One vječno sumorne,
smrtne kapke korote.

Tek zamijenilo je
grumenje zemlje.

Eh, odnio te, bistri ujače
– žal bolesti neizlječive..

Za tobom ostaje
jaram tragedije..

Neke davne uspomene –
desetljeća krvi magične.

Da, voljela sam slušati tvoje
-mistične priče i proricanje..

Futurističke, apokaliptične,
ali i zasvagda zapamćene..

Znanjem ovjekovječene,
genima usko povezane..

Nedostajat ćeš za sve
nadolazeće događaje..

A Bog sebi izabire dobre –
nesvakidašnje i plemenite.

Zaklopi suhonjave ruke –
došao je tren popudbine.

Usmjeri tok duše svoje –
moje te srce prepoznaje.

* Lorena Galeta *
dvanaesta zbirka

Pročitaj cijelu poeziju

Posvećeno Nadi Bunić

.

O, mili glase, što noći prigušuješ,

kad šapneš ime njegovo — ja cvjetam

Sva ljepota u tvome se glasu skuplja,

k’o svitanje na vodi što zadrhti.

                           .

Zato, dođi, ostani tren pod mojim srcem,

neka se nebo u tvome oku sja—

jer kad ga gledaš, sve postaje blagost,

a ljubav cvate k’o ruža ranoga ljeta.

Pročitaj cijelu poeziju

Bile su to zime hladne i duge
prepune sreće i bijelog snijega,
nostalgija se javi i zagrljaj tuge
kada se sjetim nje i njega.
.

Prtine su bile veće od mene
kuća je spavala pod dekicom bijelom
stihom budim sada uspomene
i opet bih jurila da mogu selom.
.

Sa krova su visjele blještave sige
K’o ledeni zubi snježne zvijeri
Djed bi ih gledao s mnogo brige
Izlazio bi da ih provjeri.
.

Bojao se je on za mene
A sige su opasne bile
Nije zaboravio da me opomene
Kada su se sige sa krova topile.
.

Iako se je pod snijegom krio
Prkosio je hladnoj zimi
Moj dom je tad najtopliji bio
Ljubavlju smo se grijali mi.
.

U peći je vatra sretno plesala
Baka je plela šalove, kape
Ja bih kraj peći mirno zaspala
Obuvena u bakine tople šlape.
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Sati se vrte u začaranom krugu
I riječi nakratko tišinu presijeku
Ćutimo neku neisplakanu tugu
K’o u jesenjoj noći vrbe uz rijeku.

. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Smrdljiva krpa

odbačena u more

i dalje smrdi

.

Čuvajte naše more!

Pročitaj cijelu poeziju

Zaogrnuti zimom

u rascvjetanom proljeću

ispod maski

liječimo se od zagrljaja

bojazni prijenosa

čestica ljubavi

što kliju u nama

zarazom.

          .

Grme jutra

rasjedom Grada

kojem

otpadaju stoljetne

ruke.

10 sekundi

bilo je dovoljno

da proviri komadić pakla

posadi

strahote

oskvrnute molitve

duha ljudi

koji hrabro

podmeću leđa

za novi križ .

Pročitaj cijelu poeziju