Kategorija > Duhovno- religiozna pjesma

Lorena Kujek- Aurora borealis

Bizarno slikaš, vrhom kista, svjetlost polarnu koja poput raja blista!

Pročitaj cijelu poeziju

Došašće

Livada pod mrazom… Dva bosa stopala i haljina bijela,  bjelja od snijega. Dva modra oka, dublja od neba… Iznova u potrazi… Za mjestom opetovanog rođenja. Hoćeš li mu zalupiti vrata ili ponuditi toplinu svog srca? Ne boj se, Njemu je i skromna štalica dovoljna. Otvori vrata, zaželi dobrodošlicu Kralju i štalica će postati kraljevstvo. (prosinac […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Faza svjetlosnog zamračenja

Cijenim stihove, više no sebe.   Kazaljke sata  pokazuju godine zanesenja.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Duhovna katalepsija

Otkako ponukana  trenutnim afektom; premjestih objekt  opsesije u vakuum prežaljenih neprežaljenosti, zatekoh vlastiti odraz u mutnoj lokvi razbijena zrcala.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Talog i posljedice ljudskog odabira

Urušavalo se podzemlje, erozija barijere krugova. Težina počinjenoga- premca ne vidi. Šišmiši letahu posvuda. U Hadu, doista, ni tračka svjetla! Mozaici trpećih duša dopadljivo se smijahu. Stigmatizirani od „pamtivijeka“ ne razlikuju dobro od zla. Umjesto toga, nutrinski, izranjajući mrak ih guta! Hodnici nepropusnih grijeha, zaluđenost koštala ih spasa! Sove krilima rastapaju novu dimenziju. Crpe sablasne […]

Pročitaj cijelu poeziju

Nova Nada

Kada nemam snage i mislim da je kraj, pruži svoju ruku hrabrosti mi daj. Padam ti na koljena dajem život svoj, predajem se ponizno grli Duh me tvoj. Život za me dao si zar da ti ne uzvratim, što su boli moje naspram Tvoje vječnosti. U svijetu imaš muku kažeš mi ali Ja sam svijet […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Utrka sa (samom) sobom

Mogu li svoje jučer oblikovati prošlom sutrašnjicom? Započelo je krajnje odbrojavanje. Opet me guše prokletničke primisli odlaska. Proživljavaju li svi pisci noćne more u stanju jave? Probudila sam se izokrenutih snoviđenja. Paraliza sna diktirala je opustošenim gramzljivostima umnih raspuknuća. Što učiniti kad te opkole bijeli zidovi crne sobe? Panično sam tapkala po prigušenim uvertirama zagrobnog […]

Pročitaj cijelu poeziju

PRUŽI MI RUKE SVOJE

PRUŽI MI RUKE SVOJE

Pročitaj cijelu poeziju

Demistifikacija Edena

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Implikacija propasti

Moji se unutrašnji organi  neobazrivo rasprsnuše poput atmosferskih čestica, kao da nimalo ne mare za instinkt preživljavanja. Dijelovi mrzle stihozbirke porađaše interpunkciju, sve dok se nisu golgotski  protegnuli diljem prostora  polupraznih stranica. Stisnuh se na margini  nenavedenog boravišta, otisnuta na nepristignutu pučinu- uz dvije stigme kajanja. S namjerom prinuđivanja na ozlojađene metode introspektivnog projiciranja  raspuštenih […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts