Kategorija > Tuga

Krik

Pročitaj cijelu poeziju

plastično cveće

Isprekidan sam I možda dišem Nije slučajno Ja nemam krvi da dvaput volim ispočetka Malo zatvorim oči Malo se prejedem tuge Mlad sam Već godinama imam dvadeset pet I znaš Otišao bih zauvek Ali ne mogu Čekam da procveta ovo plastično cveće Živom ne verujem više Tebi ne verujem više

Pročitaj cijelu poeziju

Sjećanje

Grad, bukom budi se. Slijepljen sjećanjem naiđem na tvoje ime. Koraci, tihi su dok hodaju. Stanem, ti odlaziš na drugu stranu ulice. Sačekaj me, izgovara te noć. Fotografija: Salke

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Strah nad minulošću

Gorda su sva tvoja rapidna pokleknuća,  pasivne transformacije karaktera u okovima sužanjstva. Imitiraš harmoničnu čvrstinu bezimenog imperatora, slaveći trijumf nad senzibilitetom  nesmotrenog nemira. Usplahiren krik  još uvijek te doziva,  svilenom maglovitošću isprepletenih doticaja. Iako je već odavno bjelina nebeskih padalina,  zavila mrlje povratničkih stopa. Brooke Shaden Photography  

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Eros i thanatos

Kontradiktorno datiram  od prapočetka ničega.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Posthumna daktilografija

Trga me čopor  pobješnjelih vukova, skidajući mi skalp  renesansnih  nijansiranja.

Pročitaj cijelu poeziju

na dah od tebe

Godinama ne dišeš Ne dišem godinama Tišina je popila more Brod se utopio u nama Godinama Grlimo zamišljenu decu I slavimo im rođendane Godinama Hodamo ispod vode I nosimo kopno pod jezikom Godinama se pitamo Gde završavaju zagrljaji Koje nikad nismo podelili

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Ozebla nedorečenost

Usnula sam noćas polje bijelih ciklama. Glavni lik- univerzalan umjetnik. Prisustvo njegovo dočaravam, suhoparnim rimama. Vlastitu dijagnozu pjes(m)ama plaćam. Na kraju svih inspiracija kriomice brišem trepereće strofe, i sadim plave ruže u vrtu komadića meteora. Tako je teško ugledati sunce, usred dugotrajne pomrčine! Brooke Shaden Photography

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Mjesec dana od posljednjeg saslušanja

Slamajući poput tajfuna,  funkcioniraš količinom rastvorenih ožiljaka,  zaviruješ u metonimiju procjepa osobnosti, upropaštavaš sanjarske žestine- krvareći linijom neutemeljene svijesti. Zakovitlana u mulju vedrine,  gubim osjet vrhunaravnosti. Smlavljena procesom obrane od učestalih napada,  kao sukrivac odvojenosti,  pijem talog nepristupačne vjerojatnosti. Prhkim perom neznatnosti-  reproduciram vlastite težnje, apostrofiram željenu stagnaciju  i odlazim što dalje od sveprisutne sjenke. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek Post festum

Znam da se nećeš pokajnički vratiti. Ako se slučajno zapitaš  zašto konstantno jenjavam, dozovi u pamćenje onaj zloguki koloplet slabih kukavništava, u kojem si mi doživotno oduzeo pravo na aktivaciju osmijeha.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts