„Čunjić mafija“ je oštra društvena satira oblikovana kao burleskna i farsična komedija koja kroz humor progovara o vrlo ozbiljnom problemu – lokalnom mešetarenju i građevinskom kriminalu.
Književni kritičar Josip Ergović u svom osvrtu na portalu Očaravanje navodi nekoliko ključnih aspekata ove drame:
Tematika i stil
Glavni lik: Radnja se vrti oko tipičnog, domaćeg “self-made” mešetara. On koristi cijeli niz prepoznatljivih i nezakonitih metoda kako bi zakidao klijente i ostvario profit.
Simbolika čunjića: Slikoviti element drame su prometni čunjići za označavanje radova na cesti. Glavni lik ih koristi za manipulaciju prostorom, što u drami poprima elemente svojevrsne teorije zavjere i apsurda.
Kritička oštrina: Po svojoj žestini društvene kritike i iskaza, drama je smještena između autoričinih ranijih uspješnica Patrioti i Legalisti. Nosi vrlo jasan i neprikriven moralni pravorijek o društvu.
Komični elementi: Autorica koristi elemente farse, burleske i parodije kako bi zabavila i nasmijala publiku, ali istovremeno i poučila te ukazala na devijacije u sustavu.
Dostupnost djela
Drama je službeno objavljena u ediciji nakladnika Shura Publikacije. Kompletan tekst ove nagrađene komedije dostupan je za besplatno čitanje i preuzimanje u digitalnom obliku putem službenog PDF dokumenta Shura Publikacija.
Izvolite kratak odlomak s početka drame koji savršeno oslikava ton, humor i mentalitet likova ove komedije:
ŠIME: (Gleda u čunjiće) Ljudi moji, je li ovo moguće? Cesta nam je puna plastičnih tuljaca! Žuti, crveni, prugasti… K’o da smo u cirkusu, a ne u poštenom susjedstvu!
MATE: Muči, Šime, ne laj na zvijezde! Ti čunjići drže ravnotežu u ovom gradu. Gdje god vidiš čunjić, znaj da se tu vrti lova. Ili se kopa, ili se kupuje, ili se nekome plaća da zažmiri.
ŠIME: Ali tko ih stavlja? Otkud niču preko noći?
MATE: Čunjić-mafija, moj sinko! Nevidljiva ruka našeg urbanizma. Postaviš čunjić, prisvojiš kvadrat, prodaš strancu, i mirna Bosna, a bogme i Opatija!
Vi mi govorite: slikaj portrete, slikaj prirodu. Ali ja ću vam naslikati tugu današnjice. .
Tamo gdje je Crvenkapica okružena vukovima oštrih i velikih zuba, kistom ću podići roditeljski dom. Slikat ću smijeh što u njemu još odzvanja – samo da zaštitim djecu od surovog svijeta. .
Dio mene tu ostade Sjećanja vratim, pa zastanem Staru kuću i avliju Moju dobru mahalu Ne mogu da zaboravim i prebolim
Stara kuća, topli dom odavno, više, ne postoje Ali u srcu čuvam ih To je moje, samo moje Stara kuća, topli dom odavno, više, ne postoje Ali u srcu čuvam ih To je moje, samo moje
.
Prošli su dani, godine Samo, ponekad, neko spomene sokak i višnju u avliji Moju dobru mahalu Ne mogu da zaboravim i prebolim
Stara kuća, topli dom odavno, više, ne postoje Ali u srcu čuvam ih To je moje, samo moje Stara kuća, topli dom odavno, više, ne postoje Ali u srcu čuvam ih To je moje, samo moje To je moje, samo moje
