Sati se vrte u začaranom krugu
I riječi nakratko tišinu presijeku
Ćutimo neku neisplakanu tugu
K’o u jesenjoj noći vrbe uz rijeku.
Aljoša Đugum “Samo da se razdani”
Sonja Kokotović “Duše moga grada”
Zaogrnuti zimom
u rascvjetanom proljeću
ispod maski
liječimo se od zagrljaja
bojazni prijenosa
čestica ljubavi
što kliju u nama
zarazom.
.
Grme jutra
rasjedom Grada
kojem
otpadaju stoljetne
ruke.
10 sekundi
bilo je dovoljno
da proviri komadić pakla
posadi
strahote
oskvrnute molitve
duha ljudi
koji hrabro
podmeću leđa
za novi križ .
Rijad Arifović “Ti me tješiš osmijehom”
Večer je crvenozlatna
moje misli lete, kao brze ptice,
prema dalekim ravnicama
nad kojima gasne dan
dok se vjetar igra tvojom kosom
Tamo sam davno
pored stare šume sagradio kuću
i slušao slavuja kako pjeva
o ljubavi
Pričamo o tim danima,
kada smo bili nedužni kao djeca,
pretvarajući ih u legende
Ti me tješiš osmjehom
tvoje oči šapuću mi riječi
koje su dugo sazrijevale
u krošnjama u dušama
Pospani oblaci
prelijeću iznad nas
i miriše divlja ruža
Sve je lijepo i sve je grubo
u ovom svijetu koji dođe i prođe
i da ti nisi tu
bio bih izgubljen
kao mnogobrojni pripadnici moje generacije
Ti si moj trenutak i moja vječnost
morao sam da te pronađem
i da nisi postojala
ja bih te izmislio
Mile Lisica “Pored puta”
Topi se drveće
.
U oku uramljena brda
Celi oktobar
.
Po krovu gore zvezde
U nedrima golim rađa se pesma
Epitaf za slepa slova
Žutog lišća
.
Damar divlja
Svet je preplašen
.
Čuje se samo
Tiho
Tiho
.
Srce
Lupa
.
Miriše soba na belu kafu
Takva je jesen
.
Mrtva trka slova i psa
Pored puta
Lorena Galeta” Kriteriji”
Križ – crni, gotički
stadij je prijelazni.
Svijet onostrani –
teren neistraženi.
Neznatni putnici
smrti su pohrlili..
Uz bezbrojne upitnosti-
svekolikih neutaživosti.
Apostrof kritičnosti
nemilosrdno gnječi.
Taj boj za dušu – još traje li?!
Retoričko pitanje suze priječi.
Kolika je težina grešnosti-
koja će strana prevagnuti?
