Gordana Tešanović “Haiku”

zamak duhova

doziva pokoljenja –

jaukom vjetra

 .

lutamo nebom

a nismo riješili

poruke Zemlje

 

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Zvonimir Nemet “Haiku”

kad sve utihne

jave se glasno ptice

strofom o miru

                 .

u jednom gradu

jesenjim ruhom žuti

pod lampom lipa

Pročitaj cijelu poeziju

Emil Strniša “Haiku”

iglice bora

prekrile su šumsko tlo

skrivajući trag

*

pogled mi padne

niz zelenu dolinu

put bez povratka

 

Pročitaj cijelu poeziju

Rituali čitanja

Postoji li ljepši završetak dana od onog trenutka kada se napokon možemo uvući u krevet i otvoriti knjigu? Za nas, okupljene oko filozofije Očaravanja s knjigom u krevet, to nije usputna navika prije spavanja – to je ritual povratka sebi i potpuni odmor mozga od dnevno prikupljenih informacija i briga.
.

Čitanje u krevetu ima posebnu čaroliju; to je prešutni dogovor između nas i pisane riječi, nas i odabranog književnika da sve brige dana ostaju s druge strane vrata spavaće sobe. U tom našem malom, sigurnom utočištu, svako okretanje stranice postaje dio osobnog rituala opuštanja.
.

Međutim, u suvremenom svijetu, ovaj naš sveti prostor napadnut je agresivnim plavim sjajem mobitela. Tradicionalni ritual čitanja papirnate knjige zamijenilo je besciljno „skrolanje” po ekranima. Ova promjena u večernjim navikama nije samo estetska ili stvar osobnog ukusa; ona duboko utječe na našu psihologiju, naš san, ali i na generacijski jaz koji se stvara između starijih i mlađih generacija.
.

Za starije čitatelje knjiga u krevetu još je uvijek sinonim za opuštanje. Navikli na taktilni osjećaj papira, oni u krevet odlaze s namjerom da uspore – knjiga u rukama predstavlja mentalni signal da je dan završen i da se napokon mogu odmoriti.
.

Mladi danas ne čitaju nužno manje, ali čitaju potpuno drugačije. Dok papir nudi linearno, duboko čitanje, mobitel potiče takozvano skeniranje teksta koje pruža njegovu brzu konzumaciju. Klasični ritual odlaska u krevet s fizičkom knjigom zamijenjen je skrolanjem do kasno u noć, što stimulira mozak umjesto da ga umiruje. Starije generacije odrasle su s kulturom pisane riječi pa im je poetsko izražavanje prirodan filter za emocije i životno iskustvo, dok se mladi teško vezuju uz duži tekst, ma koliko on interesantan bio.
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Gordana Tešanović “Na pozornici”

Hod plesača,

pokret ramena

i osmjeh modrine.

Prepoznaju te

još izdaleka,

mada si samo

lik sa slike

i dio snova

malog čovjeka.

          .

Žuriš kroz dan

bez kapija

i naslanjaš se

na početak noći

da staviš krunu.

Čekaju te žene,

muškarci kunu…

           .

Na pozornici

držiš pažnju.

Čaše se prazne,

nazdravljaju mnogi

za tvoj uspjeh.

Odsutno piješ

i gledaš na sat.

Dosada smara,

djevojke se nude –

nikakav izazov.

Hodom plesača

odlaziš dalje,

ostaju uzdasi.

Pročitaj cijelu poeziju

Zvonimir Nemet “Volim ruku tvoju”

Volim ruku tvoju

oko struka do uzdaha

kad po meni piše pjesme,

kad po meni slika,

kad u meni drhtaj bûdi,

kad mi zore osvjetljava,

kad mi volju kroti,

kad ne znam reći ” neću”,

kad me vodi do ludila

i još dalje

pa se vrati na početak

pa po meni opet slika,

piše pjesme,

duši mojoj nudi sjaj

kad mi nudi sreću,

zato volim ruku tvoju

i ne želim bez nje kraj.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts