Iz stare fotelje na kojoj doručkuješ
ručaš i večeraš, zadužuješ svoje sitne očice
da brzinom svjetlosti detektiraju
i najmanji tračak mogućeg dima,
preobražavaš se u Tifona ili Kampu današnjice,
pališ svoj oganj mržnje
spreman, možeš početi bljuvati vatru,
ispustiti svoj vulgaran stav, napokon
izbaciti sve one riječi uvrede kojih si pun,
začiniti sve nesvakidašnjom sočnom psovkom,
neprimjerenom provokacijom ili makar,
ako ti nije dan,
pokušati podmetnuti toksičnu gadariju koju će masa
popiti, uključiti se kao muhe na drek.
Kad se dovoljno zahukta pa pojavi se
ipak netko tko zna kako ti začepiti
ta pogana usta, ti se naravno, povlačiš
zavlačeći se sve dublje u svoj mračni svijet fotelje
postavši onaj od prije komentara
-mali, frustrirani beskičmenjak
koji nema ni ime
ni prezime
