U trenucima kad smo sami,

kad smo najbliži tami,

kad nas bol svlada i baci na dno,

tek onda preživjeti naučimo.

                 .

Dok izgubljeni lutamo tražeći sebe,

u vrtlogu svog života,

puno puta ne obraćamo pažnju,

da pored nas proleti sva moguća ljepota.

                     .

Istina, život nas zaboli često,

najčešće ni ne znamo gdje nam je mjesto,

ali mjesto ćemo pronaći sami,

u trenutku kad okrenemo leđa tami.

                  .

Živjeti nije lako,ne,

treba preživjeti u najtežoj školi,

koliko jaki možemo biti,

saznamo tek kad smo slomljeni do boli.

                        .

Ponekad ne vjerujemo ni sami sebi,

izgubimo vjeru u druge ljude,

zanemarimo ono što je bitno,

umjesto da živimo, pa što bude-bude.

                  .

Najjači ljudi su oni ljudi,

koji prežive unatoč svim mukama,

koji ne odbacuju život svoj,

već ga grle i dušom i rukama.

               .

Svaki dan, svaki trenutak,

ima svoju posebnu čar,

iako je život najstroži učitelj

 svima nam je najljepši dar!

           .

Danijela Ćuk

Pročitaj cijelu poeziju

Interesna pretpostavka –

maštu žestoko zagolica!

                      .

Dogmatično pragmatična

– ne iziskuje mrvicu truda!

                     .

Na pladnju servirana gozba

besplatna vožnja i obmana!

                     .

Takva krnja samoposluga,

mizoginično je opetovana!

                  .

Seksistička maltretiranja –

ne zastaju na semaforima.

Pročitaj cijelu poeziju

Oprosti nam, tiha dušo, što smo prošli pored tebe, a nismo te vidjeli.
Oprosti što nismo stali da osluhnemo tvoju tišinu, onu koja najjače viče.

Ove misli su tvoj zaklon. Topla ruka na ramenu za sve one dane kada te nitko nije pitao kako si, dok si u sebi nosio čitave svjetove.

Znam kako boli kada tvoja svjetlost sja u mraku, a ljudi prolaze kao pored praznog prozora. Zato ti večeras prepuštam ovaj mir.

Nisi sam. Tvoja nevidljiva patnja ovdje ima svoje ime. Tvoje neshvaćene misli ovdje imaju svoj dom. Ti si ona najtoplija iskra koja u hladnom svemiru čuva smisao za sve nas.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

U ponedjeljak 5.10. u 18 sati dolazi nam u goste u Gradsku knjižnicu Rijeka, rado viđeni gost,

poznati književnik i pronositelj dobre riječi – MILAN RAKOVAC.

Program vode Darija Žilić i Irena Urbič

U prilogu je pozivnica, koju je poželjno dijeliti – hvala.

Ovim putem upućujemo dobrodošlicu.!

Srdačno

Shura Dumanic

ShuraPublikacije, Opatija/Croatia

.

Hrvatski romanopisac, pjesnik, publicist i novinar. Osnovnu školu i gimnaziju polazi u Puli i Zagrebu. Diplomirao na Vojnopomorskoj akademiji u Divuljama. Po završetku vojne službe obnaša političke dužnosti u Puli i Rijeci. Bio glavnim urednikom pulskog dnevnika Glas Istre. Većinu radnog vijeka do umirovljenja proveo na Televiziji Zagreb (Hrvatskoj televiziji) kao urednik i autor zapaženih dokumentarnih filmova, reportaža i interviewa. Trajno prisutan u javnom i kulturnom životu s temama istarskog i uopće “jadranskog” identiteta, granica, hrvatsko-talijansko-slovenskih odnosa, povijesti fašizma i antifašizma. Aktivan u redovima Čakavskog sabora, Matice hrvatske i Društva hrvatskih književnika, član uredništava časopisa Istra, Nova Istra, La Battana, kolumnist Glasa Istre i dr. Utemeljitelj i programski voditelj međunarodnih pograničnih susreta Forum Tomizza (Umag, Kopar, Trst). Suautor ili autor monografija, tekstova pjesama popularne glazbe, prevoditelj s talijanskog jezika (F. Tomizza, Bolji život; P. Parovel, Izbrisani identitet, A. Vivante, Jadranski iredentizam i dr.). Autor je scenarija za filmove redatelja V. Fulgosija Grgo gre u Pazin (Televizija Zagreb, 1983) i Na istarski način (Adria film, Zagreb, 1986). Više je njegovih tekstova doživjelo i kazališna uprizorenja.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Pogled joj je biserna tajna davnoga kraljevstva

zvijezdama na obzorju mlade košute na rubu proplanka

                     .

Lepezama jutarnje svjetlosti

kao vrijesova rosulja njezin je

vrt klasja pod povjetarcem

Zlatna golubica

biserne ikone bijele bajke tišine

što frulom pastirice iz davnine

plete melodiju od zvončića planine

                          .

Ispod zavjese pred bajkom njezina lica

počiva brežuljak od vune

i nježnost kao dunja iz zakutka gdje bajke dozrijevaju.

Pročitaj cijelu poeziju

Izdahnut ću ime tvoje
Kada stane srce moje
Jer sam samo tebe voljela

Nek ga vjetar tad ponese
I k tebi glas donese
Da sam samo tebe željela.

Jesen duši brzo dođe
I s kišom život prođe
Zima nam je sreću uzela.

Nestala su sva proljeća
Nitko ih se sad ne sjeća
Pokraj nas je trava uvela.

Ako čuješ šum drveća
Vjetar te na mene sjeća
Poslušaj ga barem na trenutak

Reći će ti da me nema
Da zima se hladna sprema
Pronađi u srcu za me kutak

Da ostanem uspomena
Jedna žena ostavljena
Koja tvoje ime još doziva

Nemoj sada tužan biti
Niti suzu svoju kriti
Sudbina je bila za sve kriva.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju