“Bijelo jedro, luda glava”

Pjesmu Marije Juračić prepjevao na engleski jezik Josip Ergović”

                                      .                                  .

Once again I dream of ghostly pitch-black sails

the rudder is empty, spinning by itself

a motionless sea – no fury and no rains –

a step to human sadness, to afterlife hell.

                                  .

No stars and no birds, thoughts flee unrestrained

seeking for a harbor – hope to calm their blaze

in abyss of twilight I extend my hand

all this cruel blankness is nothing but a haze.

                                  .

You light a candle, I see you through the dark

departed, gone words, those embers of our souls,

a love passed into silence, like a distant breeze.

                               .

I`m creating seagulls with my mental strings

a cloud, seashell and rain, also sun above,

dandelions in the grass, and golden swings

simply so that verses might sway in all of this.

Pročitaj cijelu poeziju

Kuda je odlepršala ljetna pjesma iz mog pera?!
Zašto mi je okrenula leđa bez pozdrava,
odnijevši sunce na svojim hirovitim krilima?
Možda se vrati, a možda je jesen zauvijek zaključa.
.

Reviens, chérie! – šapnula sam u prazninu uma.
Sretan ti put, ili se ugnijezdi natrag u moje misli.
U svojoj si kući!
Ti si slobodan vjetar!
.

Ali kopam po labirintima sebe već danima,
dok je ona izbrisala svoje stope iz mog pamćenja.
Je li moguće da je postala zarobljenica,
da je odletjela, opijena ovom zimskom čarolijom?
.

Vrati se, pjesmo, moja hirovita muzo!
Ne budi cicija, ne zaključavaj svoje riznice!

                                       .

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Јesen se uvlači

U zapadnu sobu njenog kaputa

Ona voli јesen

Na maglovitim rubovima јezera

Gde iz magle raste samo kućica za gluhoneme ptice

Dva broјa manja od orginala

Naopačke okrenuta

Samo u јesen

Samo u јesen

        .

Njena sazvežђa osvetljavaјu ulice Firence

U kišne јesenje noći

Dok miriše na huk naјјužniјeg mora

Njena kosa

         .

Njena sazvežđa    

Znam

Znam

Na moјoј ih јe koži crtala

U јesen

U јesen

Pročitaj cijelu poeziju

Kad bi samo mogla vratiti neke ljude,

vidjeti opet, njihova lica

topla

da ugriju dušu, da ničem

srećom u oblacima

posve sigurna u riječi izgovorene,

posve zaštićena u čistoći njihova srca,

usmjerenog daha

jedino prema ljubavi.

               .

Kada bih samo mogla vratiti vrijeme

bezbrižnosti

zamotane u iskrenost otakanih tekstura

                  .

njihovih bijelih duša

ono iznutra

bilo bi, opet živo,

odjeveno u dragost igre  krijesnica srca

              .

koje putuju mostom misli i riječi,

spajajući dobro

sa još boljim.

        .

Ovako,

utopljena med beskrvnosti lica

plutam sadašnjosti zaključana.

           .

Iskrena jedino

u ispovjedaonici milosrdnog bijelog papira

koji duše šutljive,

jedini

ne nosi privid

vjerovanja.

Pročitaj cijelu poeziju

Počeo je snijeg lagano

Nisu zime ni tako loše

One bude čežnje

U njima je sve ljepota

I plamteće tvoje oči

Šetali smo zaljubljeno

Uz mene si sretan, znam

S tobom sretna sam i ja

Onda se čuo tvoj glas

            .

…lijepa si na suncu

isto ko u rosi

volim te

lijepa si i zimi

s pahuljom u kosi…

Pročitaj cijelu poeziju

Vrijeme je rijeka divlja i prosta

Bez obala… bez ijednog mosta

I nitko ne zna kad ona posta

Ni kad će joj divljanja biti dosta.

.

Vrijeme je rijeka divlja i mutna

Što dane i noći bez milosti guta

Rušeći brane sa svoga puta;

Prkosi svemiru obijesna, ljuta…

.

Vrijeme je rijeka varljivog sjaja

Što života niti kida i spaja,

Račune teške sa sudbinom zbraja,

Kuca na vrata i pakla i raja.

.

Vrijeme je igra sunca i kiše

S kojima pjesme života piše

A napisane iz sjećanja briše

Da ih nitko nikad ne ispjeva više.

Pročitaj cijelu poeziju