Petar Šitum ” Vještica”

Ti si gorski cvijet vjetra, kraljica podzemnog svjetionika djetinjstva

zalutalog proljeća.

               .

Zrcalna kraljica staklenog mjeseca,

zvijezdama zarobljenih u korijenju noći.

                          .

Tvoj je glas zvonik od leda u predvečerje vječnosti.

i smijeh — bijela tajna

sa skrivenim oštrim jezikom svjetlosti

u zlatnoj čahuri.

                   .

Tvoja kosa bijela je crnina

što slavi čar kraljica vretena

pod čarolijom sna

na čast i ponos

vilinskog poluotoka

nigdjezemskih vinograda

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Galeta “Prijestupnici”

Bonnie i Clyde, usporedbe li!

Bili smo gori mi, nagovoreni!!

Na zločine primorani

-neodgovorni i mladi.

Buntovni, inatljivi –

prkosni i egoistični.

Adrenalina gladni,

ali izlazaka željni…

Poroci su svakodnevni-

postajali dio stvarnosti!

Pročitaj cijelu poeziju

Ako se sretnemo ponovo

Ako se sretnemo ponovo

onako slučajno, bez razloga

u redu za karte

ispred blagajne kina

negdje na početku ljeta
smiješit ćemo se

i šutjeti jedno kraj drugoga

nakon pozdrava

u polumraku

sjećajući se bitaka i prošlih ratova

u kojima smo oboje poraženi

Kad bih ti mogao reći

rekao bih ti da znaš

kako su pjesme rasle

i nedovršeni snovi sazrijevali u meni

kao pozne septembarske ruže

I kako ova tuga

koju nosim ispod kaputa

izlazi iz vremena

što je ostalo iza nas

Nemoj da te prevari izraz moga lica

jer vani miriše lipa

i zadnji voz polazi za Kazablanku

a ja sam samo stranac

koji je naučio

da čuje tišinu kako sanja

Pročitaj cijelu poeziju

Zvonimir Nemet “Smokva”

Ljeto u kolovozu

Čuju se cvrčci

Stršljen jede smokvu

Oko podneva je

Obalu ljubi val

 

Pročitaj cijelu poeziju

Pantelija Milosavljević “Povratak osmeha”

Pustom ulicom hodam,

Vetar kroz krošnje,

Zvezde na nebu,

Još jedan korak do someha

I opet mi se osmehne početak.

 

Pročitaj cijelu poeziju

Danijela Ćuk “Stihovi mog srca”

Ono što ti želim,

usnama ne mogu dovoljno reći,

srce mi zato stihove piše,

i niže svoje riječi,

u želji da pročitaš i da jedno znaš,

nemoj nikad sebe da ostavljaš.

Izvor života je samo u tebi,

u onome što čuvaš i gajiš u sebi,

u sjaju tvog pogleda, osmijehu što blista,

u duši koja je u svakom trenutku neokaljana i čista.

                          .

Znaš li da imaš tako prekrasne čari?

Nosi ih sa sobom i ne daj nikome da ih kvari…

Dijeli ljubav, uživaj u saznanju tom,

da je u srcu tvom ljubav našla dom.

                         .

Pusti ponekad i male suze izdajice,

da nakvase tvoje milo lice,

jer plakati nije sramota,

suze su dio života.

            .

Pusti emocije iz sebe van,

ne mora ti biti najbolji baš svaki dan,

neka ti bude dovoljno dobar da te osnaži,

vjeruj mi, i najteža bol kroz emocije se ublaži.

                       .

Ne opravdavaj se drugima, ne,

za svoja djela i svoje postupke,

odgovorna si sama prema sebi,

i zato: da na sebe zaboravila ne bi!

                       .

Ne plaši se osjećati dozu straha,

normalno je ponekad ostati bez daha,

nisi slaba zbog toga,ne,

zapravo,tek u strahu snaga pronalazi se.

                   .

I hej,ti koja čitaš ovo sada,

šaljem ti srce koje samo note ljubavi sklada,

u želji da ih poslušaš, da znaš da ne gubiš nadu,

jer pobjeda se osjeća tek pri snažnom padu…

                    .

Izvor života je samo u tebi,

zato, zagrli sve ono najljepše što nosiš u sebi,

i podijeli s drugima tu ljepotu,

da ljudi nauče što zaista vrijedi u životu.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts