vječnost je samoniklo trajanje u bezdanoj slutnji boli; mrtvorođenče ostavljeno pred grobom jutra da usadi svoje kosti unutar i između ničeg
Kategorija > Tuga
Zovu duše sokolova
Pokidaše strašni vjetrovi ratova Mnogo nježnih, mladih pupova, Pokopaše ih poput nekih stvorova Bez grobova, znamenja, bijelih križeva.
Jutronoša
Šestim prstom desne ruke na pročelju ništavila crtaš svoju polovicu neba, tlocrt tvarnog sakramenta smrti. Zrcaljenjem uzničiš shizofreno sunce što dječjom kosom okrunjeno krnjavo se smije (gòre, gòre male duše za miris tamjana i bijeli dim). Sin zore, jutronoša, ejakulira vrijeme na pergament neba. U kužnim naborima idolopoklonske kože mrijeste se krvavocrne rane pod kojima […]
partus II
kad smrt zatrudni, dubinama njenog vodenjaka teku moje oči tražeći duplje u koje sunce još zašlo nije
tarsa
kad svijet je dolazio dan se nasukao u mreni noći i postao tamniji od akvarija kojim plutahu umovi svijesti
Budite tiho, jer plaču anđeli
Molim Vas… Budite tiho, ne bučite Osvrnite se, pogledajte u daljinu Tamo gdje je zaspala djevojčica U izgladnjelom naručju Omotana krpicom Otrgnutom od majčina haljine Progutavši posljednju kap mlijeka Iz presahnulih grudi Pod Suncem Što je ispilo i zadnju suzu sa lica Molim Vas… Budite tiho Jer danas plaču anđeli I dočekuju ju raširenih […]
Liturgija za Marianne
Letjela je nad morem skrivajući zvijezde u najtamnije hodnike poznog neba. Prije odlaska ostavila je noć ( čujem kako unosi Smrt u daljinu ) i crnog konjanika na štitu snova. Vratila se da kamenje posadi […]
Za anđele
Za sve umorne i izmučene duše. Za sve suze koje ugušile su tmine. Za sve poraze i muke, za riječi koje nije čuo nitko. Za sva jutra koja nude tamu, za sve noći koje nemir daju. Za ožiljke koji nikad srasli nisu, za umorne i tužne oči. Za svakog anđela koji više nije s nama, […]
Marija
Suzana Marić