Budi me rogati san ranjenog jelena što krošnjom svojih rogova češlja prostor gustog materijalizma i iscjedak rijetkog zraka.
Kategorija > Pjesma u prozi
Ukrali su moju zvijezdu
(Pjesma je posvećena mojoj prijateljici i svim ženama koje su se našle u tom paklu 88.godine Njena pjesma se nadovezuje na moju, ali želi ostati anonimna ovdje.)
Koncert za dvije violine
Melodije klize sa žica Poput prvog snijega Meko, podatno, Stapaju se u jedno Obavijajući jedna drugu U čvrsto isprepletenom I neraskidivom duetu.
Ah, tek navratih
Netom tmasto nebo baci bakrenjak u tamne gore Žumberka, već se ravnicom rasu zviježđe Oriona, jer tako se čine rojevi prozora što tananim svijetlom sipe, dok podno Griča, grad tone u sjenama noći.
Zaboravljeno
Ostaviti nešto prije odlaska, lukav izbor, prihvaćam ga svjesnim negiranjem znanog, čekanje priznanja namjere produžit će sjaj zavođenja, te male igrice, čarobne, od pamtivijeka prisutne, svaki put ponovo imaju draž slutnje, ne govorimo o tome, pokvarili bi slike u koje susretom dodajemo trag nove boje, volim znati da slutiš svu raskoš boja koje još čekaju, […]
