Ogledalo

Ogledalo nikoga ne laže.
Zato ga mnogi
izbjegavaju.

Slava

Penjao se cijeli život
da bude iznad drugih.
Na vrhu je otkrio
da je ostao sam.

Mudrac

Najviše je govorio o poštenju.
Tek kad je zašutio,
ljudi su mu povjerovali.

Vrijeme

Vrijeme nikome ne duguje ništa.
Samo čovjek
stalno misli da mu je ostalo još dovoljno.

Pročitaj cijelu poeziju

https://www.rediroma-verlag.de/buecher/978-3-96103-761-2

Der Speisesaal war ein geräumiger Raum. Die Tische für vier Personen waren mit weißen Tischdecken bedeckt, auf denen das Geschirr aus feinem Porzellan lag. Im  Kamin brannte Feuer  und es schluckte ein paar große Hölzer. Ika mochte  das Feuer im echten Kamin, in den man das echte Holz stellen muss, in dem das Feuer knacket und eine Vielzahl von flammenden Schatten bildet, und am Ende die brennende Hitze, die lange dauert. Sie mochte keine elektrischen Kamine. Ihre Hitze könnte den Körper aufheizen, aber sie hatte keinen Zugang zur Menschenseele.  Ein riesiger Zitronenbaum genoss neben dem Fenster.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Pjesma još spava u tamnoj školjci grla,

a već joj pletu zlatne aureole od magle.

Od sitnog sjemena zvuka

niknuo je raskošni vrt od privida,

s krošnjama od praznih obećanja

i plodovima od tuđih snova.

                        .

Jedna iskra, mala kao suza zvijezde,

rasplamsana je u lažno sunce;

jedan šapat, izgubljen među borovima,

pretvoren je u oluju od svile i dima.

                        .

A negdje iza tih blistavih zavjesa

ostaje gola, umorna melodija —

ptica bez krila

koja još traži nebo u vlastitom pepelu.

                             .

Refren, taj umorni cvijet od pozajmljenih latica,

raste na tuđem suncu i tuđoj kiši.

Glas mu se zapliće među kamenjem nota,

kao slijepa ptica u vrtu bez proljeća.

                         .

Iz grla se prosipa srebrna prašina,

ali nema vatre u pepelu.

Samo blještavi leptiri od dima

slijeću na prazne grane tišine.

                             .

Melodija nosi haljinu od zvijezda,

a ispod nje drhti gola kost stvarnosti;

više je sjaj dalekog privida

nego plamen koji bi ugrijao noć.

                 .

Od nevidljive prašine riječi

tkaju im plašteve od zore,

na ramena im stavljaju krune

od prolaznog srebra i mjesečine.

                  .

Od malih tragova u pijesku

grade putove prema zvijezdama,

od jeke jedne pjesme

podignu hramove od stakla.

                     .

A kad se raspu svilene zavjese vremena,

kad utihnu sve ptice od papira,

ostane samo drvo što pamti ruke —

stara gitara pod slojem tišine.

                         .

Publika je nemirna rijeka bez sjećanja,

čas nosi cvijeće na svojim valovima,

čas odnosi imena u mulj vremena.

                       .

Danas podiže prijestolja od pjene,

sutra ih ostavlja školjkama zaborava.

Slava nije sunce uklesano u kamen,

već krhki mjehur svjetlosti na vjetru.

                           .

Jedan dah neba dovoljan je

da rasprsne sjajnu obmanu;

i ono što se činilo zvijezdom,

vrati se tiho u tamu iz koje je niklo.

Pročitaj cijelu poeziju

You are night and silence

shiver of shadow,

water on the word, on the incandescence

of the rhythm. You are doubt, a worm in the mind,

fracture, segment, limit that the vision

prevents the beyond. I pick flowers of light

in your eyes, dawns on my anxieties,

echoes of other lives: memory and oblivion

they alternate, in secret saps and buds.

I am a night rose

in your hands…Maria

Pročitaj cijelu poeziju

Nijedno plavo svjetlo ne bljesne kroz šikaru bora,
samo sojkino oko, oštro, obasjava sve.
Njezin krik nije pozdrav, to je alarm,
prijeki sud za onoga koji se prišuljao kroz paprat.
.

Visoko iznad, jastreb nepomično siječe zrak,
on je sjenka bez glasa, oštrica u pripravnosti.
U starom deblu, djetlić kuca ritam sudbine,
otkriva skrivene, traži one koji se boje.
.

Dok gore straža bdije, dolje se lisica stapa s tlom,
nevidljivi dah koji mjeri svaki šum.
Divlja svinja u gustišu prevrće vlažnu zemlju,
razbija tišinu tamo gdje se mrak i korijenje grle.
.

Na tlu, mrav, hladan i precizan,
izvršava zakon na vlažnoj mahovini.
Ne pita za razloge, ne poznaje milost,
čisti teritorij od trulih crva i palih krila.
.

Vojska bez imena, država bez sebe,
šumski red je neumoljiv, utopljen u miris borovine i krvi.
Ovdje nema sažaljenja, samo funkcija i instinkt,
gdje pjesma prirode zvuči kao resko upozorenje.
.

Policija teritorija održava ravnotežu u svakoj sjenki,
na kraju je život – ali na početku smrt.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Titrajući cjelov

stasale

dozrele raskoši

slasnog nektara

probudio

sve okusne pupoljke

pa traže

još

Pročitaj cijelu poeziju