I opet joj je pogled odlutao u daljine,
prizivajući sjećanja.
Sjedi sama na stijeni,
osjećajući kako joj kamen blaži vatru u tijelu.
.

Sjedi je pored mora,
ase Sunce utapa u tirkiznoj površini,
ostavljajući purpurni trag na nebu.
Zvijezde se polagano pale…
Iskričava svjetlost navješta mirnu noć.
.

Tišina…
Samo pokoji val tugaljivo miluje obalu,
dok u borovima cvrčak gudi svoje posljednje akorde.
.

Barka se lagano klati,
dozivajući je da je ponese tim smirajem,

da joj ublaži ranu na duši.
Ta barka ih  je nosila,  ljuljuškala ih nošena tihim povjetarcem.

U njenom zagrljaju su snivali pod zvijezdama.
U barci je ostalo pola njenog srca.
.

Tu noć…
Pamtit će tu noć,
kada joj je rekao da se čuva.
Kada je njegova suza zastala na pola puta,
a riječ ostala u neizgovoru.

Pamtit će bol i čežnju
koje su joj oklop odjenule.
.

O, sudbino…
Kako je teško biti sam u najljepši suton!
Kako je teško buditi se sa slikom na jastuku,
nedodirim jutarnjim.
Kako je teško tražiti ga,
a naći samo prazninu…
Sudbino, okrutna si !
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

1. Naša proslavljena košarkašica od prsnog koša pogodila tricu.

2. Prerano sam objesio kopačke na klin. Pa sam sad izvisio.

 3. Golmanske kao i boksačke rukavice imaju svoj vijek trajanja.

4. Ofsajd nije priznat jer je zastavica pomoćnog suca bila poderana.

5. Zaigrali stolni tenis na švedskom stolu.

6. Da bi sportaš dobio snagu u rukama, mora ju stvoriti najprije u glavi.

7. Pravi je sportaš dotaknuo nebeske visine kad je podignuo trofejni pokal.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kakvi smo danas postali ljudi,

svako svakome na prvi pogled sudi,

a nitko ne zna što se u nečijem srcu krije,

ali suditi…to teško nikad nije!

                           .

Kad vidiš krupniju osobu,misliš:

” Vidi kakav je, koliko jede”,

i često tvoje misli i bez riječi uvrijede,

a ne znaš, možda ga bolest muči,

a on ne govori ništa, već u njemu teška bol čuči.

                               .

Kad u prolazu vidiš osobu mršavu do kosti,

prvo što ti na pamet padne:” Bože, zašto se ne dovede u red?”

zašto umjesto da uključiš pamet,

sudiš na prvi pogled?

                 .

Do tebe tužan beskućnik sjedi,

a tvoj pogled pun je bijesa,

u tebi osuda odmah bez pardona:

“Sigurno pije pa ne zna gdje mu je adresa”.

                        .

Zašto mu okrećeš odmah leđa,

umjesto osude, ruku mu pruži,

očima često ne možemo vjerovati,

već onome što osjetimo u duši.

                       .

Kad vidiš osobu povučenu, da samo šuti,

neka ti prva misao ne bude:” Kakva čudakinja je to”,

ne znaš što živi u srcu njezinom,

možda je baš danas nešto slomilo.

                         .

Ne znaš, čovječe dragi, zato ne sudi,

zar je tako teško saslušati?

Ne okreći glavu, jer ne možeš znati,

sutra i tebi može teški teret na put stati!

                          .

I od tebe mogu okrenuti glavu,

kao što si od nekoga okrenuo ti,

i tebi mogu suditi

kao što i ti nekome sudio si.

Pročitaj cijelu poeziju

Kada mi govori

Govori mi jezikom zvezda

Na način na koji to još mogu samo deca

Lagano da ne uplaši snove

              .

Kada me gleda

Zavuče se pod kožu

Postane Novembar, April u Novembru

I muzika je bez koje nema plesa

I šapat je bez kojeg te jeza ne prođe telom

I čarolija je bez koje nema radosti

I vazduh je bez kojeg ne mogu disati

                    .

Kada se smeje, smejem se

Samo je takvu i poznajem

Nekako nedovršeno je božanstvo rasparčano na vekove

Beli labud dobro skriven ispod rebara slikara

Mali mačić je

Što se sa leptirima igra žmurke

I ništa drugo

I ništa veće što ovaj svet poznaje

     .

Kada me ljubi

U svakom je delu moje duše proleće

             .

Kada me ljubi

Imam svu ljubav sveta

U sebi

Kraj sebe

Pročitaj cijelu poeziju

Otvorit ću ti

vrata svoga srca

zaboraviću sve

što se zaboraviti da

izdaju i grube riječi

ukloniću sa barikada sjećanja

I ti ćeš biti slobodna

kao kad smo bili djeca

I ti ćeš moći reći

odvedi me

Odvedi me u jedno predgrađe

sa starim želuzinama na prozorima

gdje oleandri cvatu i

gdje nisu važne karijere

Gdje je vrijeme stalo

kao brod u boci

što prodaje se u radnji staklara

i gdje između duše i uma

nestaju barijere

Odvedi me

tamo gdje jutra mirišu na mlijeko

okus soli kušaj sa moje kože

i dok zemaljski dani sporo teku

drži me, drži me čvrsto, daleko

od sveg zla na svijetu

Pročitaj cijelu poeziju

božansku igru

ljudi zaboravljaju –

a voda pamti

Pročitaj cijelu poeziju