Suzana Marić “Noćni koncert za dvije violine”


Melodije klize sa žica
Poput prvog snijega:
Meko, podatno
Stapaju se u jedno
Obavijajući jedna drugu
U čvrsto isprepletenom
I neraskidivom duetu.
.

Dugi niz nota se nastavlja, klizi
Grleći se, uzdižući se i padajući,
Uzdišući nježno
Gotovo bolno jecajući
Nadopunjujući se u divnom skladu
Uz još jedan list partiture.
.

Još jedna savršena tapiserija zvukova
Sačinjena od čeznutljivih niti
Koji dišu, jecajući plaču
A strast žice grije.
.

Gore, drhte u ekstazi melodije
U posljednjim akordima uzlet,
Pa tih smiraj…
Utihnule su zvučne kaskade
Poput ljubavnika
.
U zimskoj noći.

.
S:K:M

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Moj bezdan samoće”

 Ne nastojim skupljati

lišće vjetrovitih dana.

Život je više

od brojanja grana,

golih, naspram neba.

Ne postoji dešifriranje

značenja tišine.

Sva kazivanja se nalaze

u tome gdje osjećaji leže.

I prečesto leže iza maski

koje smo sami napravili…

Umjetnost je naučiti,

osjetiti istinu iza laži.

.

Predemo tako,…,

veličanstvene istine,

kao da smo sve to.

Ti prekrasni izvezeni ljudi,

a nikad zapravo nismo.

Mi smo gospodari lutaka

svojih životnih priča…

Fiksna točka,

pravi sjever naspram juga,

u našoj konstelaciji zvijezda,

želeći vjerovati kako su nebesa stvorena

da oko nas kruže.

A smo samo jedna,

od bezbrojnih točaka svjetla,

koja daleko od nas svijetle.

.

I zato, pustite mi vjerovati,

nemoj me zadiviti,

samo pustite me…

Tako probuđen na atome,

reći ću, neka tišina zadrhti

na dodir riječi koje

tvore moj bezdan samoće.

.

Tiho poklonit ću svoju prisutnost

i tijeku vaših bića dat ću bitnost.

Neka vaš pogled mreška površinu

svega što sam mislio da znam.

I dok „šljivite“ moje dubine

u mješavini vode i vina,

osjetite difuziju svega u jedno,

a ne neku dramu, koju smo igrali opsjeno.

.

Ljubav je ljepota sljepoće,

zato molim, pustite me da slijep budem.

Dajte da vas osjećam u polaganom

omekšavanju svojih sjena,

jer dok tama odlazi,

toplina se diže u njenoj blizini

polaganim stupnjevima.

.

Osjećaji pletu svoje jake uzice

i rastu udubljenja…

Barem tako osjeća moja duša

u ovoj predugoj igri života.

Dopustite mi da vas vidim onako

kako se ljepota osjeća,

a ne kako se drugi pretvaraju

da vas poznaju

i meni prikazuju…

Pročitaj cijelu poeziju

Danijela Ćuk “Volim život”

Volim život i kad sunce grije,

kad mi svjetlost donosi svaki novi dan,

zahvalna otvaram oči svakom novo jutro,

i ljubavlju se umivam.

            .

Volim ga i kad ne teče sve glatko,

i kad udari najjače što može,

kad mi srce rani do iznemoglosti,

kad mi da do znanja koliko težak biti može.

                          .

Zagrlim i svaki izazov pred koji me stavi,

i ne odustajem, jer to sam ja,

neka me stavi pred sto izazova,

i dalje voljeti ću ga.

           .

Život je samo jedan,

tko sam ja da ga slabošću gazim,

ne može mene poraziti on,

jedino sama sebe mogu da porazim.

                    .

A to sebi ne dopuštam, ne,

jer znam da svaki dan od zlata više vrijedi,

zato živim život punim plućima,

i ne dam svojoj snazi da izblijedi.

               .

 Tu sam s razlogom,

imam svrhu svoju,

ljubav mi je bitna na svakom polju,

jer bez ljubavi nema ni života,

zato ga volim jer život…to je ljepota!

Pročitaj cijelu poeziju

Ankica Biskupović “Jutro koje nije imalo plan”

Izašla sam iz stana

bez namjere da budem pametna.

Samo sam zaključala vrata

i krenula niz stepenice

koje uvijek škripe

kao da žele nešto reći

ali nemaju kome.

           .

Na ulici je netko raspravljao s kioskom,

netko s vlastitim životom,

a netko je samo čekao autobus

koji ionako kasni.

Grad je radio ono što gradovi rade:

pretvarao ljude u prolaznike.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Danijela Ćuk “Žena”

Žena je majka, dama, kraljica,

u teškim trenucima prava lavica,

snaga kojom pobjeđuje sve,

njeno drugo ime je.

           .

Ne podcjenjuj nikada ženu,

jer i kad je vidiš ranjenu,

svaka rana pobjeda je njena,

ona može sve, jer posebna je žena.

             .

Cijeni je, poštuj, u oči je gledaj,

čuvaj je i na nju ne daj,

kad je tužna, suze njene briši,

drži je za ruku, uz nju mirno diši.

                     .

Kad je nasmijana, nasmiješi se s njom,

ne budi uzrok srcu joj slomljenom,

budi razlog sreće njene,

I voli svaki djelić svoje žene.

Žena je nježni cvijetak ovog svijeta,

i pusti je neka cvjeta,

ujedno je i vatra koja gori,

kad se za svoje puna žara bori.

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Ljubav-gdje ju smjestiti”

❤️🌹

U kemiju?
Kada atomi požude se spoje
tko može rastaviti dvoje?
.

U fiziku?
Brzina poljupca se ne mjeri
duže -draže i nitko ne zamjeri.
.

Prirodu?
Šetnja po mraku
i friškom zraku
ispod breze, vrbe…
dok komarci grizu, a noge svrbe.
.

Zemljopis?
“Voljet ću te još mnogo ljeta,
odavde pa do kraja svijeta!”
.

Glazbeni?
“Ti si pjesma moje duše”
Čaše padaju, stolovi se ruše.
.

Povijest?
“Bili smo smo djeca mi
i ludo se zavoljeli.”
.

Duhovnost?
Ljubav je duhovna sila,
oduvijek je s nama bila.
.

Matematika?
Pa to se zna
1+1=TI I JA
.

Ali koju mjernu jedinicu za ljubav staviti
i nje se držati, ne zaboraviti?
.

Suzana Marić ❤️

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts