Kategorija > Pjesma u prozi

Lorena Kujek- Paragraf prošlosti

Voljeh nadmudrivanja  prosuta po tepihu viđenja, snažne zagrljaje i sklonost analiziranja psihodeličnih pojedinaca. Tjeskobom anksioznih stremljenja, heretizam je evidentno  zavladao umom obraćenika. Neuroni ponovno uspostavljaše pogrešne hipoteze, potičući razdor  i metalnim okusom krvi, uništavaše neminovne pokušaje. Govorio si kako posjedujem ljepotu u svim segmentima,  no, koliko surovost odluke može biti blagonaklona? Pokušavah spriječiti vrtlog neutješne […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek-Bezvremenska restrospekcija

Slijepa na tronu limba umivam lice u sumpornoj kiselini, ne bih li naposljetku dešifrirala dogmu  tvojih prepredenih bježanja. Ništa se naizgled nije promijenilo, osim što me anomija uvukla u vrtlog  bezbrojnih peripetija. I dalje me tlači neumoljivost vremensko-prostorne konvergencije komplementarnih introspekcija. Djelomično osjećam kako mi hrskavica  srasta sa gorčinom koju nosim u njedrima fotografskih pamćenja. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Strah nad minulošću

Gorda su sva tvoja rapidna pokleknuća,  pasivne transformacije karaktera u okovima sužanjstva. Imitiraš harmoničnu čvrstinu bezimenog imperatora, slaveći trijumf nad senzibilitetom  nesmotrenog nemira. Usplahiren krik  još uvijek te doziva,  svilenom maglovitošću isprepletenih doticaja. Iako je već odavno bjelina nebeskih padalina,  zavila mrlje povratničkih stopa. Brooke Shaden Photography  

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Eros i thanatos

Kontradiktorno datiram  od prapočetka ničega.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Mjesec dana od posljednjeg saslušanja

Slamajući poput tajfuna,  funkcioniraš količinom rastvorenih ožiljaka,  zaviruješ u metonimiju procjepa osobnosti, upropaštavaš sanjarske žestine- krvareći linijom neutemeljene svijesti. Zakovitlana u mulju vedrine,  gubim osjet vrhunaravnosti. Smlavljena procesom obrane od učestalih napada,  kao sukrivac odvojenosti,  pijem talog nepristupačne vjerojatnosti. Prhkim perom neznatnosti-  reproduciram vlastite težnje, apostrofiram željenu stagnaciju  i odlazim što dalje od sveprisutne sjenke. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek Post festum

Znam da se nećeš pokajnički vratiti. Ako se slučajno zapitaš  zašto konstantno jenjavam, dozovi u pamćenje onaj zloguki koloplet slabih kukavništava, u kojem si mi doživotno oduzeo pravo na aktivaciju osmijeha.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Krvarenje u snopovima zavežljaja

Žilama mi protječe bolešljiva srčana mana. Pridajem joj epitet maligne kraljice gotike; među prorijeđenim  elipsama svjetlosnih  stratosfera.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Grandiozna ništavnost

Uskoro će se izravnati neprohodne staze zla, raspuknuta će postati  radioaktivna strijela.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Samonikla Luciferijana

Mislio je da ovakvo  spiritualno oličenje  prizemljuje  ženske hirove; sasvim diskretno obljubljujući alkoholizirane mladiće. Kakva zabluda! Čak mi svaka mistificirana smrt ima svoje manire. Bijah majušna meta na stratištu rulje prognanika, tašt, neugledan falset zlogukih ptica- nalik češljugaru bez funkcionalnih krila. Potaknuta detoniranjem stratosfere kolapsa mojih pribojavanja, danas se slamam na trivijalnostima. Točim si fosfor […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Djetinja ugroza

Hodah bosonoga kroz pustopoljine  nevoljenosti. Obilježena kao  neželjeno dijete, započeh  utješno ispisivati  interpunkcijske  znakove. Pregolemo breme predbacivanja  teške krivice, stiskalo me  desetljećima poput gorućeg obruča. Opečena stigmom  neprilagođenosti, kidah ocvale  krizanteme- na ispraćaju  svojih osobnosti. Pljuvaše po  mojoj auri, psihički me  dokrajčujući neprekidnim  manipulacijama. Ucjene i prijekor postaše mi  jaram spoticanja- smrskanim umovima tek usputna […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts