Pepeo mi prospite nad morem

Neka ono primi moju dušu

Valovi će pjevat uspavanku

Po bonaci i kad vjetri pušu.

                  .

Ostavljam vam dio moga srca,

nek u djeci moja ljubav kuca.

Dok me plavo more tiho krije,

sad sam tamo gdje sam bila prije.

                       .

Ja sam samo kapljica u moru

Mala pjena na kruni od vala

Tu sam sretna, u vječnost ću poći

Svoj sam život poeziji dala.

.

Marija Juračić

Pročitaj cijelu poeziju

Ja nisam samo voda. Ja sam protjecanje čiste rijeke.
Što duboko u koritu napaja šapat žednog korijenja.
Neka sve što diše, što pod plastikom teško uzdiše,
titra u ritmu oporavka moga svijeta:
moja voda, moj ekosustav, moje biće.
Želim biti iskra održivosti.
Bljesak svijesti što juri preko zelenih, slobodnih polja.
Tražim tu jednu, skrivenu točku
duboko u tkivu ugrožene prirode –
tamo gdje smijem u čisti život procvjetati!
Želim biti čuvarica prirode.
Sasvim jednostavno.
Sasvim tiho.
Samo da bih napokon oslobodila onu zemlju
koja danas još plodna mora biti.
Da se ovo ljudsko „ja“ utopi u krošnjama i izvorima –
i da napokon…
Zemlja bude slobodna.

Granice.
Ne, ti, zagađivaču, nemaš pravo biti tema
u ovoj čistoj šumi.
Radije ću te reciklirati,
radije ću sva odlagališta prirodom začarati,
kao što sam stabla htjela zelenilom obaviti.
Radije ću zasaditi nova drva
i naložiti vatru u srcima da ugrijem ljudsku dušu,
jer ti se ne trudiš da me zadržiš čistu,
ni da zagriješ
ekološku svijest moje tvrđave.
Ne, ti nećeš,
ti mikroplastiko o kojoj upravo pišem!
Radije ću baciti to loše sjeme u vrt da crkne…
prije nego što pusti korijenje.
Ne, ti nećeš više pustošiti.
Nisi dovoljno velik
da bi dostojanstveno prešao
granice ovog plemenitog, zelenog grada.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Plakati nisam stala, u epilogu drama,
i hiportalamus se učinio kao nevolja..

.

Hormoni su u stanju komešanja –
a ljuska, izgleda kao terasa etera.

.

Atomi bruje praznim daljinama-
molekule žongliraju cigaretama.

.

Svijet je postao ružna parodija
-veleizdaja kršćanskih pravila.

.

Uklanjam prisutnost korijena,
krčim talijansku lozu grijeha..

Pročitaj cijelu poeziju

Tvoje oči — svjetlost jutra,

tvoj mi pogled srce dira,

u tišini između nas

ljubav sama progovara

                  .

Ne trebaju riječi nama,

kad se duše lako nađu,

k’o što cvijet prema suncu

tiho širi svoju građu

                .

Ako odeš — znaj da neće

ova ljubav nestat’ sva,

jer što jednom srcem prođe,

zauvijek u njemu spava

Pročitaj cijelu poeziju

Čuvaj se, misli na sebe,

jer nitko to neće umjesto tebe,

ako si ti dobro, i tvoji voljeni će biti,

zato,nemoj se nikada zapostaviti.

                         .

Sve možeš kupiti,ali jedno ne,

ono najbitnije, najvrijednije,

zdravlje bez kojega prazno je sve,

a to shvatiš tek kad razboliš se.

                          .

Znam da ne možeš utjecati na neke stvari,

da život ne donosi uvijek samo čari,

a bolest nažalost ne bira,ne,

u svačiji život može useliti se.

                       .

Ali, hajde, bar na sebi radi,

svakodnevno jedan djelić svoje sreće izgradi,

ne opterećuj se nikada drugima,

jer u tvojim rukama tvoja je sudbina.

                             .

Ne moraš u svemu najbolja biti,

ne moraš se svugdje uklopiti,

ne moraš biti savršena, bez mana,

jer savršenstvo krojiš kroz dijela,svakoga dana.

                    .

Ne moraš osvojiti sve,

ne moraju svi voljeti te,

normalno je da se ne svidjaš svima,

ali bitno je da u tebi ljubavi prema samoj sebi ima.

                            .

Jednom kad zdravlje izgubiš,draga,

pitati ćeš se gdje ti je nestala snaga,

na što si potratila vrijeme svoje,

a tko je potratio na potrebe tvoje?

                       .

I da li je zaista toga vrijedno,

da zaboraviš je zdravlje blago jedinstveno,

da uništiš sebe, zbog čega, kraljice?

Nemoj…jer živiš zbog sebe, lavice!

Danijela Ćuk

Pročitaj cijelu poeziju