesvjestica, vjeđe su teške. Hladnoća ti prolazi tijelom, a zatim kao da te vatra uništava. Kroz prozorske procjepe prodire malo živosti. Očajno loviš svaku, pa i najmanju nadu za ozdravljenjem. Više ti ništa nije bitno, previše si bila zaokupljena […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ovaj dan nije ostao zabilježen… Obamrlim prstima kidam napisane retke – surovog ispovijedanja sirovom listu papira.

Pročitaj cijelu poeziju