U onom velikom malom svijetu, ostali su tragovi mojih stopala, na jutrom orošenoj livadi, beskonačno mnogo tragova, beskonačno mnogo skokova u daljinu, i dohvaćanja Sunca i oblaka, i beskonačno mnogo sretanja moje glave, sa crnom zemljom tvrdom, i pokojim kamenom odlutalim od stada, tamnim zbog noći, i raspuknutim zbog Sunca. I ne čekaj me ti, […]
Kategorija > Tuga
Lorena Kujek- O prošlosti
I onda te nešto katapultira nazad. Naizgled nevažna sitnica, mnogima tek usputna trivijalnost svakodnevnice. Odjednom osjetiš iznenadni zagrljaj na peronu dolaska, promrzlo srce koje drhti kao da će iskočiti iz grudi, ispijanje lipova čaja u spokojnosti tople sobe. Sjetiš se višesatnih polemiziranja oko duhovnosti, povijesnih događaja i književnih pravaca. Zatim te pogodi sjaj u očima koji […]
Sanjala sam
Sanjala sam noćas polja makova I rijeku isplakanih suza – sanjala sam Ruke sklopljene u tihoj molitvi Što za mir duša mole -sanjala sam Bijele golubice polomljenih krila Što tužnu pjesmu pjevaju nad grobljem junaka- sanjala sam A bijelo perje Uspomenama bolnim obojano -sanjala sam Nakon mnogo godina Ponovo isti san -sanjala sam Sanjala […]
Lorena Kujek- Sve nijanse uspomena
Prostorijom se širila zamamna svježina cimeta i gorka slatkoća klinčića, dopirući do najsitnijih komadića zvjezdanog neba koje smo promatrali za vrijeme ultimativnog susreta. Zarumenjenost bijelog lica odavala je nekakvu nedokučivo- muževnu ljepotu, suptilnu krinku neznatnog doticaja po pothlađenim ramenima crvenog kaputa. Zametne se svaki trag reminiscencije, ali nevješto skrivanje tugaljivosti u tim travnatim zjenicama; jednostavno […]
Noćas je plakala jedna žena
Nives, znam da suze ne mogu isprati sve boli. Ovu pjesmu pišem samo za tebe!
Lorena Kujek- Ad acta
Ljubljeni, zašto zašutjesmo tirkiznom jednostavnošću, disparatno prohujavši alejom zavežljaja negativnosti pripisujući odbačenost neživoj frakturi imaginarnih stvaranja?
Lorena Kujek- Strahujem pred zamišljajem
Slušam te nijema, dok me alarmantno obasipaš lažima. Poražen zbog predaje poniznosti, oslikavaš nage ograde bezbojnih usnuća, tražeći da pogazim moral uobraženom zavodljivošću obmanjivanja. Usprkos pomutnji nervnih završetaka, strepim pred prisutnošću oprosta, trepereći poput lomljivih grančica, koje orkan nemilosrdno para davninama. Iako zaboravljaš kako su poneki osmijesi, ugrađeni u tkiva pjesničkih kostiju jedina realizacija preboljenja […]
Lorena Kujek- Talog i posljedice ljudskog odabira
Urušavalo se podzemlje, erozija barijere krugova. Težina počinjenoga- premca ne vidi. Šišmiši letahu posvuda. U Hadu, doista, ni tračka svjetla! Mozaici trpećih duša dopadljivo se smijahu. Stigmatizirani od „pamtivijeka“ ne razlikuju dobro od zla. Umjesto toga, nutrinski, izranjajući mrak ih guta! Hodnici nepropusnih grijeha, zaluđenost koštala ih spasa! Sove krilima rastapaju novu dimenziju. Crpe sablasne […]
Lorena Kujek- Muk
Samoosuđena na samoću; započela je uklanjati tek kanule pahulje po novom, crnom kaputu. Zagledavši se u jednu, naizgled netopivu ili barem izdržljiviju od ostalih, u umu joj se vrzmala ideja raskrinkavanja prešućivanih intriga. Kako bi postupila da mu ponovno začuje glas; isti onaj koji joj satima zboraše o korelaciji između svjetskih religija i povijesnih dogodovština? […]
Nisam sigurna nisam
Noć, tamna noć. Negdje sa drugog brijega zacvili pas. I on ostaje budan ove noći I ne zna da osluškujem svaki šum. Očekujem nešto, Nešto drukčije, Nešto samo moje, A ništa se ne dogodi. Tamna noć. Oblaci se razvukli kao sjena Nad mojim mislima Dok čekam ponovo čuti, Ponovo čuti da zacvili pas Kako bih […]
ENEDIEL
Marija
Suzana Marić