Listam albume stare U njima mladost Razigrana .
Kategorija > Tuga
“Sačuvati sjećanje, Tonka” Antonija Željka Kahlik
Kao i godinama prije, upalila je svijeću, taj dan,
Suzana Marić ” Crno Martinje “
Svaki korak prema groblju, bolio ga je. Osjećao se kao da bosonog hoda po zdrobljenom staklu, što bliže, to je bol bila žešća, ožiljci sve dublji. Zbog tih ožiljaka samuje. Strah od ponovne boli zarobila ga je. Svoje srce je okovao ledom i neće dozvoliti da se otopi. Mislio je … Mislio je da je […]
Suzana Marić ” Čitaj mi mama”
Čitaj mi, mama, ono pismo koje je pisao nama tata kada je pitao kako smo usred onog strašnog rata. . Čitaj mi, mama, njegove riječi iako ga nema više svaka me njegova riječ usreći… Čitaj, mama, što tu piše! . Da je dobro tata, tu piše sve je u redu, brzo će doći… Al’ nije […]
Suzana Marić “Umorna sam, tugo”
Nebo je preteško pred očima mojim Stišću me dani poput stege olovne Umorna sam, tugo, a stati se bojim I misli mi teku poput rijeke plovne. . Umorna sam, tugo, vrijeme me tlači Kopnim, nestajem, dok prolaznost me drobi Pokušavam svoj kutak sreće naći Prije nego li me ONA u zagrljaj zarobi. . Umorna sam, […]
Suzana Marić “Vrištim u sebi”
Nestaješ polako u sjeni lipe, sa mirisom perunika odnosi te vjetar. + Kroz moje prste klizi tvoj lik dok grčevito zatvaram dlanove želeći sačuvati barem trag prašine. + Mjesečina mi noćas svadbenu haljinu tka zrakama srebrnim rasprostire mi je po tijelu prekrivajući nagost moju. + Uzalud… uzalud tkanje srebrno jer ga trnje bode jer […]
Stanka Sršen “Nikad više”
Na obali gdje jednom mi snove smo snili kao nasukan brod, sami more, ja i kamen bili . Pogledom punim sjete gledam val kako bijelom pjenom novu mrežu plete . A more me zove i šapće mi tiho, tiše bilo jednom davno i nikad, nikad više
Suzana Marić “Kamovo pismo bratu”
Nisam zakoračio u život, smrt mi pruža ruku. Dok se sa životom borim, smrt mi pruža ruku. . Hoću li pobijediti ovaj život? Hoću li poći za njom, jer smrt mi pruža ruku? – Tjeram tu sjenu od sebe, ali teško je Teško se je oduprijeti jer smrt mi pruža ruku. . Dani mi […]
Suzana Ljepava “tog dana je kišilo”
Iskra sunca je zasjala na tvom licu Onog trena kad si ga ugledala Iz oka dugine boje nebo su obasjale Crvene ruže procvjetale. . Niko nije vidio Ni iskru sunca, ni dugu, niti ružu Pogled si spustila Požurila niz ulicu Jer kiša je padala. . A on… Tog dana je žurio, jer… Jer je kišilo. […]
Suzana Marić
julija