Da u bezdan noći ne potone dan

da ga omče mraka mučki ne umore

da l’ na oči ikad došao bi san,

da l’ bilo bi zvijezda, da l’ bilo bi zore?

                         .

Jesenje se lišće sa životom bori

miješajući boje na šumskome platnu

i najljepšu sliku svojom smrću stvori

odjenuvši brda u odoru zlatnu.

                 .

Sunce na zazasku ljepotom dah krade,

vatre dok nestaju najjače nas griju,

iskušenja teška iznjedruju nade,

najljepše pjevaju ptice kada mriju.

               .

Stoga iskru nade u duši probudi,

u zlu i nedaći pronađi  ljepotu

pa i kad te sudba na kušnju osudi

nikad se ne prestaj radovat’ životu.

Pročitaj cijelu poeziju

Svako svjetlo je bolno

kad Bahanalijska drskost

zaplamti oči divlje želje,

u noći Pana i Dionisa …

Pa kako ne ponoviti prošlost,

sa zdravicom srca i uma;

„Zbogom pameti.

Zdravo mjeseče, daleko …“

.

Iako, sjećanja su vremena od prije,

ali opet vremena i nakon

što ih je zaboravilo vrijeme.

Jer je vrijeme samo „ono“ između,

kad svaka sekunda

želji je vječnost,

da poput pjene kapučina

iznad tamnog dna,

sakrit će noć izgubljenog sna…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Spram Staklene knjižare bar ,,Boja hobotnice“,

dve verzije ubistva aura misterije,

pre partije pokera priča porno-glumice,

rasprsnuće stvarnosti primer vudu magije.

                                .

Kvart kojim mrtvi hode dah Buenos Ajresa,

uz horor Karpentera matine projekcija,

sanjajući anđela strah sred Los Anđelesa,

književne avanture stih Rubena Darija.

                              .

Čas zen meditacije svetlo usred pustinje,

zaboravljenih snova kreativno pisanje,

pesme nadrealista u kući bez satova.

                                   .

Lice iz zone senki s obrisom Lisabona,

kroz prostranstvo sećanja san o gradu divova,

pre poslednjeg sutona dok zove Barselona.

Pročitaj cijelu poeziju

Ja sam žena sa mora i škoja,

satkana od vjetra, soli

i morske pjene.

Ja sam biserna školjka.

Zaroniš li duboko,

doći ćeš do Mene.

              .

Ja sam kapljica u moru

I na stijeni morskog žala.

Ja sam kapara mala,

što raste na rubu stijene.

Popneš li se visoko,

doći ćeš do Mene.

                 .

Ja sam maslina zimzelena,

Što Dalmaciju krasi i

brnistra žuta što iz samog

kamena može rasti.

                 .

Ja sam u morskom valu

i u igri morske pjene.

Zaplivaš li snažno,

doći ćeš do Mene.

            .

Ja sam vjetar,

što prostranstvima luta.

Iglica bora i list

stoljetnoga hrasta.

Ja sam bijeli galeb

i proljetna lasta.

           .

U plavim

prostranstvima Ti

potraži mene.

Poletiš li visoko,

Pronaći ću Tebe.

Pročitaj cijelu poeziju

International Scriabin 2025 Music & Haiku Festival (koji se održavao online od 3. do 5. siječnja 2026.), a između istaknutih autora čija su djela čitana nalazi se i moj haiku: (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Zima uzvraća, napose oštro
-prepredenim injem, ledeno.
.

Ovaj žal za proljećem, usnuo
– iz kome je ustao, bezbojno.
.

Grmovi cjelivaju, cvijeće mrzlo-
taktilno kušaju drhtavicu, škrto.
.

U škripcu, nije uvenulo prastaro,
vjetrom nošeno, drveće velebno.
.

Opet prosinac, ispraća lelujavo,
perjem urešene posvete, krhko.

Pročitaj cijelu poeziju