Postoje vrste mnoge

Boli te glava, ruke i noge

Oči mutne, ten ti blijedi

Visoka temperatura slijedi

To su bolesti stare i drevne

Mogu biti respiratorne, ali i crijevne

Za njih nema lijeka

Da imunost ojača treba da se čeka

Mogu nam pomoći aspirini

Pripravci razni, čajevi i vitamini

Treba izbaciti klice razne

Da se tijela isprazne

Mlazom hladne vode natopiti sve pore

Strogo mirovat da vam ne bude gore

I onda čekati neko vrijeme

Da vas prođe ovo zlo breme

Jer to je bolest česta

Ne bira ni vrijeme ni mjesta

Nema straha od injekcije

One štite od virusne infekcije

I kad sve prođe, ne tražite krivce

Sljedeći put za simptome iste

Zapitajte se za svoje bolesne živce.

Pročitaj cijelu poeziju

Istarske obale

prilagođene

ljubiteljima prirode,

začina i vina.

            .

Rasuti mali otoci

kao da su divovi

igrali boćanje

uvijek novim kuglama.

             .

Možda nije miris,

već boja neba

i mora u uvalama

koja me privlači.

          .

Iz hlada četinara

posmatram igru

zlata i modrine

i kupim kristale.

            .

Mir i tišina

naslonjeni na jutro.

Lovor i origano

domaćinski grle.

            .

Sa jedrenjacima

plove i moje misli

tražeći u oku

lik mog kapetana.

Pročitaj cijelu poeziju

“Bijelo jedro, luda glava”

Pjesmu Marije Juračić prepjevao na engleski jezik Josip Ergović”

                                      .                                  .

Once again I dream of ghostly pitch-black sails

the rudder is empty, spinning by itself

a motionless sea – no fury and no rains –

a step to human sadness, to afterlife hell.

                                  .

No stars and no birds, thoughts flee unrestrained

seeking for a harbor – hope to calm their blaze

in abyss of twilight I extend my hand

all this cruel blankness is nothing but a haze.

                                  .

You light a candle, I see you through the dark

departed, gone words, those embers of our souls,

a love passed into silence, like a distant breeze.

                               .

I`m creating seagulls with my mental strings

a cloud, seashell and rain, also sun above,

dandelions in the grass, and golden swings

simply so that verses might sway in all of this.

Pročitaj cijelu poeziju

Kuda je odlepršala ljetna pjesma iz mog pera?!
Zašto mi je okrenula leđa bez pozdrava,
odnijevši sunce na svojim hirovitim krilima?
Možda se vrati, a možda je jesen zauvijek zaključa.
.

Reviens, chérie! – šapnula sam u prazninu uma.
Sretan ti put, ili se ugnijezdi natrag u moje misli.
U svojoj si kući!
Ti si slobodan vjetar!
.

Ali kopam po labirintima sebe već danima,
dok je ona izbrisala svoje stope iz mog pamćenja.
Je li moguće da je postala zarobljenica,
da je odletjela, opijena ovom zimskom čarolijom?
.

Vrati se, pjesmo, moja hirovita muzo!
Ne budi cicija, ne zaključavaj svoje riznice!

                                       .

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Јesen se uvlači

U zapadnu sobu njenog kaputa

Ona voli јesen

Na maglovitim rubovima јezera

Gde iz magle raste samo kućica za gluhoneme ptice

Dva broјa manja od orginala

Naopačke okrenuta

Samo u јesen

Samo u јesen

        .

Njena sazvežђa osvetljavaјu ulice Firence

U kišne јesenje noći

Dok miriše na huk naјјužniјeg mora

Njena kosa

         .

Njena sazvežđa    

Znam

Znam

Na moјoј ih јe koži crtala

U јesen

U јesen

Pročitaj cijelu poeziju

Kad bi samo mogla vratiti neke ljude,

vidjeti opet, njihova lica

topla

da ugriju dušu, da ničem

srećom u oblacima

posve sigurna u riječi izgovorene,

posve zaštićena u čistoći njihova srca,

usmjerenog daha

jedino prema ljubavi.

               .

Kada bih samo mogla vratiti vrijeme

bezbrižnosti

zamotane u iskrenost otakanih tekstura

                  .

njihovih bijelih duša

ono iznutra

bilo bi, opet živo,

odjeveno u dragost igre  krijesnica srca

              .

koje putuju mostom misli i riječi,

spajajući dobro

sa još boljim.

        .

Ovako,

utopljena med beskrvnosti lica

plutam sadašnjosti zaključana.

           .

Iskrena jedino

u ispovjedaonici milosrdnog bijelog papira

koji duše šutljive,

jedini

ne nosi privid

vjerovanja.

Pročitaj cijelu poeziju