Kategorija > Tuga

Mali i veliki svijet

U onom velikom malom svijetu, ostali su tragovi mojih stopala, na jutrom orošenoj livadi, beskonačno mnogo tragova, beskonačno mnogo skokova u daljinu, i dohvaćanja Sunca i oblaka, i beskonačno mnogo sretanja moje glave, sa crnom zemljom tvrdom, i pokojim kamenom odlutalim od stada, tamnim zbog noći, i raspuknutim zbog Sunca. I ne čekaj me ti, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- O prošlosti

I onda te nešto katapultira nazad. Naizgled nevažna sitnica, mnogima tek usputna trivijalnost svakodnevnice. Odjednom osjetiš iznenadni zagrljaj na peronu dolaska, promrzlo srce koje drhti kao da će iskočiti iz grudi, ispijanje lipova čaja u spokojnosti tople sobe. Sjetiš se višesatnih polemiziranja oko duhovnosti, povijesnih događaja i književnih pravaca. Zatim te pogodi sjaj u očima koji […]

Pročitaj cijelu poeziju

Sanjala sam

  Sanjala sam noćas polja makova I rijeku isplakanih suza – sanjala sam Ruke sklopljene u tihoj molitvi Što za mir duša mole -sanjala sam Bijele golubice polomljenih krila Što tužnu pjesmu pjevaju nad grobljem junaka- sanjala sam A bijelo perje  Uspomenama bolnim obojano -sanjala sam Nakon mnogo godina Ponovo isti san -sanjala sam Sanjala […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Sve nijanse uspomena

Prostorijom se širila zamamna svježina cimeta i gorka slatkoća klinčića, dopirući do najsitnijih komadića zvjezdanog neba koje smo promatrali za vrijeme ultimativnog susreta. Zarumenjenost bijelog lica odavala je nekakvu nedokučivo- muževnu ljepotu, suptilnu krinku neznatnog doticaja po pothlađenim ramenima crvenog kaputa. Zametne se svaki trag reminiscencije, ali nevješto skrivanje tugaljivosti u tim travnatim zjenicama; jednostavno […]

Pročitaj cijelu poeziju

Noćas je plakala jedna žena

Nives, znam da suze ne mogu isprati sve boli. Ovu pjesmu pišem samo za tebe!

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Ad acta

Ljubljeni,  zašto zašutjesmo  tirkiznom jednostavnošću, disparatno prohujavši alejom zavežljaja negativnosti pripisujući odbačenost neživoj frakturi imaginarnih stvaranja?

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Strahujem pred zamišljajem

Slušam te nijema, dok me alarmantno  obasipaš lažima. Poražen zbog predaje poniznosti, oslikavaš nage ograde bezbojnih usnuća, tražeći da pogazim moral uobraženom zavodljivošću obmanjivanja. Usprkos pomutnji nervnih završetaka, strepim pred prisutnošću oprosta, trepereći poput lomljivih grančica, koje orkan nemilosrdno para davninama. Iako zaboravljaš kako su poneki osmijesi, ugrađeni u tkiva pjesničkih kostiju jedina realizacija preboljenja […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Talog i posljedice ljudskog odabira

Urušavalo se podzemlje, erozija barijere krugova. Težina počinjenoga- premca ne vidi. Šišmiši letahu posvuda. U Hadu, doista, ni tračka svjetla! Mozaici trpećih duša dopadljivo se smijahu. Stigmatizirani od „pamtivijeka“ ne razlikuju dobro od zla. Umjesto toga, nutrinski, izranjajući mrak ih guta! Hodnici nepropusnih grijeha, zaluđenost koštala ih spasa! Sove krilima rastapaju novu dimenziju. Crpe sablasne […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Muk

Samoosuđena na samoću; započela je uklanjati tek kanule pahulje po novom, crnom kaputu. Zagledavši se u jednu, naizgled netopivu ili barem izdržljiviju od ostalih, u umu joj se vrzmala ideja raskrinkavanja prešućivanih intriga. Kako bi postupila da mu ponovno začuje glas; isti onaj koji joj satima zboraše o korelaciji između svjetskih religija i povijesnih dogodovština? […]

Pročitaj cijelu poeziju

Nisam sigurna nisam

Noć, tamna noć. Negdje sa drugog brijega zacvili pas. I on ostaje budan ove noći I ne zna da osluškujem svaki šum. Očekujem nešto, Nešto drukčije, Nešto samo moje, A ništa se ne dogodi. Tamna noć. Oblaci se razvukli kao sjena Nad mojim mislima Dok čekam ponovo čuti, Ponovo čuti da zacvili pas Kako bih […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts