Mile Lisica “Dajem ti ruke”
Dajem ti ruke
Sva se u mene zavuci
I ćuti
.
Dajem ti oči
Pravo jesenje jutro
U mladom proleću
.
Dajem ti dušu
Sobu bez prozora i vrata
U njoj se ljubav još rimuje
.
Dajem ti ruke
Moje srce više nije moje
Milan Janković “Život mi epifora”
Protežeš tijelo svoje,
poljupcima me osipaš,
a ja pružam ruke, odgurujem te.
Dok s nevjericom gledaš,
vidim ti flux ljubavi,
u očima, fluide što te mijenjaju.
Oko nogu život vuče,
skalarno polje prate,
dok pokušavaju meni da te vrate.
Vatri mojoj želiš što počinje
u neogenskom preobražaju.
Jagoda Sablić “Kad anđeli zapjevaju”
U bjelini nevinog
neba,
harfa se čuje,
fanfara zvuk.
Zlaćane niti tiho
trepere,
ptice s Anđelima
nebom lete.
Bjeličasta svijetlost
obasjava Anđeoska
lica.
Toplina se razlijeva
nebeskim svodom.
Pjevaju Anđeli
Rajskim djevama,
oblak dirigira
čarobnim horom.
Lepršaju Anđeoska
krila na lahoru
nježnom.
Rajska se pjesma
razlijeva u boje,
neviđene ljepote.
Na nebu suze sv.Ante
plaču, zbog
smrti i ratova koji se
na Zemlji vode.
Umilni glasovi Anđela,
nebesku harmoniju
Svemiru daju.
Ljubav i mir cijelom
Svijetu šalju.
Pogledaš li prema
nebu.
Ugledati ćeš zlaćani
trag.
To orkestar Anđela
nježno svira,
svima šalje poruke
ljubavi i mira.
Ankica Biskupović “Ćežnja”
Posvećeno Stanku Vrazu
.
O, da mi je noć tvoja blizina,
da mi je zvijezda tvoj tihi glas,
ja bih u tami tražio svjetlost
i zvao te imenom kroz svaki čas
.
Cvijet sam što vene bez tvoje rose,
ptica bez neba, bez krila i sna,
jer ljubav što gori u srcu mom
ne zna za sutra, ne zna za „da“.
.
Ako me čuješ u šumu vjetra,
u suzi rose što jutrom se sja,
znaj — to je duša što tebe doziva,
i pati tiho… i voli bez sna
