NE ZATVARAJTE OČI

Vrata pakla su se otvorila
Zvijer je rikom progovorila
Plamenom huči, oružjem zveči
Jauk i vapaj sad svijetom ječi.

Radosti nema, nevini ginu
Majka ne sprema doručak sinu
Već ga na svoje grudi privija
I u pogrebno platno povija.

Srce puca, plač odjekuje
Samo se tutanj mukli čuje
Ni ptice, ni zvijezde, ni Sunca nema
Kataklizma se teška svijetu sprema.

Ne zatvarajte danas svoje oči
Ako možemo ikako pomoći
Jer moćnici nas u pakao vode
Krenuli su oni u ratne pohode.

Nestaje narod, kuće, gradovi…
Pa koji ste vi nesavjesni gadovi!
Uništiti ratom svijet cijeli
Zato što se vama ratovati želi.

Recimo “NE”, krvi i ratu
(Možda smo već u zadnjem satu)
Budimo bar malo svjetlo svijeta
Za miran san svakog djeteta.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Za moju baku
.

Nije bila neka daleka svetica od kamena,
bila je kruh, sol, sunce.

U njezinim očima ležala je duboka mudrost,
koja nam toliko nedostaje u ovom bučnom svijetu danas.

Bez titula, bez pompe, sasvim jednostavna i tiha,
liječila je ljude na svoj sveti način.

Njezine ruke, grube od rada i vremena,
bile su melem za duše, dajući utjehu.

Kad me je dotaknula, sve je postalo tiho,
jer je svjetlost kroz nju imala samo jednu svrhu:
da ozdraviš, jer Bog to želi.

I ta svjetlost, koju je tako velikodušno davala,
doseže daleko izvan vremena
i daleko izvan njezina groba.

Danas to osjećam kada držim olovku,
kada svojim riječima topiim mostove.

To je njezin dah koji puše kroz moje retke,
to je njezina molitva koja nikada uistinu ne blijedi.

Nisam sama kada pišeem u mraku,
jer, znam, da zauvijek ostati njezina unuka,
njezin odjek.

Pročitaj cijelu poeziju

Pustiću sjećanja da izčeznu

u maglama jesenjeg predvečerja

prema usamljenom ostrvu

a ja ću zanoćiti u krčmi

oslonjen na pjesmu

Pročitaj cijelu poeziju

More se budi,

a rat je zarobio

starog mornara.

Pročitaj cijelu poeziju

Ne plašite dijete…
.
Dijete treba miran život,
pun radosti i veselja…
Igrarija… dječje mašte…
Tog bezbrižnog dječjeg svijeta…
Dijete treba poštovanja…
Podrške… razumijevanja…
Dijete treba lijepo da sanja…
Ne plašite dijete…
.
Pustite ga… neka mašta…
Neka živi bez po brige…
Nek mu društvo budu knjige…
Prijatelji… dječje igre…
Nek mu sviću sretna jutra…
A ne briga…. Šta će biti sutra?
,
Manite se politike…
Gladi…rata… ubijanja…
Pustite ga… neka sanja…
U životu nek uživa…
Lijepe dječje snove sniva…
U društvu sa Anđelima
neka dugo sretno biva…
Pa… što su vam djeca kriva?
,
Poslušajte želje svete
koje ima svako dijete…
“Molim vas… zagrlite nas…
Molim vas… Ne plašite dijete!…

Pročitaj cijelu poeziju

Želim biti rijeka Isar.
da tekući kroz korito
prisluškujem šapat korijenja.
Biseri se kotrljaju u meni,
i neprekidni šum ispod krošnji drveća,
široko šireći svoja krila,
kako bih sačuvalai život pored obala.
Sve što diše i uzdiše u ritmu
mene-vode.
.

Želim biti iskra,
prolazni sjaj zrelog zrna.
i tražit ću tu jednu točku
duboko u tijelu prirode –
mjesto gdje  mogu proklijati.-

            .

Želim biti iskra svjetlosti,
onaj prolazni bljesak iznad valovitih polja.

.
Želim biti čestica prašine,
na gotičkoj kacigi.
da je vrijeme otpuhane u mene,
da šapuće povijest o mome toku.
.
Želim biti pjesnikinja
jednostavno,
da ne budem
više ja
-koja jesam.

Pročitaj cijelu poeziju