Kategorija > Pjesma u prozi

Koncert za dvije violine

  Melodije klize sa žica Poput prvog snijega Meko, podatno, Stapaju se u jedno Obavijajući jedna drugu U čvrsto isprepletenom I neraskidivom duetu.

Pročitaj cijelu poeziju

.Imali smo

 

Pročitaj cijelu poeziju

S prvim lastama

 

Pročitaj cijelu poeziju

Pomjereni fragmenti odmora

 

Pročitaj cijelu poeziju

TOČKA

TOČKA Točka. Pa počnem red iz početka. Kiša još uvijek pada i travanj je još uvijek. Nikad kraja. A i ne bih još koraknuti dalje, Ali morati ću, jer sutra više nije danas. Tako je uvijek bilo. Nebo plavo i sivo, Oblacima kićeno bijelim, kao zastavama. Predaju li se to kiše, ili je vjetar jak, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Fijakerist

Fijakerist (Iz razgoravora sa Somborcem Veljom Subotićem, autorom starogradske pesme “Fijakerist“)   Leži Velja bolestan i priča, a sećanja к`о nebeske lađe lebde nad njim. – Vrać’о sam se noću iz rodnog Silbaša. Ta, znao sam, lako ću stići do kuće, čeka me na stanici fijakerist Jagra koji vazda radi noćnu smenu. Što li se te […]

Pročitaj cijelu poeziju

Svitanje

Ponekad, u mirnim večerima, pa čak i u dubokoj noći, ćutim svitanje zore u meni… Neko rađanje sasvim svježe snage, buđenje novog dana, posve osobitog u svojoj jedinstvenosti, neokaljanog ničim što je bilo, sasvim čistog, poput biste kapi vode koja kliznu niz kamen stjenovita izvora. Osjećam tu snagu kako raste u meni kao što svjetlost […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Amor vincit omnia

Preuzvišeni stvore novotkrivenih sazviježđa, osjećaš li da plamenom našeg izgaranja- potpirujem dimne zavjese neraskidivih trenutaka? Već mjesecima zaneseno rišem osluhnute riječi crnih mjesečina; poškropljene predanošću katatoničkih cjelova. Reci mi, tko sam ja u našoj bajci? Akter ili protagonist fluidnih zbivanja? Izbjegavajući odgovor na retoričko pitanje, topimo se u vosku stimulativnih para. Ljupkošću svoje intelektualne dovitljivosti, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Ciklotimija

Neke su zablude  presvučene najljepšim ruhom.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Tempus

Pristigao je neizbježan tren. Ne mogah udahnuti. Plućne alveole mi se napuniše praskavim delirijem, a čelični mjehurići stigme prigušiše zdravo rasuđivanje. Nokautirala me epileptična ekspresija slova u koju nesmotreno zađoh, istovremeno ne uviđajući dugotrajne posljedice asimetričnih insinuacija ateizma. Svladaše me polusni zabranjenog svjetonazora- kriomice mrveći noćne more prelijevanjem spektra zelenkastih toniranja unikatne strave preobražaja. Poput […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts