Priča je osvojila 1. nagradu na natječaju Koprivničko – Križevačke županije “Koprivničke priče” 2026.

.

Postoje gradovi koji se pamte po onome što su htjeli biti i gradovi koji se pamte po onome što jesu. Koprivnica je oduvijek pripadala ovima drugima, a to je, doznat će Ivan Horvat mnogo kasnije, mnogo teži i mnogo rjeđi oblik dostojanstva.

Rodio se u ravnici koja ništa ne obećava i zato je vjerodostojna. Sa sjevera Drava, koja se ne vidi ali se osjeti u magli, s juga blago rame Bilogore, a između njih grad položen kao dlan otvoren prema nebu. Ujutro bi se s polja dizala para i stajala nad krovovima do devet sati, a onda bi se sve razbistrilo odjednom, kao da je netko obrisao staklo. Djeca su mislila da je tako svugdje. Tek kad odu, shvate da su odrasla u kraju koji svaki dan počinje nejasno pa se razbistri, i da su od toga nešto nasljedno naučila.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Igranju šaha naučio me tata

Jer je bio majstor od formata

A ja sam kao malo dijete

Volio figurice po ploči kad se razlete

Volio sam rošade velike i male

Topa, konja i pijune pale

Igrao sam danju i noću

Zaljubio sam se u crno-bijelu ploču

Nije to igra laka

Ne može ju igrati persona svaka

Razvija logiku i matematiku

Kad se naljutiš nekad

I nepristojnu gramatiku

Šahisti su čvrsta kova

No u svemu tome mala je lova

Svi su braća, geslo im vrijedi

Na šahovskom polju nitko nikoga ne štedi

To je igra smirena, nitko nije ljut

Bitno je tuđeg kralja stjerati u kut

I zato vijuge moždane rade kao sat

Jer cilj je uvijek dobiti šah-mat.

Pročitaj cijelu poeziju

Sindrom prazne stranice zastoj inspiracije,

u svetu bestselera biti marioneta,

nestvarna avantura sred druge dimenzije,

sa iskušenjem srca pri magiji susreta.

                               .

Devojka od papira i izokrenuti svet,

van granica razuma usred druge stvarnosti,

biti tačka oslonca za imaginarni svet,

uz bežični internet trenuci lucidnosti.

                                         .

Uspomene na prošlost kroz svet mašte i snova,

pri svetlosti Meseca duž pariskih krovova,

nikad bliže ponoru kod mračnih putovanja.

                                .

Kroz lavirint života uz krhka osećanja,

ne misliti na sutra pred poslednje viđenje,

sve vrste poniženja k’o bolno pročišćenje.

Pročitaj cijelu poeziju

Sumnjiva si zrako svijetla

jer otkrivaš sjene moje

I hladovinu gdje postim sam.

Sumnjiva i bljedolika,

usiljena i preopterećena,

a dobro znaš da se namjero skrivam

i tražim utočište.

Polja tišine podsjećaju me

na raj, a pustinje na Eden.

Sam među zidovima

ljudskih izmišljotina.

Teško je smijati se u sunce

koje se već vjekovima smije

i smiješi nama u lice.

Teško je biti sam u tami kojom

se kreću izgubljeni noćni stvorovi.

Zaključan u tamnici svojeg ja,

Čučim čekajući trenutak.

Pročitaj cijelu poeziju

(Posvećeno Miši Kovaču)
.

Otiš’o je s pjesmom galeba,
Čuvali ga svi anđeli s neba.
Al’ tko će našu pjesmu sad pjevati?
Tko će dušu znati rasplakati?                     

                  –

Tko će onaj refren ponoviti,
suzu boli u grudima skriti?
Tko će znati šaptati bez riječi,
znati kako pjesma dušu liječi?
                  .

Otišo je uz jesenje kiše,
svaka pjesma još u nama diše.
Pjevat ćemo te pjesme i rime,
zaboravit nećemo ti ime.
                 .

Mladost nam je uz tebe vezana,
pjesma leti sa mojih usana
dok jesenji vjetar vani puše…
Ti si bio “pjesma moje duše”

Pročitaj cijelu poeziju

U pijesku ravnice

Ostaci proteklih stoljeća

Tragovi ledenjaka

Fosila

Panonskih školjaka

Pročitaj cijelu poeziju