U tiho doba, kad se zvijezde bude,

srce mi šapne tvoje ime blago.

K’o plima ljubav k meni vrati se nago

i nosi zlatni prah iz morske žudnje

                             .

Na prozor sjeda jutro, bijelo rubno,

a u njemu vidim lik ti, svjetlo drago

Nek’ bdi nad tobom zora što je blago—

moj dah ti šalje pozdrav s ove grude

                                  .

A kad se sklopi večer nad Grad stari,

i crkva spusti zvon u tihe sjene,

ja čuvam mis’o kao biser u čari:

                           .

da ljubav, koja vječno noć izmijeni,

u tvome oku, gdje se suza vari,

zapjeva opet pjesmu uspomene

Pročitaj cijelu poeziju

Dobru ti misao šaljem, prijatelju moj

malena je, bosa i topla

i ne znam kako će do tebe stići

jer putevi su zakrčeni

bijesni ratnici

i zli suputnici straže postaviše

vatre izdajničke noć u dan pretvaraju

i nema konaka za nju

i nema pravog  utočišta

i nema zvijezde vodilje.

                    .

Ja ti je ipak šaljem, prijatelju moj

misao malenu, treperavu, samu

nježnu, nejaku, dobru misao

ti šaljem

da bujice prijeđe

da ponore premosti

da pakost zavede

da okrutnog prevari

da se provuče

pokraj zamki lukavih.

                   .

Dobru ti misao šaljem, prijatelju moj

malenu, krhku , nježnu.

Ako se putem  moja misao uprlja

ako  noge raskrvari

ako čežnjom ogladni

 a sazrije tugom

ti je podigni, prigrli i pusti

da u tvome srcu

raste.

Pročitaj cijelu poeziju

(Jezus na vrtu Getsemani)

.

Jaz Sèm, ki Sèm in v meni je Resnica,
ki tukaj jo razkrivam vam v molitvi,
tej v večnost vtkani za vse vas daritvi,
ki skrivala temè jo je tančica.
.

Nikar zaspite ne, vi ki sledite
mi v nauku; ki sem ga od Očeta
dobil za vas; kjer moč duha prepleta
z besedami se v zgodbe slikovite.
.

Naj bo tako, če volja to je tvoja,
da žrtev le prinaša oproščenje;
potem ta grenka čaša, polna znoja,
.

naj bo usoda moja in hotenje;
da to, kar čaka me, bo vir spokoja –
edina pot, ki vodi v odrešenje.

Pročitaj cijelu poeziju

Odričem se

imutka.

Svakog

trenutka

živjeti

ću

snom

siromaha.

Odričem se

mržnje

i

zla,

ljubav

ću

propovijedati

ja.

Odričem se

i

hebrejskog

hrama,

Ivan me

krsti

vodom

Jordana.

Pročitaj cijelu poeziju

Tinu Ujeviću

           .

Mrklo je, podbulo nebo

Pod njim  se vjetar rasples’o

Čupa lišće i goli grane

Čerečeć’ stabla k’o kasap meso.

                     .

Otrgnut silom, sav u mraku

Leluja listak  nad mrtvom stazom

A kad se nađe s njezinim  razom

Čudna ga sila  zavrti u zraku.

                    .

Jaukne  nebo, obasja groblje

Uvelo tijelo vrtlozi spuste

U  rijetkom šljunku –  zape.

Stope ga s njime kapi guste

                 ,

Plastične ruže  društvo mu čine

Gdje kadulja  Nikina je rasla

U mrkloj noći, bez mjesečine

Slična je sudba još jednom zgasla.

Pročitaj cijelu poeziju

Surealizam ove misterije –
osnova je deprogramacije.

Mumifikacije opustošene-
zaseoke su lobotomizirale.

Volim šokantne crnine,
ne grozim se pomrčine.

I gotičke sam orijentacije –
usmjerena na mrkle dubine.

Fatalističko opredjeljenje-
u sebi nosi trn kataklizme.

Čak kada se čini da sam najbolje –
valjalo bi zagrebati ispod površine.

Nasmiješene vanjštine, duša vene
-katarzično zamirem bez cenzure.

Pročitaj cijelu poeziju