Arhiva > Tonka

Moja su ljeta bila drukčija

Ta su ljeta bila drukčija, moja ljeta slavonska, moji mirisi sela usred ravnice gdje se prašina kovitlala zrakom iza svakog konjskog kopita. Ta su ljeta bila puna strepnje i molitve kada bi se oblaci od Mađarske ili iz „babinog kuta“ počeli skupljati mrmljajući, a na poljima su se ljuljale zlatne glave žitorodne tik pred žetvu.

Pročitaj cijelu poeziju

Kad ti mjesec namigne

 

Pročitaj cijelu poeziju

Ljetna haiga

Pročitaj cijelu poeziju

Molim za mir

Jutro me ponovo strahom budi. Kao da se i sama boji kuća zaškripi, zadrhti i zvuk potmuli iz podzemlja se javi. Razmišljam o krhkosti svega što život čini. Negdje u utrobi ove male plave kugle što prostranstvom svemira lebdi palucaju užareni jezici zarobljeni od postanka.

Pročitaj cijelu poeziju

Vjerujem

Nosim to u sebi skriveno Nevidljivo jutru što moje Buđenje čeka znatiželjno Nosim kao zaštitu Darovanu mi bez zasluge I misao me razveseli Što novi stih rodi Osmjehom Dobro je Vjerujem    

Pročitaj cijelu poeziju

Pred izbore

  Govorili su sasvim ozbiljno „Ne deri oblake nosom“ Kako sjajno rečeno onda Dok još ni razumjela Poantu nisam, Kako istinito shvatih Puno kasnije Kad vidjeh Koliki su nosovi Ostali tamo zakačeni Za neki oblak što Samo u njihove skute Daždi obiljem. Pa se sada često pitam Treba li izreku mijenjati? 08.06.2020.

Pročitaj cijelu poeziju

I opet

02.06.   Ponekad se sretnemo

Pročitaj cijelu poeziju

Pod orahom

Dugo su čekali, pogledavali u nebo, sakrivali se u gustu sjenu starog oraha tražeći malo osvježenja, a onda se niotkuda izlilo. Nebo je bilo i dalje plavo samo je taj jedan oblak visio iznad oraha i zalijevao ga gotovo nježno. Nijemi od zatečenosti slušali su šuštanje kišnih kapi u krošnji.

Pročitaj cijelu poeziju

Prkosno

Potrčat ću, požurit ću sigurno Govorim mu tiho, ispod glasa Da ga ne prestrašim više nego Što preplašeno sad je.

Pročitaj cijelu poeziju

Svojim izborom

I tako, sada možemo uzeti nekoliko dana za odmoriti svu napetost izolacije. Mogli bi se konačno prošetati gradom i udahnuti slobodno sav strah koji je ostao među ulicama, po dvorištima i parkovima bez da nam u utrobi krene vulkan panike.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts