GOVORNIK

Govorio je satima
o tuđoj gladi.
Srećom, ručak
nije zakasnio.

          –

ČOVJEK I FUNKCIJA

Čovjek je bio malen.
Funkcija velika.
Kad je funkcija otišla,
ostala je mjera.
.

BIROKRAT

Tražio je dokaz
da postojim.
Račun koji mi je poslao
nije mu bio dovoljan.
.

KRITIČAR

Tuđe je mane
vidio izdaleka.
Pred vlastitima
bio je kratkovidan.
.

KARAKTER

Karakter mu je bio čvrst:
savijao se
samo prema položaju.

Pročitaj cijelu poeziju

Tko smo ti i ja,

tko si bila,

i tko još uvijek jesi ti?

Tko sam, i tko ću ikad biti ja?

Jesmo li cvijet na raskršću vjetrova,

ili tišina koja se između ptice i zvijezda svila?

Misao zemlje koja nikad

ne prestaje disati,

srce svijeta što lupa ispod lože plavetnila.

Rijeka što teče unatrag u sjećanju ptica

i pamti korake oblaka i zaboravlja vlastitu obalu

Zapisi naši kost su svijeta, obučeni u tišinu,

kao planina u magli

Ti si

pas koji luta šumom i gradom,

nosi riječi koje nitko ne smije zarobiti,

bez lanca, što grize granice, a njegova šutnja

svira stihove vjetra,

nosi sjenke svojih dana i pretvara ih u pjesme

koje nitko ne može ukrotiti.

                          .

Ja sam ptica što nosi riječi umjesto perja,

i lebdi nad tišinom,

i klizi kroz zrake svjetla,

ostavljajući trag svojih misli.

Ptica što pjeva stihove koje još

nitko nije čuo, a zemlja ih pamti.

Pročitaj cijelu poeziju

Šetam danas malo

Pulom i na vrhu kamena u fontani

Ugledam mog prijatelja Stipu.

Vidim nešto budno

Prati,i vidim i Ivu kako oko fontane hoda i pita se,gdje je voda.

                 .

Javim se Stipi i upitam ga

,,Što se radi Stipe,kako to da tu si u centru grada,a ne tamo na rivi?”

Stipe nešto ljut bio pa mi glasno odgovorio

“Ma ne sviđaju mi se tamo dole na rivi oni oblaci sivi,pa rekoh Ivi,ajmo malo prošetat gradom,možda usput nešto fino pronađemo da stavimo u kljun.

                          .

I tako smo do fontane došli,Ive je jako žedan bio,pa kad je vidio da vode u njoj nema kljun je nešto nakrivio,zadnjih je dana nervozan i baš je tako grozan,ne smiješ ga pitati ništa,ni savjet mu dati.

                                                      .

Mislim da mu se tu u Puli više ne sviđa,ima tamo dole u Drveniku Malom neku malu,kojoj svako toliko odleti i čini mi se da mu je do nje stalo.

Planira odselit se tamo, ja sam sretan radi toga,neka ide i na kraj svijeta ako ga tamo ljubav čeka.

Rekoh Stipi

‘Drago mi je da je malu našao,ajde Stipe uskoro će mlada doći pa ćemo se počastit i zaplesat sve do noći.

Moram poći,ručak spremat i malo popodne odrijemat,od onih sivih oblaka boli me glava.”

                    .

Dovikne mi Stipe

“Adio ragazza,stai mi bene,vidimo se za koji dan,odoh da još malo prošetam.”

Pročitaj cijelu poeziju

Pružaš ruke, na ples me pozivaš,
dok u meni vulkan vreli vrije.
Obrazi mi hoće prepuknuti,
o, kako me vrela ljubav grije!
.
Dok me vrtiš kao piruetu,
tvoj dah vreo osjećam na licu.
Šapućeš mi: “srno moja mala!”
Ah, miline u mom vrelom srcu!
.
Zaplesalo i drveće milo,
dok nas gleda pored naše rijeke.
Žar je plesni redom zahvatio
i ribice iz Save, poneke.
.
Zaplesaše čak i Savski vali,
mada vjetra nigdje na vidiku.
Zaplesao mjesec uz zvjezdice,
gledajući tu čarobnu sliku.
.
Sa nasipa gledaju nas milo
uz svjetiljku i noćni leptiri.
Zaplesaše u tom plesnom žaru,
sunce rano iz prikrajka viri.
.
Pomilova sunce ranu rosu
pa je uze u naručje zlatno.
Slikar presta slikati pejzaže,
pa zagrli svoje milo platno.
.
Mjesec pleše i dalje iz sjene,
dok ka nebu letimo nas dvoje.
Pozdravljamo ptičice u letu,
koje plešu grleć ptiće svoje.
.
Zaplesalo na livadi cvijeće
i sve redom što nas okružuje.
Mi plešemo, ne možemo stati,
žar ljubavi snažno nas miluje.
.
Luca Mamić, 11.10.2026.

Pročitaj cijelu poeziju

Dok satenska s tebe klizi krinolina,

što raskoši plamen od očiju krade,

tetoviram stazu klancima oblina

proždirući žudnjom zadnje barikade.

                     .

Po pučini bluda razbacuješ mrežu

razbuktalih žila da bi drhtaj svaki

vrelih mi damara što gladno te stežu

privukla na mamac nemirni i slatki.

                         .

Pikantni mirisi uzavrelog runa

mrvili su u prah disonantne zvuke

dok napetost je popuštala strunâ

na kojima tvoje svirale su ruke.

            .

Na rijeci čednosti srušili smo brane

da i modroj zori žare se obrazi,

a u gnijezdu strasti novu želju hrane

rosnoga zrcala bestidni odrazi.

                    .

Zbog grijeha ljubavi ne osjećam srama

makar ga morao platit’ hladnim grobom

ispod žrtvenika Venerinog hrama…

jer jedini grijeh je ne zgriješiti s tobom.

                    –

16.12.2020.g.

Pročitaj cijelu poeziju

(Posvećeno Vesni Parun)
I.
Odavno se osjećam zarobljena
Poput ledene siluete
Pod vrelom kožom
Nemoćna se izvući
Osloboditi se te ljušture
Što noge mi sputava
Konopima nemoći .
.
Želim pobjeći iznutra
Vriskom pozdraviti novu sebe
Rođenu, preporođenu
U inat gnjevu
U inat srdžbi
Suzama okamenjenim
Danima neispunjenim
Noćima besanim . (više…)

Pročitaj cijelu poeziju