Rima je ogrlica iz muzeja,
Krunica bižuterijskog zlata,
Plastične žice, hrđajučeg čelika.

Lijepa riječ u trajanju uvodne špice,
Nekog filma za vlastitu korist
Već viđen ulet za na silu
Svima se svidjeti

Kao goli car
U biranom luksuznom
Odjelu izglancan

Kao budući zatvorenik,
Već u lisicama
U pratnji policije pokušavajući
S prolaznicima sklopiti
Poslovnu suradnju

Pročitaj cijelu poeziju

Dušo moja, želim ti reći
trnoviti su putevi ka sreći
I još nešto, milo moje
Nisu sve duge iste boje.
.

Zato te molim, da dobro paziš
Kako kroz trnje i kamen gaziš
Da te rane ne dozvoliš
I nedaj srcu da uzalud voliš!
.

Poslušaj, srećo, savjete moje
Ljubav se živi kad vole dvoje
Kada se osjećaš k’o ptica u letu
I za njega si sve na ovom svijetu.
.

U životu čovjek često shvaća
Da kompromise ne prihvaća,
Nego se bori za ono što voli,
Iako borba ponekad boli.
.

Poruku ovu s tobom dijelim
Jer ti beskrajnu ljubav želim
Hodaj mila, samo po cvijeću,
Jutrom svakim ti zagrli sreću !

Suzana Marić 13.1.2026.

Pročitaj cijelu poeziju

U petak, 23. siječnja s početkom u 21 sat u The Rock Pubu u Rijeci, u prvom gostovanju OFF scene u novoj godini, predstavit će se Republika Poetska koju čine:
Lean Radić – Prazan prostor između umjetnika i umjetničkog djela, složen u svome morbidnom eksperimentu. Pluralista jednog nepostojećeg vremena
i
Andrej Zbašnik/Egzistencijalna matrica – Duhovni Element, Organizam žive umjetnosti, ludi pjesnik prorok, transcendentalni fenomen u imanentnom tijelu.

Ulaz slobodan

Pročitaj cijelu poeziju

Među koricama libra duše moje

ostale su neke nepisane strane

na koje zaborav bez kista i boje

naslika samoćom nagrizene dane.

                     .

Prelistaj stranice od sjećanja teže,

dlanom nježno skini paučine niti

i oćuti  noći kroz prste što bježe;

u mrežu si s njima upletena i ti.

                      .

Kad stignu te jednom od olova dani

i krv ti se vrela od skitnje umori

kraj praznih listova libra mog zastani.

.

Čut ćeš pjesmu moju kroz noć što žubori

i  osmijehom grešnim kojim vidaš rane

libra duše moje oslikat ćeš strane.

           .

02.04.2015.g.

Pročitaj cijelu poeziju

opet se uvukla u snove

utonula u sumrak ulice

                 .

iza stakla, odavno već, niti tračak

svjetla, poput pijeska izčezava

pohranjena u tragu oka zadnja slika

ruke za pozdrav

                 .

sve gluho, zarasta trnjem

u tišinu

skroz do

srca

što

kuca

krikom

    .

https://www.youtube.com/watch?v=1kdzdklvxho

Pročitaj cijelu poeziju

Amelija se veselila izletu koji je za svojih petnaestak studenata organizirao stari profesor Biner u sklopu terenske nastave. „Kakvi ćete vi arhitekti biti“, gunđao je, “ako nikada niste vidjeli i doživjeli neko zaista staro zdanje koje i danas odolijeva vremenu, a u kojem su ljudi prije nekoliko stotina godina živjeli, voljeli se, rađali djecu, brinuli se o svakodnevnim problemima…“

Amelija je poštivala starog profesora. Cijenila je tu iskru koja bi mu se pojavila u očima kada bi držao svoja predavanja… koja nikada nisu bila dosadna ni suhoparna. Profesor Biner je posebno volio gotiku i često bi svoje studente vodio do   nekog zdanja, koje je za njega predstavljalo vrhunac ljudskog stvaranja. Ovog ih je puta autobus trebao odvesti do stare gotičke utvrde koja se nalazila u šumi, dva sata vožnje udaljena od grada.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju