Vezem zoru, na postolju mirnom
pišem priču u kutku svom tihom.
Svaki bod je posvećen tamjanom i smirnom
dom je vezen sav sa zlatnim stihom.
.

Crvenim nitima vezem platno snježno
plavim nebo što nad nama bdije.
Sunca zalaz, tvoje ime nježno
vezem dok me topla ljubav grije.
.

Vez su slova, sve se razumije
baka je vezla i pjesmu pjevala.
U vezu se njenom slatka pjesma krije
utkati ju vješto samo ona je znala.
.

Nad Slatinom vezem nebo široko
polje koje se sa šumom spaja.
A na nebu soko leti visoko
ljepota je to kao iz raja.
.

U svakom križiću jedan je dan
tambura, ljudi, pjesma do zore.
Crkva i dječji nevini san
seljak koji crnicu ore.
.

Vezem krovove i dim iz dimnjaka
i Slatini srce purpurne boje.
Tako me je naučila baka
da s ljubavlju čuvam uspomene svoje.
.

Kad noć padne nad podravskom ravni
izvezen stoji mak i pšenice klas.
I osjećaj onaj prekrasan, davni
koji je pjesmom spajao sve nas.
.

Kad završim pjesmu i zavežem kraj
vez ću raširiti, oči zatvoriti.
Vidjet ću opet tebe, znaj
tvoju ću sliku u pjesmu pretvoriti.
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Sreli se ponovno

Stipe i ja, sad već ko

Znanci pravi popričamo što nam

Se vrti u glavi.

          .

Stipe moj, kako si

Šta ima,da li ribe

Loviš i s nekim Brodićem otploviš?

             .

Kaže Stipe, tiho da

Ga samo ja i onaj

Val što udara o žal

Čujemo.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Želudac se preokreće bez sklada,

u sklopu skupocjenih mauzoleja..

                      .

Dok su samilosna razvodnjavanja –

prioritetnih kognitivnih divergencija.

                      .

Nisu splasnula, ta iskra ih razbuktava,

simboli generaliziranja uz odašiljanja..

                     .

Traumatična mi iskustva, nadasve crna,

– demoniziraju harmoniju priželjkivanja..

                        .

A habitus je mojih tragičnih memoara-

kao rez na zapešću nevidljivih tragova.

Pročitaj cijelu poeziju

https://drive.google.com/file/d/1ph4I4WWuwNo

_gJXCNEOBFdXDXrm6W_2n/view

Pročitaj cijelu poeziju

Ranjeno srce moje, čime si se zabavilo danas?
Misliš li na dragoga kojemu vjerno služiš,
na njegove plave oči u kojima se sunce ogledava
i poput ognja žare te, srce moje?
Misliš li na Apolonove bijele grudi, tako privlačne,
koje izgledaju čisto poput snijega i mlijeka?
Na med s njegovih usana, a srce čisto poput izvora?
.

Ah, čvrsto sam vjerovala da je njegova ljubav,
neopisiva ljepota, ponos i užitak
u njegovu tijelu i licu vječna,
kao kapi rose na ruži koja stalno cvate.

                              .

 Ali prolaznost vremena odnosi svu ljepotu;
sada jasno vidim da se događa ono
što je ujutro cvalo, a do večeri umire.
Ništa na svijetu nije vječno, sve prolazi,
traje kratko kao oblak ili magla;
ah, razmisli, kada se duša odvoji od tijela,
što tada znače oči, usta i grudi na tom dragom Apolonu?

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

duga mami dah

zateže nit istine –

zavjet zakona

Pročitaj cijelu poeziju