U tišini moga srca, često čujem radosna klicanja koja nose me kao ptica na krilima. U tišini moga srca ponekad čujem ukor. Pa se moje srce pokaje i preca. U tišini moga srca, nikad ne čujem potpunu tišinu. Jer, uvijek postoje neka razmišljanja koja – ne vode u tminu.
Kategorija > Duhovno- religiozna pjesma
P a l a s
Moja napačena duša ne potječe iz ovog povijesnog razdoblja, i emotivni koncept koji njegujem višestruko je složeniji od uobičajenog svijeta.
Kad vjera jenjava
Po meni je “grijeh nad grijesima” zatajenje savjesti. Točnije, ovaj metaforični izraz, simbolizirao bi, ponajprije, gubitak osjećaja za zlo. Razinu ispod dijeli i pomanjkanje kajanja. Malo manje opasan je i prestanak svake komunikacije s Bogom. Pri ovim trima čimbenicima, javlja se plodno tlo za sustavno uništenje. Čovjek je najranjiviji kad je usamljen, dok u sebi […]
Dagerotipija
Spotičem se o nedorečenu energiju u našoj spavaćoj sobi, gdje je tvoja sjena prisutna u najmrklijim vremenima naših samouništenja.
Kako na Nebu tako i na Zemlji
Iz čiste si ljubavi, vječni Oče, udahnuo Riječju svoj živi dah u grudicu blata, u smrtni prah i život u noj otpoče.
KRISTALIZACIJA SINKRONIZIRANIH KORAČAJA
Fokusirano privlačeći transcendentalnu povezanost sudbina- nježnim lahorom zapadam u profazu očuvanja nedužnosti.Relativno iznenađeno proučavam požutjele molitvenike litanija; premazane pečatom pospanih buđenja zametnutih lepršanja.
Rat bogova
Nemam roditelje. Rodio me oblak crne magije, iz kojeg sam ispuzala uprljana prahom; sraza tektonskih ploča. Počesto osciliram- između manične faze i depresivne epizode smrskanih tetiva. Rišem safirne mjesečine crnih bisera, zviždeći slamanjima srdaca pregaženih muskulatura. I ne bojim se svoga ubojice. ■ Lorena Vojtić ■ Sunovraćenje Brooke Shaden Photography
Tjeskobna anarhija
Ovaj dan nije ostao zabilježen… Obamrlim prstima kidam napisane retke – surovog ispovijedanja sirovom listu papira.
Stanka
Marija
Suzana Marić
Ljerka Varga