Nepotrebni su segmenti,

krnje živote upropastili…

                 .

Krunu s trona svrgnuli,

pa vraga, dično zaveli..

               .

Pa i vještice će tmurnosti,

kobni pir hromo zaplesati.

                       .

Ljubičastu zloupotrijebiti –

pluskvamperfekt probuditi.

                     .

Thanatos ih neće zaobići,

ogoljene će zloći likovati..

Pročitaj cijelu poeziju

Odavno su svi otišli.

Kućom odzvanja tišina.

Nema više pjesme i smijeha.

Na prozoru izgubljen pogled.

Starica čeka pismo.

Pročitaj cijelu poeziju

Vi mi govorite:
slikaj portrete, slikaj prirodu.
Ali ja ću vam naslikati tugu današnjice.
                         .

Tamo gdje je Crvenkapica okružena vukovima
oštrih i velikih zuba,
kistom ću podići roditeljski dom.
Slikat ću smijeh što u njemu još odzvanja –
samo da zaštitim djecu od surovog svijeta.
                          .

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Pao sam opet u bunar šutnje

pružam ruke da me dohvatite

izlaza ne vidim, hladno je i vlažno,

naprežem se da čujem zvuk tišine.

 .

Pozdravljam te tamo moja,

po tko zna koji put sam ti blizu,

idemo li skupa ka iskonskom svjetlu

hladnoća me grli i prema dnu vuče,

dok dijelim noć, dok dijelim tišinu.

 .

Vidim na tisuće ljudi ovdje,

pričaju a ništa ne govore,

osluškuju al’ ništa se ne čuje,

nitko se ne usudi dirati tišinu.

 zvuk tišine u bunaru istine.

 .

Kada stignem u taj skriveni vrt,

kojeg okružuje čisto kamenje,

nadam se da ću jedan od njih postati,

nadam se da ću biti taj zvuk tišine.

 .

Osjećam se beznadno ovdje,

dok gledate u moje oči pune straha,

recite da se isto osjećate

dok me iz ruku svojih ispuštate.

 .

Svjetlo je za mene zauvijek ugašeno,

ostavljen u mraku, u bunaru tišine,

zora više neće svanuti,

 srce  je moje uplašeno.

u sjeni tišine tama postajem,

prošlost, sadašnjost, budućnost

rame uz rame,

 .

Dok hodam ulicom milosrđa,

dok hodam i idem nigdje,

zveckaju džepovi puni kamenja,

i vuku me na dno bunara tišine.

Pročitaj cijelu poeziju

Dio mene tu ostade
Sjećanja vratim, pa zastanem
Staru kuću i avliju
Moju dobru mahalu
Ne mogu da zaboravim i prebolim

Stara kuća, topli dom
odavno, više, ne postoje
Ali u srcu čuvam ih
To je moje, samo moje
Stara kuća, topli dom
odavno, više, ne postoje
Ali u srcu čuvam ih
To je moje, samo moje
.

Prošli su dani, godine
Samo, ponekad, neko spomene
sokak i višnju u avliji
Moju dobru mahalu
Ne mogu da zaboravim i prebolim

Stara kuća, topli dom
odavno, više, ne postoje
Ali u srcu čuvam ih
To je moje, samo moje
Stara kuća, topli dom
odavno, više, ne postoje
Ali u srcu čuvam ih
To je moje, samo moje
To je moje, samo moje

Pročitaj cijelu poeziju

https://drive.google.com/file/d/10hlTZU8Jqg26qIf1tzYQGI9D-5q8o2ox/view

Pročitaj cijelu poeziju