Katica Badovinac “Haiku – 151 (na Međunarodnom festivalu Skrjabin 2025)”
International Scriabin 2025 Music & Haiku Festival (koji se održavao online od 3. do 5. siječnja 2026.), a između istaknutih autora čija su djela čitana nalazi se i moj haiku: (više…)
Lorena Galeta “Sutonsko kraljevstvo”
Zima uzvraća, napose oštro
-prepredenim injem, ledeno.
.
Ovaj žal za proljećem, usnuo
– iz kome je ustao, bezbojno.
.
Grmovi cjelivaju, cvijeće mrzlo-
taktilno kušaju drhtavicu, škrto.
.
U škripcu, nije uvenulo prastaro,
vjetrom nošeno, drveće velebno.
.
Opet prosinac, ispraća lelujavo,
perjem urešene posvete, krhko.
Milan Janković “Između svjetova”
Postojanje je percepcija…
Jedini odgovor na to,
A koji ima smisla, jest, „tada“,
ja postojim…
Percipiram, dakle jesam.
Budan sam… Spavam …
Ipak… Ja sam ono,
sanjanje i san.
Ogledalo mene je moje.
Ja sam ogledalo, biće, slika.
Sanjam budan…
Postojim…
.
I kad obrisao sam oči od sna,
san me prožimao…
Poput „astral-hangovera“,
epskim udjelom mamurluka
u stvaranju jedne
fraktalne lude.
.
I tim epskim udjelom mamurluka
osjetim dobar,
jutarnji pogled u ogledalo…
Pogled u sebe…
Prepoznavanjem stvarnosti
i svega što i kako se činilo…
Pojedinačno,
a opet jedinstvom u srži.
Među mnogim,…,
i onom, pred kojim
zrcala se razbijaju
u bazenima percepcije…
.
Treća strana uma je arbitar
koji odbija odlučiti o tome…
Koje vruće sjedište,
moja želja u realnosti
treba da posjedne?…
.
I uz jutarnju kavu, zaklinje se,
„Sa tvojim sam dahom“ …
Drveću razbijam svjetlost …
ili lišće, ili njihov raspored,
ili samo zato što bila bi zahvalna
za jučer, danas, sutra,
ta, moja percepcija…
.
Davorka Mušica “Krupije”
Objavljen je roman Davorke Mušice “Krupije”. Roman o jednoj mladosti koja je tražila svog “Gospodina Savršenog” možete pročitati na ovom linku:
https://drive.google.com/file/d/19uWzS9onH2m_DYOIL_3
Ankica Biskupović “Budnica”
Pjesma je posvećena Ljudevitu Gaju
U vremenu kad se govorilo tuđe,
a mislilo potajno,
on je slovo uspravio
kao tihi otpor
.
Nije nosio oružje,
nego znak iznad glasa,
da riječ ostane svoja
i kad je svijet nije priznavao
.
Iz razlomljenih govora
sastavio je ime naroda,
da se prepozna u sebi,
a ne u tuđim granicama
.
„Jer narod koji ima jezik
više nikad ne šuti!“
