(Posvećeno Vesni Parun)
I.
Odavno se osjećam zarobljena
Poput ledene siluete
Pod vrelom kožom
Nemoćna se izvući
Osloboditi se te ljušture
Što noge mi sputava
Konopima nemoći .
.
Želim pobjeći iznutra
Vriskom pozdraviti novu sebe
Rođenu, preporođenu
U inat gnjevu
U inat srdžbi
Suzama okamenjenim
Danima neispunjenim
Noćima besanim .
.
Bježim od sebe
Jer nemoć snagu ište
Tuga osmijeh
Nedodir, dodir strasti
Baklju, da zapali vatru
Da se led otopi
Konopi spadnu
Da budem slobodna od sebe u sebi.
.
Gađali su me kamenjem
A ja sam kamen na grudi privijala.
Ostavljali bez ljubavi
A ja sam samo ljubav željela.
Sudbinu svoju sam sa pjesmom dijelila
Njoj se ispovijedala, njoj se jadala.
.
Gorak zalogaj sudbina mi je
Na stol podastrla .
Užeglo vino u čaše točila.
Učila sam od života
Prkosila sudbini…
Inatila sam se danima
Koji su me kidali od godina mojih.
Da. Prkosna sam bila!
Smrt sam izazivala
Varala ju, bježeći joj.
Skrivala sam sebe u sebi i od nje.
.
Samo me je pjesma upoznala
Samo je ona moju muku znala.
Izlijevala sam sebe u pjesme svoje
U noćima u kojim bi se i
Mjesec od tuge skrio
A zvijezde bi sa mnom zaplakale.
.
II.
Pokora je moja teška.
Ja jedem kruh od sedam kora
I dijelim ga sa pukom sirotinjskim
Dok licemjeri toplu juhu
Srebrnom žlicom srču .
.
I volim i mrzim istovremeno.
Ljubav se moja u gnjev pretvorila
U bijes…
Prijevara me je ranila
Kosti mi polomila…
Ali uzdižem se iz prkosa
Svako moje slovo vrišti za pravdom.
Poslanje je to moje
U svijetu nepravde, bogohuljenja,
U svijetu gladnih istine.
Ja nisam anđeo istine.
Ja sam demon u tijelu žene
I gorim bijesom, gledajući ulizice zemaljske,
Djecu prašinom ratova hranjenu
Gledajući krah čovjeka.
.
III.
I opet pjesme moje
Trpe mene u meni i mene u njima.
Opet stihovi vriju –lava užarena se slijeva
Iz utrobe i srca moga.
Gorim gnjevom…
Riječi izviru …
Čitajte, čitajte me, nesretni!
Čitajte me ubogi!
Možda vas utješe riječi pjesnikinje
Kojoj je život pokora bio!
Čitajte me i vi licemjeri
Neka vam moje pjesme kazna budu!
Razbudite se pospani od života!
U pjesmi nadu pronađite!
Razbudite ljubav, darujte ju…
Ja sam svjedok…
Da se bez ljubavi umire !
.
SUZANA MARIĆ, 21.11.2022.

Pročitaj cijelu poeziju

Dragan Veselić, za nas prijatelje Dragi Veseli, kazališni, filmski i televizijski glumac i član ansambla Kazališta lutaka Zadar, rođen je u Zadru, nedavno,  1965. godine.

Televizijske uloge:

„Nestali” kao konobar (2021.)., „Blago nama” (2021.), „Drugo ime ljubavi” kao Miro Milas (2019. – 2020.), „Pogrešan čovjek” kao ribar (2018.), “Larin izbor” kao policajac Boško (2011. – 2012.), „Zabranjena ljubav” kao Krešo Krpan (2006.).

Filmske uloge: „Milijun”, (kratki film) kao chef (2016.), „Mali div” kao trener ( 2013.), „Larin izbor: Izgubljeni princ” kao lokalni žandar (2012.).

Ostalo: “Međunarodni dječji festival u Šibeniku”: “Čarobnjak iz Oza” kao ujak Henry i čuvar vrata (2016.).

                                                                              .

Tih, nenametljiv i skroman, ali glumački iznimno snažan – tako mnogi opisuju zadarskog glumca Dragana Veselića, koji već desetljećima gradi karijeru daleko od glamura, ali blizu publike koja njegove uloge pamti. Dugogodišnji član Kazališta lutaka – Zadar osvojio je gledatelje i na malim ekranima, osobito ulogom Ivice Vukasa u seriji Divlje pčele. Upravo taj suzdržani, emotivni lik mnogi doživljavaju kao moralnu okosnicu priče. Veselić priznaje da mu takav pristup glumi dolazi gotovo prirodno jer je i privatno osoba koja više sluša nego govori.

“Inače sam i privatno tih, nisam čovjek od velikih riječi. Više volim slušati nego govoriti”, kaže glumac, dodajući da emocije u njemu često sazrijevaju tiho, a onda naglo izbiju.“

Jedan ste od zaslužnih što je KL Zadar, to što je, na kazališnoj karti Hrvatske i šire, što se nastanio u mnogim srcima pa i mom, i čije se predstave ne propuštaju. Impozantna ste kazališna družina: Vi, Gabrijela Meštrović Maštruko, Tamara Šoletić, Sanja Grgina, Juraj Aras, Anđela Ćurković – Petković, Josip Mihatov, Vjera Vidov, Irena Bausović Tomljanović, Roko Nakić, Lucija Matković, Ursula Dolički, Bojan Ban. Za ustati i nakloniti se.

                                  .

„Mogu reći, da gajimo tradiciju glumaca prije nas, koji su stvorili dobre temelje i mi nastavljamo na tim temeljima i trudimo se nastaviti na tom tragu“.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Na planeti

gdje žive ljudi

fali pameti

a uživaju ludi.

             .

Lete kroz svemir

na tom zvrku

Prave sebi nemir

Oko sebe zbrku.

          ,

Tu mudar strada

ako nema sreće.

Tu samo  nada

život pokreće.

          .

Na toj planeti

kao u raju

oni bez pameti

srećni uživaju.

Pročitaj cijelu poeziju

https://drive.google.com/file/d/1CIWA-7WVhHzYRZRel4ZH5-B3H2KndEw2/view

Pročitaj cijelu poeziju

Ideologija dubokoumnih stvaranja –

penje se elementima razvodnjavanja.

                                 .

Moja hipersenzibilnost tupo zvecka –

a depresija svoju putanju prati vjerna.

                             .

Ne, nisam ona koja sam bila suvišna

– gradim zidove od zlatnih medalja…

                      .

Most mi se zapalio pred očima,

iz Hada pužem, opečena i jaka..

                            .

Brak koji ne valja, mimo je Inferna-

djeca me održavaju na površinama.

Pročitaj cijelu poeziju

 Postoje vrste mnoge

Boli te glava, ruke i noge

Oči mutne, ten ti blijedi

Visoka temperatura slijedi

To su bolesti stare i drevne

Mogu biti respiratorne, ali i crijevne

Za njih nema lijeka

Da imunost ojača treba da se čeka

Mogu nam pomoći aspirini

Pripravci razni, čajevi i vitamini

Treba izbaciti klice razne

Da se tijela isprazne

Mlazom hladne vode natopiti sve pore

Strogo mirovat da vam ne bude gore

I onda čekati neko vrijeme

Da vas prođe ovo zlo breme

Jer to je bolest česta

Ne bira ni vrijeme ni mjesta

Nema straha od injekcije

One štite od virusne infekcije

I kad sve prođe, ne tražite krivce

Sljedeći put za simptome iste

Zapitajte se za svoje bolesne živce.

Pročitaj cijelu poeziju