U osvit zore
S treptajima vjetra
Sa zrakama Sunca
Ljubaka rujan
U žutim haljinama
Lorena Galeta “Reducirana balada”
Višeslojna detoniranja –
ječe kao jeka u oazama.
.
Niti kapi osjećaja. To je tuga,
neviđena, previše intenzivna.
.
Boli me svaki šav, alkemija-
rimom utrta, ali renomirana.
.
Kada li će proći ta agonija razvoda?
I ono glavno, zašto patim samo ja?!
.
Jedina sam voljela, nisam preboljela,
a moje su strepnje, bile naivna varka.
Sonja Kokotović “Oda”
Bolje da se danas ničega ne primam
pustim da cvrčci odrade u zboru
cikadu odlaska
poslijepodne ću ionako prebaciti
na drugi pogled u snovima
i potpuno se isključiti iz motorne buke
grada okovanog u gradilišta koja zjape prazna,
od horoskopa koji mi iskače po ekranu tvrdeći da
u zadnje vrijeme baš i ne sagledavam jasno situacije
pa će mi retrogradni Neptun pomoći
da razlikujem stvarnost od iluzije.
Dok ne stigne
ponuđeno rješenje žutila sa ekrana
hitam krevetu i tonem u bezbrižnost
mirisa mora gdje bez žurbe, igramo briškulu
uz srdele i bevandu dok me susjedov žuti mačak
repom škaklja po nozi
a cvrčci, a cvrčci
cvrče
cvrče
odu
dokolici
Dino Špaleta “Odrasla je”
Ranojutarnje dolaske kući zamijenila je kavom uz more i knjigom na plaži.
Ludilo vrelih ljetnih noći i pokoju čašu viška zamijenila je šetnjom uz more ili trčanjem. Zamisli, trčanjem.
Ne iz patnje, već iz užitka. Istog onog koji ju je pokretao i prije. Živi istim žarom, samo su joj prioriteti drugačiji.
Valjda to život nosi. Promjene – tihe, prirodne i gotovo nesvjesne.
Milan Drašković “Plavo pismo”
Perfidnom propagandom premrežena planeta,
pravednih proganjanje protokol predatora,
pravilo prevencije podne pored prozora,
podrška prijatelja pet poštanskih paketa.
.
Paklenim predvorjima počinjene podlosti,
potrošačke panike pogubne posledice,
prizor plavog prostranstva pradavne prestonice,
prastarih putokaza princip podudarnosti.
.
Prefinjena presija pogrešnim podacima,
postojbina poroka primer pornografije,
po potrebi plakanje presek pokoravanja.
.
Pri pradavnim pričama promena percepcije,
psihički preobražaj – potreba pokajanja –
proleće proviđenja pred plavim pupoljcima.
Kristijana Peršić “Mornari”
Šta bi mornari da mora nema
Tko bi osjetio da oluja se sprema?
.
Kako bi se valovi
Čuli kad o stijene
Zapljesnu
Tko bi stvarao
Tako lijepu pjesmu.
.
Pjesmu što samo val stvoriti može
Pjesmu koja te
Dodirne do ispod kože.
.
Kako bi mornari
Živjeli bez mora
Kad je to njihova hrana
I noćna mora.
.
Kako bi bez
Oseke i plime
Mornari živjeli
I čemu bi se divili.
.
Za koga bi disali i život dali svi ti hrabri mornari.
.
Kome bi doma
Doplovili da mora nema
I dok se glasno
Čuje udaranje valova o rub
Stijena.
.
Kako bi mornari živjeli bez mora kad to je njihov kruh sa devet kora.
Mornari disati ne bi znali da ne miluju ih morski vali.
