Kategorija > Tuga

Jecaj za vječnost

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Sanjala sam da sam živa

Bog nas je zaboravio. Slutim kako mi se smije kažiprstom upirući- na nepobitne grešnosti. Mi sinkronizirano cirkuliramo poput litija, kao nutrinski gnjilo voće na sjajnom stolu od sandalovine. Uporno iniciramo naše sveviđenje, prodornim promatranjem kristalnih iluminacija. Astralnom projekcijom invociramo ljubav. Počuj me, Dugo mojih tmurnosti. Uporno me jede tvoja odsutnost, provlačeći kroz bolne zanoktice- zatitrana […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Zazidana mračna svećenica

Za vrijeme hrvanja s unutarnjim  demonima, znatiželjno  proučavam  efekt domina. Čemu ova  magična borba? Nokautira me  nerazgrađena, sumporasta, omaglica u  prekomjernim  dozama. Preočito je. Voštana sam  marioneta  agoniziranja, svučena  posttraumatskim stresnim  poremećajem; koja prebire  po fragmentima prastare manije  mentalnog sloma. Godinama me  goni legija- neodoljivo jake tendencije  ka kraju  krajeva. Stradavam  ošamućena  koleričnim frakturama; novostvorenog  […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- O padu galaksija

Sudbi ne možeš umaknuti. Upadajući u grotlo paganskih konstatacija, silovana vještica razrezano žamori okom ustajale ribe u epicentru nečastivoga. Nečija joj se slina omotala oko pupka, kazivajući latentne  gadosti o srazu sotoniziranih oživotvorenja. Šutaju ju potplate oronulog vandala, pletući mrežu umobolne zasjede- baš kao prosijedu  pletenicu uslijed  kvarne metamorfoze iscrtanih pentagrama. Izdala su ju stopala […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Paragraf prošlosti

Voljeh nadmudrivanja  prosuta po tepihu viđenja, snažne zagrljaje i sklonost analiziranja psihodeličnih pojedinaca. Tjeskobom anksioznih stremljenja, heretizam je evidentno  zavladao umom obraćenika. Neuroni ponovno uspostavljaše pogrešne hipoteze, potičući razdor  i metalnim okusom krvi, uništavaše neminovne pokušaje. Govorio si kako posjedujem ljepotu u svim segmentima,  no, koliko surovost odluke može biti blagonaklona? Pokušavah spriječiti vrtlog neutješne […]

Pročitaj cijelu poeziju

Krik

Pročitaj cijelu poeziju

plastično cveće

Isprekidan sam I možda dišem Nije slučajno Ja nemam krvi da dvaput volim ispočetka Malo zatvorim oči Malo se prejedem tuge Mlad sam Već godinama imam dvadeset pet I znaš Otišao bih zauvek Ali ne mogu Čekam da procveta ovo plastično cveće Živom ne verujem više Tebi ne verujem više

Pročitaj cijelu poeziju

Sjećanje

Grad, bukom budi se. Slijepljen sjećanjem naiđem na tvoje ime. Koraci, tihi su dok hodaju. Stanem, ti odlaziš na drugu stranu ulice. Sačekaj me, izgovara te noć. Fotografija: Salke

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Strah nad minulošću

Gorda su sva tvoja rapidna pokleknuća,  pasivne transformacije karaktera u okovima sužanjstva. Imitiraš harmoničnu čvrstinu bezimenog imperatora, slaveći trijumf nad senzibilitetom  nesmotrenog nemira. Usplahiren krik  još uvijek te doziva,  svilenom maglovitošću isprepletenih doticaja. Iako je već odavno bjelina nebeskih padalina,  zavila mrlje povratničkih stopa. Brooke Shaden Photography  

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Eros i thanatos

Kontradiktorno datiram  od prapočetka ničega.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts