Kako je dugo do ne znam kad i kako je daleko do ne znam gdje. Popuštam ispred ne znanja bivajući između dva moranja U sebi poželim neka mi se pokaže.. Vraćajući se na mjesto zaborava ne bih li se prisjetila onoga što je bilo između do kad i gdje.Netko mi miče znakove primoravajući me na […]
Kategorija > Pjesma u prozi
Što li ćeš mi reći
Sve bih htjela izgovoriti lako kao izron iz dubine ali ne umijem priječi me sitno pomanjkanje hrabrosti nemoć- neznanje Pitam se što li ćeš mi reći priznam li s olakšanjem tišinu u kojoj čujem kako rastu trave ranim jutrima
Ples
Dopustila je nesklad svojim mislima bez imalo bojaznosti od pogreške sad dok nema u blizini onih koji ih vrebaju . Za malo , nema onog osjećaja stalnog prolaska kroz crveno. niti očekivanja kazne za učinjeno .Ta mala primisao koči i mijenja je u onu koju poznaje .Samo malo nedostaje, kad bi bar uspjela , žudjela je […]
Spasonosno
Hoda čovjek između dana i dana a u njemu nikako cio nije. Pustoši ga i ispija jaz između moći i htjeti s toga posustaje no ne odustaje tako njišući se olakšan u kretanju za dio tegobe nađe se na mjestu za istinu. Strpljiv čeka i sačekuje tren u kojem nebo i zemlja zamjene mjesto ne […]
Zasićenost
Dan poput mravinjaka pun i prepun pokreta, glasova i boja. Ništa od tog obilja ne želim baš ništa osim mira a to je mislena imenica. Na pamet mi pada pustinja. / podsvijest traži spas/ Iz inata tijelo me prisiljava na pokret, za trajanje malog trenutka osluškujem. Bez otpora je volja , nema mi druge […]
Odvajanje
Stajala je u nizu među drugima drugačija, nudeći tugu svijetu bez srama. No ona se nije dala odvojiti s prstiju koji su se nemoćni grčilii sve više zaplitali.
Bi mi nekako lakše
Stalno traganje za riječima umara i baš tad kad se učini nema se više kud , pokrenem se u neplanirano . Zima je bila zimna i baš nju okrivih za smrt ptice koju nađoh mrtvu. Pronađoh krivca na kojeg još svalih i dvije beskorisne trećine dana, pravedno li je , ne znam . Potom […]
A snovi su ….
Snovi su čarolija….. A nakon čarolije buđenje i korak – bijeg od sebe, negdje do slanog izvora koji čudesno spire nevolje. Nudeći olakšanje i smiraj u kojem se iščekuje, onom zebnjom baš kao prije velike nesreće, neznana pojava nekog ovozemaljskog sazviježđa pa ili se vidi ili ne vidi. Tu i tada obično se jave primisli […]
Posljednja opomena
Tu si negdje vrlo blizu, mjestu na kojem ona iščekuje, a nepojmljivo daleko jesi stvarno.Tvoja misao možda titra nad njom, ali ne lijeći samoću.
