Kategorija > Ljubavna

Suzana Marić ” Bilo je uzalud”

Godine su kliznule kroz prste, poput pijeska nestale iza nas u sumaglicama ranih jeseni i sramežljivih proljeća koja su provirivala ispod bijele blazine snijega. I noći su prestale biti besane, ispunile su se snovima u kojima je nestalo tebe. Uzalud su bila nadanja, uzalud ispružene ruke nedodir grle. Uzalud su bile:molbe, čežnje, noći ispunjene suzama…

Pročitaj cijelu poeziju

Franjo Frančić “Nikada”

Otišla je sa zadnjim vlakom, sunce u očima njenim me oslijepilo, usnice su joj  mirisale na med, njeni brzi pokreti, su me uznemirili  do blaženstva, donijela je glazbu mira i strasti.

Pročitaj cijelu poeziju

Miljenka Koštro “Duše dvije”

  Ruku pod ruku Tako to krene Žena uz svog čovjeka Čovjek pored svoje žene Sretnu se srodne duše dvije I ništa više nije kao prije. Iako će gaziti trnje I mirisati ruže na tom putu Pomicat će vrijeme na satu Kad oćute minutu žutu Dok večer niz krovove silazi U tople grudi se gnijezdi […]

Pročitaj cijelu poeziju

Aljoša Đugum “Cvijet u njedrima zime”

Pjesma je dobila Prvu Pohvalu na natjecanju Željka Boc za Valentinovo 2024. godine. Negdje ispod svih snjegova gustih Raste cvijet kojem ne znam ime U gluhoj tišini sati pustih Klija sjeme u njedrima zime.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Sonet za Kristabelu”

   Iz dvora kad se u gaj iskrade Kristabela, za dragog da se moli pod granama klečeći, pri dugim molitvama dušu svoju tešeći, iz tame čuo se vapaj napaćenog tela.

Pročitaj cijelu poeziju

Dejan Bosil: sonet “Valentina”

Čeprav mogoče res ne bodo skupaj stopinje najine na isti poti in nama smeh otrok nikdar naproti prišel ne bo, srce mi pravi: “Upaj!” . Čeprav drugačne boš izbrala sanje, kot meni noč vznemirjajo zdaj vsako, preteklo vse naredil bi enako, na to še enkrat šel bi potovanje. . Čeprav ostala v tebi bo tišina, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Maks Maler “Boje života”

Kao boje usnulog cvijeta Odsjaj sunca na kaplji rose Sjaju jedne plave kose Krila leptira nakon dugoga leta.

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Šapućem noćas”

 

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Ispijeno mi sve, što sveto bilo je”

Ispijeno mi sve, što sveto bilo je… – – Svi Bogovi znaju, da bih prolio srž iz svojih kostiju i isporučio im taj užegli komad srca, da te mogu sigurno otpratiti kući i spasiti nas oboje, od ove puzajuće smrti.

Pročitaj cijelu poeziju

Franjo Frančić “Nikad”

Otišla je poslednjim vlakom sunce u očima njenim me oslijepilo usne su joj mirisale na med. Njeni brzi pokreti uznemiriše me do blaženstva donijela je muziku mira i strasti. Možda sam samo zamišljao možda sam samo glumio, pretvarao se, lagao, ali bila je tako zastrašujuća u svojoj jednostavnoj ljepoti krala je moje misli i riječi.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts