Gledam prostor između zvijezda
i linije na dlanu stranca.
Zašto bih krotila riječi,
dok moj duh udiše beskraj?
.

Leonardo je crtao krila,
ne da bi vladao nebom,
već da bi pobjegao težini.
Baš kao i ja
.

Moje misli nisu vojnici
što marširaju ukorak.
One su poput sfumata na njegovim platnima –
blagi prijelaz iz vidljivog
u neizrecivo.
.

Nisam ovdje da bih se uklopila.
Ovdje sam da bih bila.

Pročitaj cijelu poeziju

Kako je lipo

Istarsku besidu čuti

Kamo god

Da ponesu te puti.

             .

Kako je lipo čuti

Kad zasviri roženica

 Šurle i mišnica.

          .

Kako je lipo

Viditi kada

Lipi mladi

Balun zatancaju.

            .

Kako je lipo

Dicu vaditi

Užance naše.

       .

Kako je lipo

Iz bukalete

Dobru supu popiti.

              .

  Kako je lipo

  Najisti se sira,

 Tartufa, pršuta

 Ulik i kobasic.

               .

Zapoštajmo se to

Da ne bude zatrto.

Pročitaj cijelu poeziju

SUSRET   S  KNJIŽEVNIKOM

MILAN  RAKOVAC

               .

Gradska knjižnica Rijeka

Petak, 26. lipnja 2026. u 18 h

                     .

Razgovor vodi književnica

            .

DARIJA ŽILIĆ

ShuraPublikacijelipanj, 2026.

Pročitaj cijelu poeziju

Moji haikui objavljeni u Haiku zborniku Ludbreg 2026

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kiša danas bome pljušti
Pod gumama voda šušti
Baka se u šetnju dala
Što ju čeka, nije znala.
.

Ulicom baka šeta
Sretna poput djeteta
Kiša pada, bome lije
A baka se samo smije.
.

Gaca ona po lokvici
U svilenoj haljinici
Djetinjstvo je sad prizvala
Ni trenutak nije stala.
.

Kako ovo baki prija
Sve je mlađa, veselija
Al kada je skočit htjela
Na guzu je treskom sjela.
.

Voda se je na nju slila,
Guzu svu joj namočila
Sada baka suze lije
Vesela baš više nije.
.

Voda se iz gaća cijedi
Kuku sramu, kuku bijedi
Treba sada selom proći
Mokre guze kući doći.
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Draženu Petroviću

.

Zlatna kugla je zatvoreno sunce koje pristaje na dlan

i tvoje srce koje ne kuca nego odskače

kroz krug mjeseca uhvaćen u nisku granu zraka i bijeli roj lišća

uhvaćen u tišini visine

zaljevom lišća u kojem se zadržava vjetar

u vjetru koji se uspravi nad krošnjama i nestane

i visinom grane što postaju tihe i primaju zlatni kruh svjetlosti

                           .

Bio si bijela ptica koja nije znala za povratak,

mladi vjetar uhvaćen u oblik čovjeka

kao bijeli galeb izgubljen među zvijezdama i mlad mjesec uronjen u podne

                      .

planina prelomljena u svjetlu

staklo neba što se raspukne nad zemljom

oblak rasut u visini bez kraja

bijela prašina neba raznesena bez vjetra

                        .

Kao ptica koja ne spušta let ni pred noći

krilom što ne pamti umor nego zrak

i svjetlost zadržana na rubovima perja

u jutro rasuto po kostima visine

sunce je naučeno na njegovo prolaženje

                       .

Pod oblakom rasutim prije kiše otišao si

kao plamen ostavljen usred zraka

i bijela ptica slomljena u prolazu

pred sunce prekinuto u vlastitom usponu

Pročitaj cijelu poeziju