Jagoda Sablić “Ja sam žena”
Ja sam žena sa mora i škoja,
satkana od vjetra, soli
i morske pjene.
Ja sam biserna školjka.
Zaroniš li duboko,
doći ćeš do Mene.
.
Ja sam kapljica u moru
I na stijeni morskog žala.
Ja sam kapara mala,
što raste na rubu stijene.
Popneš li se visoko,
doći ćeš do Mene.
.
Ja sam maslina zimzelena,
Što Dalmaciju krasi i
brnistra žuta što iz samog
kamena može rasti.
.
Ja sam u morskom valu
i u igri morske pjene.
Zaplivaš li snažno,
doći ćeš do Mene.
.
Ja sam vjetar,
što prostranstvima luta.
Iglica bora i list
stoljetnoga hrasta.
Ja sam bijeli galeb
i proljetna lasta.
.
U plavim
prostranstvima Ti
potraži mene.
Poletiš li visoko,
Pronaći ću Tebe.
Katica Badovinac “Haiku – 151 (na Međunarodnom festivalu Skrjabin 2025)”
International Scriabin 2025 Music & Haiku Festival (koji se održavao online od 3. do 5. siječnja 2026.), a između istaknutih autora čija su djela čitana nalazi se i moj haiku: (više…)
Lorena Galeta “Sutonsko kraljevstvo”
Zima uzvraća, napose oštro
-prepredenim injem, ledeno.
.
Ovaj žal za proljećem, usnuo
– iz kome je ustao, bezbojno.
.
Grmovi cjelivaju, cvijeće mrzlo-
taktilno kušaju drhtavicu, škrto.
.
U škripcu, nije uvenulo prastaro,
vjetrom nošeno, drveće velebno.
.
Opet prosinac, ispraća lelujavo,
perjem urešene posvete, krhko.
Milan Janković “Između svjetova”
Postojanje je percepcija…
Jedini odgovor na to,
A koji ima smisla, jest, „tada“,
ja postojim…
Percipiram, dakle jesam.
Budan sam… Spavam …
Ipak… Ja sam ono,
sanjanje i san.
Ogledalo mene je moje.
Ja sam ogledalo, biće, slika.
Sanjam budan…
Postojim…
.
I kad obrisao sam oči od sna,
san me prožimao…
Poput „astral-hangovera“,
epskim udjelom mamurluka
u stvaranju jedne
fraktalne lude.
.
I tim epskim udjelom mamurluka
osjetim dobar,
jutarnji pogled u ogledalo…
Pogled u sebe…
Prepoznavanjem stvarnosti
i svega što i kako se činilo…
Pojedinačno,
a opet jedinstvom u srži.
Među mnogim,…,
i onom, pred kojim
zrcala se razbijaju
u bazenima percepcije…
.
Treća strana uma je arbitar
koji odbija odlučiti o tome…
Koje vruće sjedište,
moja želja u realnosti
treba da posjedne?…
.
I uz jutarnju kavu, zaklinje se,
„Sa tvojim sam dahom“ …
Drveću razbijam svjetlost …
ili lišće, ili njihov raspored,
ili samo zato što bila bi zahvalna
za jučer, danas, sutra,
ta, moja percepcija…
.
Davorka Mušica “Krupije”
Objavljen je roman Davorke Mušice “Krupije”. Roman o jednoj mladosti koja je tražila svog “Gospodina Savršenog” možete pročitati na ovom linku:
https://drive.google.com/file/d/19uWzS9onH2m_DYOIL_3

