Kategorija > Tuga

Let koji traje

Pročitaj cijelu poeziju

DivjiZec

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Potencijalna fantazmagorija nevoljenih pojedinaca

Larve preokrenutih sljepoočnica, bojažljivo me motre u kutku porušene sobe. Postupno ćutim vonj poganih usuda. Po zidovima autosugestivno plešu piromanski sujetni duhovi, račvajući luciferske zakletve (na)spram neuredno zakačenih fotografija umrle djece, odrasle u ubogim sirotištima. Koliko sućuti ispoljavam u korelaciji s nepatvorenim krhotinama? Gajim purgatorijske predodžbe u vremešnim disleksijama anoreksičnih vratova, što se stadoše upinjati […]

Pročitaj cijelu poeziju

Arbeit macht frei

U oblaku leže, a Bog kao da je iz Njemačke ( puštaš suzu zaboravljaš kako su te nekad zvali ). ( Podignut je zid od svjetlosti, a tek sad ne vidimo ). Jakob između rake i sunca spojen s kamenjem ( iz glave i oka lete krpe pepela ), bez zvuka bez zapovijedi, on – […]

Pročitaj cijelu poeziju

Bijeli križevi

crnemambe.hr

Pročitaj cijelu poeziju

Šta je meni sve to pobrisati

Da li  to Vi jecate u meni ili za mnom? Da li Vi divljate orkanima i davite u korijenu  mlado drveće? Tek procvjetao je behar na njemu. Da li mi Vi  kradete  sjećanja na jednu mladost? To su stnice  koje  život  znače.

Pročitaj cijelu poeziju

.Nada

 

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Magični magnetizam

Konzumirajući akrobatsku ekstazu parabole prelomljenog struka, jeka sumanutih šapata jezdi nezaustavljivo tapkajući- kroz proljetne omaglice  teatralnog zaluđeništva. Neprežaljeni, doziraš memoare  ove đavolje kraljevne u neznatnim količinama, kao aritmični opijum  koji se ne ispija. Svrstavam te u ukorijenjene  obrasce ponašanja  ljubavne devijacije, osupnute činjenicom  nepobitnog sraza usana u polutami intelektualnih procjepa. Kosa ti neodoljivo miriše  na […]

Pročitaj cijelu poeziju

U mislima

  Uronjena u more misli Valovi me čežnje nose Teški dani su me stisli Posjedile mi smeđe kose

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Acta est fabula

Ne mogavši suspregnuti suze, bijah agorafobično zatučena  čak 22 godine. Oteta paranormalne zime, nerođena ih nehaja, krahirah u krtičnjaku bola- onom oboljelom rovu  neuravnoteženih mora. Hinućem rastjerivah oganj insomnije, ploveći uzvodno uz suptilne potpornje krvi. Potlačena ciklotimijom vrućice,  u astralu rapsodije, zakrpavah vlastitu čeljust. Prije čak desetljeća smrskah lice padom na betonske užljebine, opijene noći […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts