Oda

Bolje da se danas ničega ne primam

pustim da cvrčci odrade u zboru

cikadu odlaska

a poslijepodne ću ionako prebaciti

na drugi pogled u snovima

i potpuno se isključiti iz motorne buke

grada okovanog u gradilišta koja zjape prazna,

od horoskopa koji mi iskače po ekranu tvrdeći da

u zadnje vrijeme baš i ne sagledavam jasno situacije

pa će mi retrogradni Neptun pomoći

da razlikujem stvarnost od iluzije.

Dok ne stigne

ponuđeno rješenje žutila sa ekrana

hitam krevetu i tonem u bezbrižnost

mirisa mora gdje bez žurbe, igramo briškulu

uz srdele i bevandu dok me susjedov žuti mačak

repom škaklja po nozi

a cvrčci, a cvrčci

cvrče

cvrče

odu

dokolici

Pročitaj cijelu poeziju

Dino Špaleta “Odrasla je”

Ranojutarnje dolaske kući zamijenila je kavom uz more i knjigom na plaži.

Ludilo vrelih ljetnih noći i pokoju čašu viška zamijenila je šetnjom uz more ili trčanjem. Zamisli, trčanjem.

Ne iz patnje, već iz užitka. Istog onog koji ju je pokretao i prije. Živi istim žarom, samo su joj prioriteti drugačiji.

Valjda to život nosi. Promjene – tihe, prirodne i gotovo nesvjesne.

 

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Plavo pismo”

Perfidnom propagandom premrežena planeta,

pravednih proganjanje protokol predatora,

pravilo prevencije podne pored prozora,

podrška prijatelja pet poštanskih paketa.

                      .

Paklenim predvorjima počinjene podlosti,

potrošačke panike pogubne posledice,

prizor plavog prostranstva pradavne prestonice,

prastarih putokaza princip podudarnosti.

                      .

Prefinjena presija pogrešnim podacima,

postojbina poroka primer pornografije,

po potrebi plakanje presek pokoravanja.

                         .

Pri pradavnim pričama promena percepcije,

psihički preobražaj – potreba pokajanja –

proleće proviđenja pred plavim pupoljcima.

Pročitaj cijelu poeziju

Kristijana Peršić “Mornari”

Šta bi mornari da mora nema

Tko bi osjetio da oluja se sprema?

          .

Kako bi se valovi

Čuli kad o stijene

Zapljesnu

Tko bi stvarao

Tako lijepu pjesmu.

             .

Pjesmu što samo val stvoriti može

Pjesmu koja te

Dodirne do ispod kože.

             .

Kako bi mornari

Živjeli bez mora

Kad je to njihova hrana

I noćna mora.

          .

Kako bi bez

Oseke i plime

Mornari živjeli

I čemu bi se divili.

            .

Za koga bi disali i život dali svi ti hrabri mornari.

             .

Kome bi doma

Doplovili da mora nema

I dok se glasno

Čuje udaranje valova o rub

Stijena.

        .

Kako bi mornari živjeli bez mora kad to je njihov kruh sa devet kora.

Mornari disati ne bi znali da ne miluju ih morski vali.

Pročitaj cijelu poeziju

Katarina Zadrija “Marija Juračić “Roj”

U svojim počecima sam, od osobe od koje sam puno naučila, dobila savjet: “Pazite kako birate naslove! Sam naslov govori puno o djelu, ali i autoru.”.

Već sam naslov “Roj” kratak, a jezgrovit, golica maštu budućeg čitatelja. Naslov pripada kriminalističkom romanu čija je autorica književnica Marija Juračić. Razmišljala sam kako nasloviti ovaj osvrt na djelo. Čemu izmišljati naslove, ako sam roman ima tako bombastičan naslov? Roman je suvremeno djelo. Na prvu bi se moglo reći da je naziv odabran zbog kadrova koji se protežu kroz dobar dio romana, a to je pojava dronova iznad većih europskih aerodroma, zbog kojih su odgađani letovi, a njihovo je porijeklo nepoznato. Zapravo naziv, pa i ti kadrovi s dronovima imaju simboliku. Simboliziraju rojenje oko matice, kao u pčelinjim zajednicama. Za maticu znamo da postoji, ali ju nismo vidjeli. Vide ju rijetki. Ti susreti završavaju tragično po jednu ili drugu stranu. Sama kriminalistička radnja, otkrivanje ubojice, je zapravo okvir, u čijoj se jezgri krije urota, s mogućim dalekosežnim posljedicama. Međutim, autorica se ne zadržava samo na tome. Kroz razmišljanja protagonistice romana nam donosi, rekla bih hrabro, kako kritiku lokalne sredine, tako i cjelokupnog društva. Prelazi geografske granice, u nekim segmentima i vremenske. Ako očekujete otvarajući vrata u roman, a s obzirom na vrstu romana, holivudske kadrove, razočarat ćete se. Radnja romana se odvija, rekla bih onako kako to teče u realnom vremenu. Sve pomalo sjeda na svoje mjesto. Hoćemo li saznati tko spada u roj i tko je matica, postoji li ona zapravo, na čitatelju je da to otkrije sam. Roman je pitak, lak za čitanje, ali ga treba znati pročitati.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Sonja Kokotović “Dan valova”

Razigrano more

širilo je zagrljaj

kotrljajući

uzdignute  kristaliće plavetnih

kaplji.

     ,

U tili se čas

svo mnoštvo uokolo

uz glasan i zarazan smijeh

preobrazilo

u sretnu djecu

koja se opet mogu

igrati.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts