Rijad Arifović “Ti me tješiš osmijehom”
Večer je crvenozlatna
moje misli lete, kao brze ptice,
prema dalekim ravnicama
nad kojima gasne dan
dok se vjetar igra tvojom kosom
Tamo sam davno
pored stare šume sagradio kuću
i slušao slavuja kako pjeva
o ljubavi
Pričamo o tim danima,
kada smo bili nedužni kao djeca,
pretvarajući ih u legende
Ti me tješiš osmjehom
tvoje oči šapuću mi riječi
koje su dugo sazrijevale
u krošnjama u dušama
Pospani oblaci
prelijeću iznad nas
i miriše divlja ruža
Sve je lijepo i sve je grubo
u ovom svijetu koji dođe i prođe
i da ti nisi tu
bio bih izgubljen
kao mnogobrojni pripadnici moje generacije
Ti si moj trenutak i moja vječnost
morao sam da te pronađem
i da nisi postojala
ja bih te izmislio
Mile Lisica “Pored puta”
Topi se drveće
.
U oku uramljena brda
Celi oktobar
.
Po krovu gore zvezde
U nedrima golim rađa se pesma
Epitaf za slepa slova
Žutog lišća
.
Damar divlja
Svet je preplašen
.
Čuje se samo
Tiho
Tiho
.
Srce
Lupa
.
Miriše soba na belu kafu
Takva je jesen
.
Mrtva trka slova i psa
Pored puta
Lorena Galeta” Kriteriji”
Križ – crni, gotički
stadij je prijelazni.
Svijet onostrani –
teren neistraženi.
Neznatni putnici
smrti su pohrlili..
Uz bezbrojne upitnosti-
svekolikih neutaživosti.
Apostrof kritičnosti
nemilosrdno gnječi.
Taj boj za dušu – još traje li?!
Retoričko pitanje suze priječi.
Kolika je težina grešnosti-
koja će strana prevagnuti?
Marija Juračić “Dug je dug”
Dugo vam se nisam javljala. Ne zato što su mi presušile ideje, već stoga što naša politička javnost rječito govori sama za sebe pa joj nikakvo uplitanje sa strane nije potrebno. Svi se busaju u svoje patriotske grudi, optužuju drugoga da nije patriot, a patriotizam lako postane ugroza slobode „utočište svih hulja“ kako ga je definirao Tolstoj. Patriotizam se mjeri jedino vlastitim postupkom, kada se vlastita zemlja nađe u škripcu, a koliko znam, ni jedan od te domoljubne gospode nije se angažirao u vrijeme kada je Hrvatska bila opasno ugrožena.
Eto, zato ne pišem. Ne svrstavam se ni lijevo ni desno. No onda se dogodi nešto što ne spada u politiku, nego u logiku, što bi svima trebalo biti blisko. Dogodilo se da sam plaćajući svoje račune, jedan račun platila dvostruko. Radilo se o promjeni imena korisnika računa. Iako sam tvrdila da je račun plaćen, distributer mi je prekinuo uslugu, dok ga opet ne platim. Očito se, ponovnim pregledom, ispostavilo da sam bila u pravu, jer mi je na kućnu adresu stigla uplatnica s iznosom duga od nula kuna. Dug od nula kuna nisam platila smatrajući da ga nemam. Ali dug je dug i ne oprašta se lako. Nakon opomene o dugovanju i prijetnje o obustavi usluge, otišla sam na kiosk i uredno platila svoj dug od nula kuna. Taksa je iznosila nešto više od 3 kune. Ima logike, zar ne?
Marija Juračić
