I opet joj je pogled odlutao u daljine,
prizivajući sjećanja.
Sjedi sama na stijeni,
osjećajući kako joj kamen blaži vatru u tijelu.

Sjedi je pored mora,
ase Sunce utapa u tirkiznoj površini,
ostavljajući purpurni trag na nebu.
Zvijezde se polagano pale…
Iskričava svjetlost navješta mirnu noć.

Tišina…
Samo pokoji val tugaljivo miluje obalu,
dok u borovima cvrčak gudi svoje posljednje akorde.

Barka se lagano klati,
dozivajući je da je ponese tim smirajem,                  da joj ublaži ranu na duši.
Ta barka ih  je nosila,                                      ljuljuškala ih nošena tihim povjetarcem.

U njenom zagrljaju su snivali pod zvijezdama.
U barci je ostalo pola njenog srca.

Tu noć…
Pamtit će tu noć,
kada joj je rekao da se čuva.
Kada je njegova suza zastala na pola puta,
a riječ ostala u neizgovoru.

Pamtit će bol i čežnju
koje su joj oklop odjenule.

O, sudbino…
Kako je teško biti sam u najljepši suton!
Kako je teško buditi se sa slikom na jastuku,
nedodirim jutarnjim.
Kako je teško tražiti ga,
a naći samo prazninu…
Sudbino, okrutna si !

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

1. Naša proslavljena košarkašica od prsnog koša pogodila tricu.

2. Prerano sam objesio kopačke na klin. Pa sam sad izvisio.

 3. Golmanske kao i boksačke rukavice imaju svoj vijek trajanja.

4. Ofsajd nije priznat jer je zastavica pomoćnog suca bila poderana.

5. Zaigrali stolni tenis na švedskom stolu.

6. Da bi sportaš dobio snagu u rukama, mora ju stvoriti najprije u glavi.

7. Pravi je sportaš dotaknuo nebeske visine kad je podignuo trofejni pokal.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kakvi smo danas postali ljudi,

svako svakome na prvi pogled sudi,

a nitko ne zna što se u nečijem srcu krije,

ali suditi…to teško nikad nije!

                           .

Kad vidiš krupniju osobu,misliš:

” Vidi kakav je, koliko jede”,

i često tvoje misli i bez riječi uvrijede,

a ne znaš, možda ga bolest muči,

a on ne govori ništa, već u njemu teška bol čuči.

                               .

Kad u prolazu vidiš osobu mršavu do kosti,

prvo što ti na pamet padne:” Bože, zašto se ne dovede u red?”

zašto umjesto da uključiš pamet,

sudiš na prvi pogled?

                 .

Do tebe tužan beskućnik sjedi,

a tvoj pogled pun je bijesa,

u tebi osuda odmah bez pardona:

“Sigurno pije pa ne zna gdje mu je adresa”.

                        .

Zašto mu okrećeš odmah leđa,

umjesto osude, ruku mu pruži,

očima često ne možemo vjerovati,

već onome što osjetimo u duši.

                       .

Kad vidiš osobu povučenu, da samo šuti,

neka ti prva misao ne bude:” Kakva čudakinja je to”,

ne znaš što živi u srcu njezinom,

možda je baš danas nešto slomilo.

                         .

Ne znaš, čovječe dragi, zato ne sudi,

zar je tako teško saslušati?

Ne okreći glavu, jer ne možeš znati,

sutra i tebi može teški teret na put stati!

                          .

I od tebe mogu okrenuti glavu,

kao što si od nekoga okrenuo ti,

i tebi mogu suditi

kao što i ti nekome sudio si.

Pročitaj cijelu poeziju

Kada mi govori

Govori mi jezikom zvezda

Na način na koji to još mogu samo deca

Lagano da ne uplaši snove

              .

Kada me gleda

Zavuče se pod kožu

Postane Novembar, April u Novembru

I muzika je bez koje nema plesa

I šapat je bez kojeg te jeza ne prođe telom

I čarolija je bez koje nema radosti

I vazduh je bez kojeg ne mogu disati

                    .

Kada se smeje, smejem se

Samo je takvu i poznajem

Nekako nedovršeno je božanstvo rasparčano na vekove

Beli labud dobro skriven ispod rebara slikara

Mali mačić je

Što se sa leptirima igra žmurke

I ništa drugo

I ništa veće što ovaj svet poznaje

     .

Kada me ljubi

U svakom je delu moje duše proleće

             .

Kada me ljubi

Imam svu ljubav sveta

U sebi

Kraj sebe

Pročitaj cijelu poeziju

Otvorit ću ti

vrata svoga srca

zaboraviću sve

što se zaboraviti da

izdaju i grube riječi

ukloniću sa barikada sjećanja

I ti ćeš biti slobodna

kao kad smo bili djeca

I ti ćeš moći reći

odvedi me

Odvedi me u jedno predgrađe

sa starim želuzinama na prozorima

gdje oleandri cvatu i

gdje nisu važne karijere

Gdje je vrijeme stalo

kao brod u boci

što prodaje se u radnji staklara

i gdje između duše i uma

nestaju barijere

Odvedi me

tamo gdje jutra mirišu na mlijeko

okus soli kušaj sa moje kože

i dok zemaljski dani sporo teku

drži me, drži me čvrsto, daleko

od sveg zla na svijetu

Pročitaj cijelu poeziju

božansku igru

ljudi zaboravljaju –

a voda pamti

Pročitaj cijelu poeziju