Spram Staklene knjižare bar ,,Boja hobotnice“,

dve verzije ubistva aura misterije,

pre partije pokera priča porno-glumice,

rasprsnuće stvarnosti primer vudu magije.

                                .

Kvart kojim mrtvi hode dah Buenos Ajresa,

uz horor Karpentera matine projekcija,

sanjajući anđela strah sred Los Anđelesa,

književne avanture stih Rubena Darija.

                              .

Čas zen meditacije svetlo usred pustinje,

zaboravljenih snova kreativno pisanje,

pesme nadrealista u kući bez satova.

                                   .

Lice iz zone senki s obrisom Lisabona,

kroz prostranstvo sećanja san o gradu divova,

pre poslednjeg sutona dok zove Barselona.

Pročitaj cijelu poeziju

Ja sam žena sa mora i škoja,

satkana od vjetra, soli

i morske pjene.

Ja sam biserna školjka.

Zaroniš li duboko,

doći ćeš do Mene.

              .

Ja sam kapljica u moru

I na stijeni morskog žala.

Ja sam kapara mala,

što raste na rubu stijene.

Popneš li se visoko,

doći ćeš do Mene.

                 .

Ja sam maslina zimzelena,

Što Dalmaciju krasi i

brnistra žuta što iz samog

kamena može rasti.

                 .

Ja sam u morskom valu

i u igri morske pjene.

Zaplivaš li snažno,

doći ćeš do Mene.

            .

Ja sam vjetar,

što prostranstvima luta.

Iglica bora i list

stoljetnoga hrasta.

Ja sam bijeli galeb

i proljetna lasta.

           .

U plavim

prostranstvima Ti

potraži mene.

Poletiš li visoko,

Pronaći ću Tebe.

Pročitaj cijelu poeziju

International Scriabin 2025 Music & Haiku Festival (koji se održavao online od 3. do 5. siječnja 2026.), a između istaknutih autora čija su djela čitana nalazi se i moj haiku: (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Zima uzvraća, napose oštro
-prepredenim injem, ledeno.
.

Ovaj žal za proljećem, usnuo
– iz kome je ustao, bezbojno.
.

Grmovi cjelivaju, cvijeće mrzlo-
taktilno kušaju drhtavicu, škrto.
.

U škripcu, nije uvenulo prastaro,
vjetrom nošeno, drveće velebno.
.

Opet prosinac, ispraća lelujavo,
perjem urešene posvete, krhko.

Pročitaj cijelu poeziju

Postojanje je percepcija…

Jedini odgovor na to,

A koji ima smisla, jest, „tada“,

ja postojim…

Percipiram, dakle jesam.

Budan sam… Spavam …

Ipak… Ja sam ono,

sanjanje i san.

Ogledalo mene je moje.

Ja sam ogledalo, biće, slika.

Sanjam budan…

Postojim…

.

I kad obrisao sam oči od sna,

san me prožimao…

Poput „astral-hangovera“,

epskim udjelom mamurluka

u stvaranju jedne

fraktalne lude.

.

I tim epskim udjelom mamurluka

osjetim dobar,

jutarnji pogled u ogledalo…

Pogled u sebe…

Prepoznavanjem stvarnosti

i svega što i kako se činilo…

Pojedinačno,

a opet jedinstvom u srži.

Među mnogim,…,

i onom, pred kojim

zrcala se razbijaju

u bazenima percepcije…

.

Treća strana uma je arbitar

koji odbija odlučiti o tome…

Koje vruće sjedište,

moja želja u realnosti

treba da posjedne?…

.

I uz jutarnju kavu, zaklinje se,

„Sa tvojim sam dahom“ …

Drveću razbijam svjetlost …

ili lišće, ili njihov raspored,

ili samo zato što bila bi zahvalna

za jučer, danas, sutra,

ta, moja percepcija…

.

Pročitaj cijelu poeziju

Objavljen je roman Davorke Mušice “Krupije”. Roman o jednoj mladosti koja je tražila svog “Gospodina Savršenog” možete pročitati na ovom linku:

https://drive.google.com/file/d/19uWzS9onH2m_DYOIL_3

5QC97g0yumhUT/view?usp=drivesdk

Pročitaj cijelu poeziju