Vjetar mi govori tvojim imenom,

more mi piše tvojim očima,

a cvijet što vene

uči me kako se voli

bez odgovora

Pročitaj cijelu poeziju

Ovom svijetu treba mir,

sunčeva zraka ljubavi da sja,

da ljudi poštuju jedni druge,

da nitko nikoga ne dira.

                  .

Čemu oaza boli i patnje,

kakav je to svijet bez sjaja,

u kojem samo sivilo živi,

tuga bez ljudskog zagrljaja?

           .

I samo nebo plače od silnih raketa,

okrutnih zvukova bolnih sirena,

dok ljudi čine zlo jedni drugima,

 budućnosti nikakve nema.

                      .

Treba nam mir, da zamiriše svijetom,

da u ljudskim srcima zauvijek živi,

zašto da zbog nečije oholosti,

stradaju ljudi koji nisu krivi?

                        .

Zar dijete koje je počelo živjeti,

zaslužuje živjeti u raljama pakla,

bez prilike za djetinjstvo sretno,

što raspuklo se poput stakla.

                       .

Uključite ljudi, mozak više,

pustite ovaj svijet da živi, da diše,

vaši ratovi ne zanimaju nas,

zato za mir dižemo glas!

                    .

Kamo će vas odvesti vaša zloća?

Samo ćete na dno pasti,

nemate pravo oduzimati osmijehe,

niti djeci djetinjstvo krasti.

                       .

Boriti ćemo se na načine sve,

da svijetom ljubav zamiriše,

da gorke suze iz očiju nestanu,

da besmisleni ratovi više prestanu.

                .

Mir nam svima treba,

bez njega sve je prazno,

prestanite oduzimati nečije snove,

ne dopustite da bude kasno.

Pročitaj cijelu poeziju

zamak duhova

doziva pokoljenja –

jaukom vjetra

 .

lutamo nebom

a nismo riješili

poruke Zemlje

Pročitaj cijelu poeziju

kad sve utihne

jave se glasno ptice

strofom o miru

                 .

u jednom gradu

jesenjim ruhom žuti

pod lampom lipa

Pročitaj cijelu poeziju

iglice bora

prekrile su šumsko tlo

skrivajući trag

*

pogled mi padne

niz zelenu dolinu

put bez povratka

Pročitaj cijelu poeziju

Postoji li ljepši završetak dana od onog trenutka kada se napokon možemo uvući u krevet i otvoriti knjigu? Za nas, okupljene oko filozofije Očaravanja s knjigom u krevet, to nije usputna navika prije spavanja – to je ritual povratka sebi i potpuni odmor mozga od dnevno prikupljenih informacija i briga.
.

Čitanje u krevetu ima posebnu čaroliju; to je prešutni dogovor između nas i pisane riječi, nas i odabranog književnika da sve brige dana ostaju s druge strane vrata spavaće sobe. U tom našem malom, sigurnom utočištu, svako okretanje stranice postaje dio osobnog rituala opuštanja.
.

Međutim, u suvremenom svijetu, ovaj naš sveti prostor napadnut je agresivnim plavim sjajem mobitela. Tradicionalni ritual čitanja papirnate knjige zamijenilo je besciljno „skrolanje” po ekranima. Ova promjena u večernjim navikama nije samo estetska ili stvar osobnog ukusa; ona duboko utječe na našu psihologiju, naš san, ali i na generacijski jaz koji se stvara između starijih i mlađih generacija.
.

Za starije čitatelje knjiga u krevetu još je uvijek sinonim za opuštanje. Navikli na taktilni osjećaj papira, oni u krevet odlaze s namjerom da uspore – knjiga u rukama predstavlja mentalni signal da je dan završen i da se napokon mogu odmoriti.
.

Mladi danas ne čitaju nužno manje, ali čitaju potpuno drugačije. Dok papir nudi linearno, duboko čitanje, mobitel potiče takozvano skeniranje teksta koje pruža njegovu brzu konzumaciju. Klasični ritual odlaska u krevet s fizičkom knjigom zamijenjen je skrolanjem do kasno u noć, što stimulira mozak umjesto da ga umiruje. Starije generacije odrasle su s kulturom pisane riječi pa im je poetsko izražavanje prirodan filter za emocije i životno iskustvo, dok se mladi teško vezuju uz duži tekst, ma koliko on interesantan bio.
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju