I.

Mišo Mišo moj
ne staješ u haiku
svemir je mjera

II.
suza u oku
odlazak legendarnog
dignuta ruka

III.
ruka u zraku
grlo nijemo pjeva
dvorana grmi

IV.
ruke dignute
glas u duši i srcu
a svi pjevaju

V.
dođe i taj dan
utonuo si u san
neizbrisiv trag

VI.
poljubi zemlju
po kojoj hodaš Mišo
nek’ ti je lahka

VII.
odlazak Miše
ne tuguj vilo moja
pjesma ostaje

Pročitaj cijelu poeziju

Svi ćemo na isto mjesto

pretvoreni

u glinu postanka.

Ako bude volje onih koje sudbina

još uvijek nadzire

možda zavrijedimo koju molitvu uz tišinu riječi,

sjetno sjećanje.

Ni smrt nije ista ma kako se trudili.

Možda će i nama, nakon postojanja,

kosti usamljeno trunuti,

izgovori živih posve izbrisati sjećanja

pa će nam grobovi umirati mrakom

zaborava

kao i neki ovog dana

kada sve uokolo tinja svijećama i nosi

dah

margareta i krizantema.

Pročitaj cijelu poeziju

Otežala su ova jutra
Prepuna slika i uspomena.
Sjećanja su puna proteklih dana,
Svih dragih, što nam nedostaju.
Nekako, u ovo vrijeme,
Probude se i uspomene
Koje smo skrili duboko u sebi,
Da nam ih nitko ne povrijedi,
Ne ukrade…
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Sp&ome&Sigy
.

Jedna fina, nevidljiva linija spaja mjesta,
proteže se od brda Sarajeva
sve do ulica u Münchenu.
U noći duša putuje natrag bez dopuštenja,
traži tragove prošlosti
i ono što je izgubljeno.
                   .

Ponekad se skupi bol svih ovih godina,
kao Isar koji iznenada stane,
i pogled se izgubi u jednoj jedinoj točki.
To je trenutak kada se glava umori
od svih puteva, sjećanja i dugog čekanja.
                          .

Ali ispod površine, rijeka teče dalje.
Ona ispire umor ovoga jutra.
Ne moraš sama nositi ovaj teški san.
Srce ne zaboravlja tko si ti –
pjesnikinja čije riječi pronalaze dom,
čak i kada misli na trenutak utihnu.
                        .

Samo mirno izdahni.
Ovdje si, na sigurnom si,
i svjetlost dana polako te vraća natrag.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nema ih, a tu su

U svakom sjećanju

U svakom trenu

U svakom zbivanju

Tokom dana

U svaku se

Misao prikradu

I daju ti novu nadu.

            .

Nema ih, a tu su

Još sa nama i uz nas dišu i

Nove stranice

Našeg života pišu.

               .

Nema ih, a uz svaki

Naš korak i njihov se korak čuje, a glas njihov  prostorijom

Odjekuje.

        .

Nema ih, a u svakom su našem snu,u svakom buđenju po noći

Kada budno čekam

Da osvane novi dan

I shvatim da je to ipak bio samo san.

                .

Nema ih, a tu su

U svakom dašku vjetra i u tragovima

Jutarnje rose.

I dok lišće ležerno leluja po zraku

Osjećam ih

U svakom svom udahu i izdahu.

                .

Nema ih, a tu su

Tu su gdje su uvijek

I dok su živi bili

Naši anđeli voljeni

Naši najmiliji.

Pročitaj cijelu poeziju

Golema, teška čizma povijesti korača naprijed,
spremna da smrvi sve što puzi i što je sporo.
Mozak bi, kao i uvijek, našao logiku u tome:
opravdao bi težinu gazećeg đona nad mekim tijelom.
.

Ali ovdje se dogodio onaj čudni pad u srce.
Arhitektura moći odjednom je napravila luk,
sveti prostor za nekoga tko nosi cijeli svoj svijet na leđima.
Tragedija je odgođena, samo za ovaj jedan korak.
.

Gledamo u taj prazan prostor pod kožom i čelikom:
to je upravo onoliko čudesno,
koliko je u stvarnosti nemoguće.
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju