Gledam u kamen gdje prst je pisao,
deset riječi da nam dušu spase.
Al’ čovjek je, sestro, slojeve izmislio,
da se mali klanjaju, a veliki krase.
                     .

Za male su zakoni okovi od gvožđa,
strah što u kosti utjeruje mrak.
Za velike, zapovijed je tek grana grožđa,
koju zgnječe nogom, ostavljajući trag.

                        .
Oni se ne plaše, ti dirigenti muke,
misle da su iznad dlanova što su nas tkali.
Dok mi peremo svoje djetinjstvo i ruke,
oni su sebi bogove od blata dali.
                         .

Ali zemlja je ista za onog što vlada,
i za onog što krotko zapovijed nosi.
U dnu iskopine, gdje sjećanje pada,
istina se mjeri u duši, ne u kosi.
________________________________________

Pročitaj cijelu poeziju

Pjesma je posvećena glazbeniku Dariju Darku Ciprijanu

.

Nikada nismo spremni za odlazak.

Još je u nama mnogo žara,

Nedorečenih pjesama

sjajnih zamisli

odlomljenih nota

žuđenog života.

           .

Sve je odjednom stalo.

Još čujem tvoj klavir kako svira.

Melodija se stapa u tugu

I plače zbog mukloga muka

Jer umro je

Virtuoz zvuka.

              .

Pođi, prijatelju.

Možda se sretnemo negdje

Na nebeskoj stazi.

Možda opet iza eona

Uz zvuke klavira

Začujem nebo kako svira..

                  .

Marija Juračić, 2026.

Pročitaj cijelu poeziju

Sjedio je uz prozor dok je večer polako padala.

Nije govorio ništa, ali u njegovoj tišini bilo je više riječi nego u tisuću rečenica.

Srce mu je kucalo nemirno, kao da želi nešto reći, a ne zna kako.

„Zašto šutiš?“ upitala ga je.

On se nasmiješi.

„Jer ono što osjećam ne stane u riječi.“

I tada je shvatila —

neke se ljubavi ne govore,

one se nose.

Pročitaj cijelu poeziju

Neka vjetar osluškuje zidove,
neka prodre u svaku pukotinu.

Može ukrasti dim i riječi,
ali nikada neće dosegnuti jezgru leda i vatre.

Stvaram tišinu duboku poput oceana,
prostor ispod mora gdje vjetar ne puše.

Tamo, u oku oluje,
čuvam “Plesnu iskru”
– neviđenu, nečuvenu, nedodirljivu.

Vjetar može sve nositi,
ali ono što je najvažnije ostaje zapečaćeno u meni.

Nijedna usna se ne miče, nijedan dah ne izlazi.

Moja duša je tvrđava tihe svjetlosti.

Vjetar ostaje vani.

Ostajem ovdje.

Pročitaj cijelu poeziju

Budi tu

Na putu kroz vrijeme

strpljiva i svjesna prolaznosti

Kao stranac u noći

zagrli me svojim pogledom

putujući od stiha do stiha

Budi tu

Nemoj stati

zapjevaj, pošteno od srca, o dobrim danima

uhvati povoljan vjetar i napusti prozor

svog djetinjstva, kao ptica koja približava nebo

noseći svoju čežnju, kao neku sitnicu

Budi tu

Kad zamiriše sakupljeno lišće

u parku na drugoj strani ulice

a modrim kišama umiju se noći

pusti da te jesen zanjiše na rukama

obasjanu vodom

Budi tu

Kao tragač sreće

sačuvaj smijeh u mirisu svoga pogleda

Pročitaj cijelu poeziju

Truplo puno emocija,
ali davi me praznina..

Nikada iole cijenjena-
inicijativa bez pokrića.

Kao ustrijeljena vučica
-vidam rane bez ikoga.

U bivši brak razočarana-
ne puštam blizu lažljivca.

Njegova mi mržnja ne treba –
sama sam sebi neprijateljica.

Pročitaj cijelu poeziju