Kategorija > Pjesma u prozi

Zatrepere jedra

Zatrepere jedra. Dotaknuvši nebo dozivaju dah. Na dlanu ispruže se krila. Plućima ne prospu ni jedne kapi vjetra, već se naslone na njega mekanih bokova i punih njedara naginjući se putem prema obzoru. Slijedovi bijeli kipeći tonu u more. Valovi sastavljaju nazad svoja raskomadana, čelom razbijena tijela. More kao da se raspalo na pola. Šavovi koncem soli vezuju […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Ona koja ne može umrijeti

Volim pomicati granice  bezuvjetne psihičke izdržljivosti trujući se metamorfoznim katranom višesatno razmijenjenih cjelova, za čije sinkronizirane seanse larve imortalitetnih i kompletno karmičkih predodređenja debakla, prekidaju nevidljivu svezu bljedunjavo djevojačke ruke koju si namjeravao isprositi i prozirnih mnemotehnika prizivanja duhova požude.

Pročitaj cijelu poeziju

Sitnije se ne prosipa kroz prste, krupnije ne ostaje

Strma je obala. Niz stijene bacam pogled i pratim njegov let sve do mora. Polako se spušta dodirujući prstima kamenje i drobeći ga u prah kojeg rasipa da se vjetru vide usta i izlazeći dah. Nasloni pogled na njega zbog mekanoga slijetanja držeći ga za obe ruke. Dlanovi su se već osušili sitnim pijeskom skrivajući […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Doživotna hibernacija

Danima me bude usplahireni poklici čija pronevjerena materija puže usred neprijateljskog rova. Ranjena topovskim paljbama izdaja, odmatam zahrđale zavoje raspuknutih mrcvarenja srca. Uzastopno proživljavam  deja vu prošlih života- uslijed kojeg mi podivljala psiha konzumira iole vrijedne  konstrukcije nametnutih kriterija. Sanjam li unutar sna  arahnofobičnih paučina? Ne, to samo napete strune ganglija koje vratolomno preskaču  koloplet […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Lokacija odbjegnuća

Odmalena me prati dijabolična utvara nepripadanja. U zglobovima nosim veličanstvenu tugu i povremeno si pucam između obrva kako bi mi u međustaničnom prostoru istekla emulzija nedovoljnih karakteristika.

Pročitaj cijelu poeziju

Leptir

Jutro se diže svojim maglama. U rosi te prepoznah po šarama i pikama. Vjetrovima slomih ti let da te spustim na cvijet. Krila sklopiše tvoje čežnje da počinu u sjenama neba. Rašire se jedra skupljajući dah sa planina. Na jednoj strani nacrta se oblak tankom linijom okačen na horizont da se jedva vide zraci zvijezdanih putova. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Harlekinova torba

Stara, pomalo ofucana, kožna aktovka stajala je pokraj stola u kafiću. Prolazili su ljudi. Užurbano. Poneki bi i zapeo nogom za nju. Nema veze njen vlasnik bi ju samo nemarno pomaknu nogom na staro mjesto.

Pročitaj cijelu poeziju

Slijevanja

Stisnu se vode u usko grlo i kroz usta polete niz padinu. Bijelom se grle, prozirnih očiju progledaju. Svijet im odozgo, svijet im odozdo dodiruje lice. Moć se utapa, nježno se razdvaja, kapima šumi, šapće izvor. Nađe putove kroz život kojeg napaja svojim sokom. Mekano se uvija oko tvrdoga, mekše odnese svojim tijelom. U njedrima ne […]

Pročitaj cijelu poeziju

Miris stare jabuke naslonjen na vjetar

Jutro je opralo sve boje noći i zvijezde pretvorilo u kapi rose. Stavih jednu u dlan da mogu vidjeti strane neba. U drugoj pronađem lica rasuta po cjelome svijetu skupljena u jednoj slici. U trećoj prepoznam glasove. U četvrtoj tišina, a pored miris stare jabuke naslonjen na vjetar. Dok me nosi sjećanjima kroz tvoju kožu, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Priča o rijeci

Slušam te kako pričaš, kako kaplješ nebo, slijevaš svoje puteve kroz zemlju. Legnem pored tebe, stavim ruku u tvoj dlan. Hladan je, a toplo kroz tijelo kroči. Ne pitam te gdje izlaziš i gdje proničeš. Ništa ne obećavaš, ništa ne zaboravljaš, u tebi su sva rođenja. Postajem dio tebe, jedna mala kap. Sada znaš kako […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts