Spomenka Krebs “Glazbeni korzet”
Izvuci pianissimo – miris ljubičica,
tiha molitva u svetom zraku.
.
U moderatu puštamo boje da teku,
dok tvoje note uživaju u tišini.
.
A onda fortissimo! Grijeh ljeta se smije,
orgazam poezije usred noći.
.
Nisi „laka žena“, niti luda što kamenje u more baca,
ti si toccata koja grebe po vječnosti.
.
Bas u prsima, težak kao violončelo,
glazba poput korzeta, ne pušta te van.
.
Bez preklinjanja, bez molbi, bez savijanja koljena,
tvoja pjesma na orguljama – čista magija
Sudnica
Satira Marije Juračič “Sudnica”dobila je Priznanje Hrvatskog sabora kulture 2026. godine. Donosimo ulomak.
.
Sudac Lipan: Pozvali smo vas da vas suočimo s gospodinom Sokolićem i da vas pitamo nešto u svezi predmeta koji trenutno istražujemo. Pozvani ste u svojstvu svjedoka i pred sudom morate govoriti istinu. U protivnom činite kazneno djelo. Jeste li razumjeli moje upozorenje? ( Pogleda zapisničarku.) Ono o sramoti ću preskočiti.
Nikola Konjušina: Jesam. Razumio sam.
Sudac Lipan: Onda mi recite, jeste li vi dana 16. lipnja ove godine u biblioteci fakulteta koji vaš sin pohađa dali ovdje prisutnom gospodinu Sokoliću 5000 eura?
Nikola Konjušina: Jesam, dao sam.
Ante Sokolić: (Skoči kao oparen.) Ma kome si ti što dao? U oči me gledaj. (S dva prsta pokazuje prema svojim očima) Meni sigurno nisi ništa dao.
Sudac Lipan: Recite nam u koju ste svrhu dali te novce?
Nikola Konjušina: Dao sam za podmazivanje. Znate, ima onaj profesor… sada mu se trenutno ne mogu sjetiti imena koji otvoreno govori da se kod njega ispit ne može položiti samo tako. Govori da nitko ne zna za peticu. Bog zna za vrlo dobar, on sam zna za dobar, a oni koji svojski griju stolicu možda znaju za dva. Svi ostali dobivaju jedinice. Strah je i trepet među studentarijom. Da stvar bude gora, njima je predavao jedan drugi profesor, ali je taj otišao u penziju i sada imaju tog vraga.
Sudac Lipan: I onda ste vi odriješili kesu da profesor pusti vašeg sina da prođe?
Petar Šitum “Pod rebrima svemira”
Rašeljki Pupačić
–
Tvoja je patnja
opasno svjetlo pod rebrima,
pukotina kroz koju nebo rasipa svjetlost,
lijepa i prijeteća kao zvijezda
koja drhti pred mrakom.
.
Bila si krhki leptir
što treperi u pogrešnom ritmu,
zarobljen u vlastitom otkucaju
krilima koja ne znaju letjeti ravno.
.
Odletjela si u daljinu
u koju si nestala bez straha
i gledaš zelenu brazdu u kamenu
osluškujući hladnu pjesmu
što je stijene pjevaju vodi.
.
Hoću li ikada
očima vidjeti i rukom dotaknuti
tvoju ljubav koja je naučila kucati
u tihoj rijeci što pamti svaki udah
u zori u kojoj vječnost ne trepeće
pred jutarnom zvijezdom
koja ne uzmiče beskrajem?
Lorena Galeta “(Pre)obraćenje
Upokojeni mirno leže,
omesti ih vjetar neće.
.
A dani žalosti učas bježe –
krupne ih popudbine lome.
–
Smješteni u katakombe –
te kockaste mortifikacije.
.
Suze izmame, buket i svijeće,
oni nesvjesni smrti stoljetne..
.
Iako blijedi u sarkofagu mimikrije –
dokle ih se sjećate, vrijede molitve.
