Proučavah te djetinje, prstima

crtajući ti tijelom od buđenja jutra

do mekoće noći,

uvijek zaštićena  tvojim zagrljajem.

                 .

U okviru tvoga lica,

još uvijek

žare tvoje oči pogledom zvijezda

iz kojih tako rado čitam,

jednako blag za sve slike ljubavi

gdje predana, u dahu poput sna,

živim kao zaklonjen ptić.

       .

Tvoje ruke, tako blizu, tako tople,

isprepliću naše strune života,

vitraži su to vremena usprkos kiša, oluja,

vjetra u zasjedi,

hod to je uspona i padova

zamah svjetla ili tek tračak jantarnog.

         .

Potpuno iste,

uvijek blizu,

isto tople.

Primaknuta tebi, obavijena

vezenim tkanjem poroznih godina,

daždi spoznaja

da baš sve sa tobom, sreća je,

dokad skupa smo u toj sjeni

milosnog

beskraja

      .

pored puta

       .

pored puta

jutarnju rosu pije

plava vodopija

    .

ljepota,

stvorena

za svakog tko želi vidjeti

koliko je  čudesnosti

u Njegovim rukama

Pročitaj cijelu poeziju

Bole me ramena

Mali ugao na crno-belim slikama

                    .

Bole me ruke od gline

Svaka nedelja u septembru

                  .

Bole me gradovi

Svaki hlorofil brezina lista

             .

Bole me velika slova

I mali pepeo u pepeljarama

                    .

Boli me tuga celog svemira

I јedna ulica bez imena

            .

U grudima

U grudima

Pročitaj cijelu poeziju

Gledam u krošnje

jesenski prošarane.

Bogatstvo boja

sa sjetom u zraku

napušta zelenilo

od žute do rumenila.

                .

Breze se prve

predale odbrojavanju,

dok se platane

otimaju promjeni.

Miris opalog lišća

miješa se sa voćem

i budi pjesnike.

              .

Sa vinskim mušicama

domaćice ratuju

dok pune tegle.

Sve se usporava

osim vesele mašine.

Ona ne prekida

vožnju od jednog

do drugog domaćina.

              .

Još malo je dana

do dugih kiša

od kojih ni sunce

ne pronalazi sate.

Pročitaj cijelu poeziju

U trenucima kad smo sami,

kad smo najbliži tami,

kad nas bol svlada i baci na dno,

tek onda preživjeti naučimo.

                 .

Dok izgubljeni lutamo tražeći sebe,

u vrtlogu svog života,

puno puta ne obraćamo pažnju,

da pored nas proleti sva moguća ljepota.

                     .

Istina, život nas zaboli često,

najčešće ni ne znamo gdje nam je mjesto,

ali mjesto ćemo pronaći sami,

u trenutku kad okrenemo leđa tami.

                  .

Živjeti nije lako,ne,

treba preživjeti u najtežoj školi,

koliko jaki možemo biti,

saznamo tek kad smo slomljeni do boli.

                        .

Ponekad ne vjerujemo ni sami sebi,

izgubimo vjeru u druge ljude,

zanemarimo ono što je bitno,

umjesto da živimo, pa što bude-bude.

                  .

Najjači ljudi su oni ljudi,

koji prežive unatoč svim mukama,

koji ne odbacuju život svoj,

već ga grle i dušom i rukama.

               .

Svaki dan, svaki trenutak,

ima svoju posebnu čar,

iako je život najstroži učitelj

 svima nam je najljepši dar!

           .

Danijela Ćuk

Pročitaj cijelu poeziju

Interesna pretpostavka –

maštu žestoko zagolica!

                      .

Dogmatično pragmatična

– ne iziskuje mrvicu truda!

                     .

Na pladnju servirana gozba

besplatna vožnja i obmana!

                     .

Takva krnja samoposluga,

mizoginično je opetovana!

                  .

Seksistička maltretiranja –

ne zastaju na semaforima.

Pročitaj cijelu poeziju

Oprosti nam, tiha dušo, što smo prošli pored tebe, a nismo te vidjeli.
Oprosti što nismo stali da osluhnemo tvoju tišinu, onu koja najjače viče.

Ove misli su tvoj zaklon. Topla ruka na ramenu za sve one dane kada te nitko nije pitao kako si, dok si u sebi nosio čitave svjetove.

Znam kako boli kada tvoja svjetlost sja u mraku, a ljudi prolaze kao pored praznog prozora. Zato ti večeras prepuštam ovaj mir.

Nisi sam. Tvoja nevidljiva patnja ovdje ima svoje ime. Tvoje neshvaćene misli ovdje imaju svoj dom. Ti si ona najtoplija iskra koja u hladnom svemiru čuva smisao za sve nas.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju