Rašeljki Pupačić

           –

Tvoja je patnja

opasno svjetlo pod rebrima,

pukotina kroz koju nebo rasipa svjetlost,

lijepa i prijeteća kao zvijezda

koja drhti pred mrakom.

             .

Bila si krhki leptir

što treperi u pogrešnom ritmu,

zarobljen u vlastitom otkucaju

krilima koja ne znaju letjeti ravno.

             .

Odletjela si u daljinu

u koju si nestala bez straha

i gledaš zelenu brazdu u kamenu

osluškujući hladnu pjesmu

što je stijene pjevaju vodi.

         .

Hoću li ikada

očima vidjeti i rukom dotaknuti

tvoju ljubav koja je naučila kucati

u tihoj rijeci što pamti svaki udah

u zori u kojoj vječnost ne trepeće

pred jutarnom zvijezdom

koja ne uzmiče beskrajem?

Pročitaj cijelu poeziju

Upokojeni mirno leže,
omesti ih vjetar neće.
.
A dani žalosti učas bježe –
krupne ih popudbine lome.
–
Smješteni u katakombe –
te kockaste mortifikacije.
.
Suze izmame, buket i svijeće,
oni nesvjesni smrti stoljetne..
.
Iako blijedi u sarkofagu mimikrije –
dokle ih se sjećate, vrijede molitve.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ona šeta u cipelama od algi

Izlegla se iz kamena

Pobegla nezainteresovanom lišću јeseni

Šeta gradom u kaputima ukradenim od drveća

                   .

Ona јe počupala kosu nebu

Smeјe se na stranicama zaboravljenih knjiga

U mrežama za leptire traži mrak drveća

Da јoј se nebo puno zvezda padalica sporo gasi

                      .

Ona јe u snu јagoda more

Sladak miris soli

Mesec rastopljen u vodi što čeka brod

Na koјi ne laјu samo ribe

                   .

Ona јe kiša na koži žirafa

Trag aviona u dokumentarcima o izgubljenom nebu

Horizonti u magli

Fatamorgana u svom naјboljem izdanju

               .

Ona јe fotografiјa

Blatnjave boјe

Iz vremena kada ljubav niјe bila samo reč

Pročitaj cijelu poeziju

Ima jedno vrijeme kad nisi

I vrijeme kad jesi

Ima jedno vrijeme kad visiš

I vrijeme kad ne visiš

Kad lebdiš

I kad ne lebdiš

I u svakom si

A nisi

I u svakom nisi a jesi

I u svakom prije si

I u svakom poslije si

            .

Ima jedno vrijeme

Kad si nigdje

A u njemu jesi

Vrijeme kad lutaš

I vrijeme kad tu si

I vrijeme kad tu nisi

I u svakom prije si

I u svakom poslije si

               .

Ima jedno vrijeme

Kad te svi žele

Vrijeme sreće

I vrijeme suza

Kad te ne žele

Vrijeme kad jesi tu

I vrijeme kad nisi

A u svakom si

A ne znaš s kim si

Zbog čega si

Zašto si

Gdje si

Kad si

Koliko si…

 .

I u svakom prije si

I u svakom poslije si

A o tom vremenu odlučuju

Neki loši

Neuki

Svakakvi

Odlučuju jesi li

Ili nisi

S kim si

Zbog čega si

Zašto si

Gdje si

Kad si

Koliko si…

   .

A ti jesi

I kad nisi

I to je samo tvoje vrijeme

U njemu jesi

I u svakom prije si

I u svakom poslije si

    .

Ali jesi

U inat jesi…

Pročitaj cijelu poeziju

Kad sam došao u Zagreb kao mladi ilirac,

nosio sam tri stvari:

veliku domoljubnu ideju,

mali novčanik

i golemo samopouzdanje.

U gostionici sam naručio vodu

i govorio o slobodi naroda.

Konobar me slušao pažljivo

i pitao: „A hoćete li uz to i kruh?“

                      .

Govorio sam o jeziku,

o narodu,

o velikoj budućnosti književnosti.

A gazdarica mi reče:

„Sinko, budućnost je lijepa,

ali račun je sadašnjost.“

Pokušah platiti stihovima.

Oni su me pogledali

kao da sam im ponudio domovinu umjesto novca.

                             .

Na ulici sam sreo prijatelja pjesnika.

Bio je jednako gladan i jednako oduševljen.

Rekao mi je:„Mi nemamo kruha,

ali imamo povijest.“

                 .

I tako smo hodali Zagrebom,

gladni, ponosni i puni ideala,

sigurni da ćemo promijeniti svijet

čim pojedemo ručak.

        .

A ručak…

još uvijek čekamo.

Pročitaj cijelu poeziju