Nikada je nisi držao za ruku,

niti je ikada svojom zvao,

zašto te misli ka njoj još vuku,

kada joj ništa nisi ni dao.

                 .

Nikada joj nisi tražio dušu,

tek samo tijelo, meso i kosti,

kroz tebe hladnii vjetrovi pušu,

i nema riječi da se oprosti.

                     .

Nikada nisi mariti znao

za ona njena osjećanja,

niti se kaješ nit ti je žao,

što njeno biće više ne sanja.

                     .

Nikada nisi vidjeti mog’o

te snove njene, tkane na javi

i nisi nikad hrabrosti smg’o,

zato si prošlost, zaborav pravi.

Pročitaj cijelu poeziju

121078 korica

MLADENKA

Noć je cijelu

Šivala vjenčanicu bijelu

Od svih se skrivala

O udaji je snivala

Obitelj joj našla ženika

Lijepog kao slika

Al’ ona je mudra bila

Prvog susjeda mladog je snila

Al’ kad je došlo pitanje miraza

Tu je ljubav okopnila

Poput prvog mraza.

Pročitaj cijelu poeziju

Jednog se dana

pogledah u zrcalu,

stvarno imam boju kose

na majku

i oči su nam iste

i iste modrice

ispod očiju

ne znam zašto,

zbog čega su tu

život ne mazi,

to znam

znam da i ona zna,

nikada nije

o njima govorila

nisam ni pitala.

Život je dilema,

izbor,

i biraš

ili dobro

ili loše

izabrale smo.

Majčinu boju očiju

nisam birala,

nisam ni boju kose,

nisam mogla

i pitam se

jesam li to

ja u zrcalu,

jesam li ja

isto loše izabrala?

Vidim da jesam

ne bole modrice,

loše riječi

sto puta izrečene,

boli nešto drugo

srce je ranjeno

i duša na križu sama,

slika se zamutila.

Magle u očima,

sat otkucava u tami

duga je noć,

ostalo je još puno

vremena do svitanja.

Pročitaj cijelu poeziju

Pod krilom jedne ptice zatreperila je plava školjka svjetlosti.

Daleko pod krilima razlijevao se safir i zaklanjao bijele tragove vjetra.

                                 .

Sunce je među usnulim divovima prosulo zlatne ljuske.

Vjetar je raspleo bijelu svilu nad plutajućim vrtovima,

kao munja, na krilima lutajućeg svirača zapalila je mjesečevo perje.

                                            .

Stakleni putnik je s njihovih tragova brao miris hladnih zvijezda.

Bijeli krugovi bježali su jedan preko drugoga prema rubu maslina.

                                       .

Zalazak je iz svojih dubina izvadio tamni plod sunca;

u njegovoj kori spavao je sjaj potamnjeloga metala,

kao koraljna jezgra u grimiznom vinogradu.

                                 .

Planinske su kose nosile šume na svojim zelenim ramenima,

između njihovih rebara rijeke su otvarale modre oči.

Na dvorcu davnine bronca je svjetlucala

kao med što ga je mjesec sakrio u školjku.

Pročitaj cijelu poeziju

„KAVA, LJUBAV I INTERNET“

Lik: ANĐA IZ SPLITA

Scena: kužina, kava, mobitel, balkon

                  .

ANĐA (sidi, lista mobitel):

Ajme meni… danas se više ni ljubav ne kuva — sve je „online“. (Pogleda publiku) Nekad si mora čekat čovika da ti pokuca na vrata.

Danas ti dođe poruka: „Hej, lipa si.“ A ja mislin — lipa san, ali kome? (Smije se)

Jedan mi je pisa: „Ja san ozbiljan.“ A profil mu bez slike. Pa ko si, sine — čovik ili Wi-Fi signal? (Pije kavu)

Nekad si znala kad te neko voli. Dođe, donese cviće, pogleda te… Danas? Pošalje srce ❤️ i misli da je završija posal.

Ajde molin te! (Srčano) Ja san jednom rekla jednom:

„Dođi popit kavu.“

Kaže on: „Može, al’ virtualno.“

Rekla san: „Slušaj, sinko — ja kavu pijem, ne zamišljam!“ (Smije se glasno)

I onda me pita:„Šta tražiš u muškarcu?“

Rekla san mu: „Signal — ali stabilan.“

(Pauza)

Jer danas ti je sve ko internet: sporo, nestabilno

i stalno te neko pita —„Jesi li još tu?“ (Pogleda publiku)

Jesan, jesan…ali više ne čekan. (Digne šalicu)

Jer san naučila: bolje je popit kavu sama nego čekat nekoga ko dolazi… ali nikad ne stigne.

Ajmo živili. (Svjetlo se gasi)

Pročitaj cijelu poeziju

Nema me za Danas,

Ni za Sutra,

Jučer su me darovali snu.

Moj osmijeh lebdi od Vrata do Vrata Starog grada

Ja jesam i nisam tu.

Pročitaj cijelu poeziju