Djedu je Šimi porasla kosa
Šiške mu se objesile sve do nosa
Pa mu baka Mara daje na znanje
Da je došlo vrijeme za šišanje.
.

Uzela je škarice i češalj bez zubi
Posjela je djeda, u čelo ga ljubi
Sav potreban pribor u krilo mu stavi
Pa počinje svoj manevar po glavi.
.

Šiša li ga šiša, kosa posvud leti
Šime laganu brigu već osjeti
Nešto mu je previše te kose na podu
Boji se da i uha pod škare ne odu.
.

Mara se naviruje za sve od sebe daje
Ali u tom zanosu šišati ne staje
“Ovdje sam previše, ovdje trebam malo!”
Bome je malo kose preostalo.
.

Šima jadan šuti, muku svoju trpi
A Mara ga moli da se malo strpi.
Napokon je gotova sve postrance gleda
Ali Šimi nikako ogledalo neda.
.

Zbrijala je Mara Šimi svaku sijedu
Sad mu uha strše na njegovu bijedu.
Kose više nema, čelava mu glava
Sjetio se kako je miš šišao lava.
.

Eto Šime, sad na glavi kapu nosi
Mari više neda ni blizu ka kosi
Još ga jedna davna pošalica ganja
Da na glavi ima dva vel’ka lokvanja.
.

Suzana Marić