Posvećeno Nadi Bunić

.

O, mili glase, što noći prigušuješ,

kad šapneš ime njegovo — ja cvjetam

Sva ljepota u tvome se glasu skuplja,

k’o svitanje na vodi što zadrhti.

                           .

Zato, dođi, ostani tren pod mojim srcem,

neka se nebo u tvome oku sja—

jer kad ga gledaš, sve postaje blagost,

a ljubav cvate k’o ruža ranoga ljeta.

Pročitaj cijelu poeziju

Bile su to zime hladne i duge
prepune sreće i bijelog snijega,
nostalgija se javi i zagrljaj tuge
kada se sjetim nje i njega.
.

Prtine su bile veće od mene
kuća je spavala pod dekicom bijelom
stihom budim sada uspomene
i opet bih jurila da mogu selom.
.

Sa krova su visjele blještave sige
K’o ledeni zubi snježne zvijeri
Djed bi ih gledao s mnogo brige
Izlazio bi da ih provjeri.
.

Bojao se je on za mene
A sige su opasne bile
Nije zaboravio da me opomene
Kada su se sige sa krova topile.
.

Iako se je pod snijegom krio
Prkosio je hladnoj zimi
Moj dom je tad najtopliji bio
Ljubavlju smo se grijali mi.
.

U peći je vatra sretno plesala
Baka je plela šalove, kape
Ja bih kraj peći mirno zaspala
Obuvena u bakine tople šlape.
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Sati se vrte u začaranom krugu
I riječi nakratko tišinu presijeku
Ćutimo neku neisplakanu tugu
K’o u jesenjoj noći vrbe uz rijeku.

. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Smrdljiva krpa

odbačena u more

i dalje smrdi

.

Čuvajte naše more!

Pročitaj cijelu poeziju

Zaogrnuti zimom

u rascvjetanom proljeću

ispod maski

liječimo se od zagrljaja

bojazni prijenosa

čestica ljubavi

što kliju u nama

zarazom.

          .

Grme jutra

rasjedom Grada

kojem

otpadaju stoljetne

ruke.

10 sekundi

bilo je dovoljno

da proviri komadić pakla

posadi

strahote

oskvrnute molitve

duha ljudi

koji hrabro

podmeću leđa

za novi križ .

Pročitaj cijelu poeziju

Večer je crvenozlatna

moje misli lete, kao brze ptice,

prema dalekim ravnicama

nad kojima gasne dan

dok se vjetar igra tvojom kosom

Tamo sam davno

pored stare šume sagradio kuću

i slušao slavuja kako pjeva

o ljubavi

Pričamo o tim danima,

kada smo bili nedužni kao djeca,

pretvarajući ih u legende

Ti me tješiš osmjehom

tvoje oči šapuću mi riječi

koje su dugo sazrijevale

u krošnjama u dušama

Pospani oblaci

prelijeću iznad nas

i miriše divlja ruža

Sve je lijepo i sve je grubo

u ovom svijetu koji dođe i prođe

i da ti nisi tu

bio bih izgubljen

kao mnogobrojni pripadnici moje generacije

Ti si moj trenutak i moja vječnost

morao sam da te pronađem

i da nisi postojala

ja bih te izmislio

Pročitaj cijelu poeziju