Milan Janković “Želja”

Svako svjetlo je bolno

kad Bahanalijska drskost

zaplamti oči divlje želje,

u noći Pana i Dionisa …

Pa kako ne ponoviti prošlost,

sa zdravicom srca i uma;

„Zbogom pameti.

Zdravo mjeseče, daleko …“

.

Iako, sjećanja su vremena od prije,

ali opet vremena i nakon

što ih je zaboravilo vrijeme.

Jer je vrijeme samo „ono“ između,

kad svaka sekunda

želji je vječnost,

da poput pjene kapučina

iznad tamnog dna,

sakrit će noć izgubljenog sna…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Sonet za Roberta Bolanja”

Spram Staklene knjižare bar ,,Boja hobotnice“,

dve verzije ubistva aura misterije,

pre partije pokera priča porno-glumice,

rasprsnuće stvarnosti primer vudu magije.

                                .

Kvart kojim mrtvi hode dah Buenos Ajresa,

uz horor Karpentera matine projekcija,

sanjajući anđela strah sred Los Anđelesa,

književne avanture stih Rubena Darija.

                              .

Čas zen meditacije svetlo usred pustinje,

zaboravljenih snova kreativno pisanje,

pesme nadrealista u kući bez satova.

                                   .

Lice iz zone senki s obrisom Lisabona,

kroz prostranstvo sećanja san o gradu divova,

pre poslednjeg sutona dok zove Barselona.

Pročitaj cijelu poeziju

Jagoda Sablić “Ja sam žena”

Ja sam žena sa mora i škoja,

satkana od vjetra, soli

i morske pjene.

Ja sam biserna školjka.

Zaroniš li duboko,

doći ćeš do Mene.

              .

Ja sam kapljica u moru

I na stijeni morskog žala.

Ja sam kapara mala,

što raste na rubu stijene.

Popneš li se visoko,

doći ćeš do Mene.

                 .

Ja sam maslina zimzelena,

Što Dalmaciju krasi i

brnistra žuta što iz samog

kamena može rasti.

                 .

Ja sam u morskom valu

i u igri morske pjene.

Zaplivaš li snažno,

doći ćeš do Mene.

            .

Ja sam vjetar,

što prostranstvima luta.

Iglica bora i list

stoljetnoga hrasta.

Ja sam bijeli galeb

i proljetna lasta.

           .

U plavim

prostranstvima Ti

potraži mene.

Poletiš li visoko,

Pronaći ću Tebe.

Pročitaj cijelu poeziju

Katica Badovinac “Haiku – 151 (na Međunarodnom festivalu Skrjabin 2025)”

International Scriabin 2025 Music & Haiku Festival (koji se održavao online od 3. do 5. siječnja 2026.), a između istaknutih autora čija su djela čitana nalazi se i moj haiku: (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Galeta “Sutonsko kraljevstvo”

Zima uzvraća, napose oštro
-prepredenim injem, ledeno.
.

Ovaj žal za proljećem, usnuo
– iz kome je ustao, bezbojno.
.

Grmovi cjelivaju, cvijeće mrzlo-
taktilno kušaju drhtavicu, škrto.
.

U škripcu, nije uvenulo prastaro,
vjetrom nošeno, drveće velebno.
.

Opet prosinac, ispraća lelujavo,
perjem urešene posvete, krhko.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Između svjetova”

Postojanje je percepcija…

Jedini odgovor na to,

A koji ima smisla, jest, „tada“,

ja postojim…

Percipiram, dakle jesam.

Budan sam… Spavam …

Ipak… Ja sam ono,

sanjanje i san.

Ogledalo mene je moje.

Ja sam ogledalo, biće, slika.

Sanjam budan…

Postojim…

.

I kad obrisao sam oči od sna,

san me prožimao…

Poput „astral-hangovera“,

epskim udjelom mamurluka

u stvaranju jedne

fraktalne lude.

.

I tim epskim udjelom mamurluka

osjetim dobar,

jutarnji pogled u ogledalo…

Pogled u sebe…

Prepoznavanjem stvarnosti

i svega što i kako se činilo…

Pojedinačno,

a opet jedinstvom u srži.

Među mnogim,…,

i onom, pred kojim

zrcala se razbijaju

u bazenima percepcije…

.

Treća strana uma je arbitar

koji odbija odlučiti o tome…

Koje vruće sjedište,

moja želja u realnosti

treba da posjedne?…

.

I uz jutarnju kavu, zaklinje se,

„Sa tvojim sam dahom“ …

Drveću razbijam svjetlost …

ili lišće, ili njihov raspored,

ili samo zato što bila bi zahvalna

za jučer, danas, sutra,

ta, moja percepcija…

.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts