Petar Šitum “Pastir izgubljenih staza”
Nikoli Šopu
.
Isus je svjetiljka na obzorju izgubljenih staza,
kao bijela ptica što gnijezdo vije
u slomljenoj grani
.
Sunce skriveno u kapi rose,
i jutarnja zvijezda
na čelu pustinje
.
Isus je kuća u kojoj se odmaraju vjetrovi
za umorne putnike
i ljubi čovjeka kao ptica
što pod perjem skriva darove
skrivene od sunca
.
Njegova blagost je med
skriven u divljem saču
i dodir – zlatna prašina
prije svitanja na zatvorenim očima
.
Slika: Marin Boban
Lorena Galeta “Prečudna nemaligna ciklotimija”
Od pljuštanja psovki, ljušti se utroba-
šuti maternica svih nerotkinja svijeta.
Femicidi u porastu i “muška” osveta-
smrću završava ciklus toga poglavlja.
Preparirana vandalistička sekcija-
kosti čini bez kalcija, čak krhkima.
Baladu o potlačenima jede gravitacija –
kutnjaci čuče pošteđeni suficijencijama.
Mora stati žigosanje školovanih žena –
nametanje stigme ozlojeđenih epiteta.
Darko Žigrović -iz knjige “Besmislica s više lica”
NAŠE PODUZEĆE
Ranom zorom naš se radnik budi
Ide u poduzeće za kojim toliko žudi
U njemu su nam mnoga lica
Neka i s policijskih tjeralica
Radnice su prpošne i drage
Za podizanje tereta pune snage
Momci su veseli i čedni
Ovdje su svi jednako vrijedni
Vode nas mudre glave
Koeficijenti se dijele kao od šale
Mi s pjesmom započinjemo jutra
Mi radimo od danas do sutra
Plaća je možda i mala
No svakome super paše
Može ovdje raditi i zadnja budala
Jest da smo privatno poduzeće
Al’ u duhu slobode kao da je sve naše.
Rijad Arifović “Nema jednostavne istine”
Potraži me
u novinskim vijestima
o starim, dobrim, vremenima
Ugasi svjetlo,
prikradi se nečujno,
do uspomena
koje čuvaš od zlostavljanja
i svoje majke
Prouči ih
i shvatićeš
da nema jednostavne istine
Ivica Kesić “Jahači gromova”
Bacao sam brižni, molećivi pogled
u visine gorde sazdane od nade
gdje se crni oblak sa planinom ljubi
a munje ga strašne sijeku na komade.
.
Jesu li to su okrutni jahači gromova
što će mačem silnim od ognja i vatre
mržnju i oholost što svijetom zavlada
u pepeo stvorit’ da trag im se zatre?
.
Hoće li vulkani provaliti bijesni
da poteče vrela, užarena rijeka
i povuče zlobu što duše razara
u utrobu zemlje gdje bit će dovjeka?
.
Bespomoćni, slabi, zebnjom ogrnuti,
od pitanja teških slutnje nam se množe;
da l’ pravda će ikad sletjeti na zemlju
i vladati svijetom, o reci nam Bože.
19.09.2013. g.
