Spomenka Krebs ” Zastoj u krvi”

Zaboravi cestu. U tom skučenom kavezu
zrak je ljepljiv od želje, gust i vlažan.
Radovi su u tijeku, strojevi režu tišinu,
al’ taj vrat što se nudi – jedino je važan.

                             .

 Dok bageri kopaju, on ne traži mjenjač,
dlan mu klizi uz bedro, gdje tkanina staje.
Pod sjenom retrovizora, u grču bez kočnica,
ona mu žedna cijelo tijelo daje.

                 .

 Neka trube vrište, neka asfalt miriše na znoj,
oni čuju samo krv što u ušima tuče.
Oprez – pjesnici se ne ljube, oni se svlače,
dok se magle stakla i kolona se vuče.

                           .

 Odmičem polako. Neka cesta još čeka.
U ovom moru lima, oni su jedini živi.

                          .

Zapisala, dok je kolona stajala,

 

Nema komentara za "Spomenka Krebs ” Zastoj u krvi”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.