Danas, nakon posla 

Uz rivu se vozim i ugledam kako mirno uz more šeta galeb jedan mladi

Pogledam malo bolje i vidim da na Stipu mi sliči

Upitah ga tiho da se ne preplaši ,,Tko si ti,viđala te još nisam,a na Stipu si mi sličan?”

Ponosno mi kaže

,,Drago mi te upoznat,Stipe mi je tata,o tebi mi je već pričao priče,i da ste znanci stari koji su se na Kamenjaku upoznali.

Ja ti se Ive zovem,to mi je ime tata dao,rekao je da se tako jedan dobar čovjek koji ga je hranio tako zvao”

A što ti tu radiš,zašto sa Stipom na Kamenjaku ribu ne loviš,nego se prošetavaš ovuda gdje puno ljudi ima?

A Ive kaže,ponosan sav

“Ma ja sam ti više za gužvu i strku,još sam mlad pa me sve interesira i ne mogu si naći mira.

Ovdje na rivi volim biti,iz daljine gledati dizalice koje tamo još uvijek ponosno stoje,rado uz  brodove velike i male koje u luku uplove letim

Ponekad i na neki jarbol sletim

A tu puno ljudi ima i s njima se družim i u jelu im se pridružim.

Znaš još bi ja s tobom pričao,ali poći moram

Tata me Stipe tamo na Kamenjaku čeka

Možda se usput nađe i riba neka”

I raširio je svoja mlada krila

Poletio,za njim se vjetrić osjetio.

Pročitaj cijelu poeziju

Jesen
prosipa lišće po trotoarima
igra se bojama
vraćajući vrijeme kada smo
uz muziku zaboravljenih svirača
odlazili zajedno u noć
E to su bili dani
od kojih je ostala
samo kap vina na stolu
jecaj vjetra na prozorima
pospani gosti
uvelo cvijeće na stolovima
i
tango slomljenih srca
za kraj
Ni ti ni ja
nismo znali da se vrijeme
igra sa nama
mladost je odlazila
ali se nije vraćala
samo tuga jeste
s vremena na vrijeme
da nas podsjeti
na neostvarene mogućnosti
Sa ruba svemira
gdje postoji skrivena tajna
pala je zijezda
i ja sam zaželio
da postanem vjetar
da budem tvoj dah
tvoja sjena
kestenoka moja
i da ti na kraju vremena
jedne kišne jeseni
šapnem na uho
Toliko vrijediš koliko daš

.

Sumiko

Pročitaj cijelu poeziju

Osluškujem lucidni harakiri –

a mimika odskače po planini.

                   .

Nema lijeka, slabi su blokatori –

za košmare u paranoičnoj glavi.

                      .

U trenutku, mislim da ću umrijeti,

no moj me anđeo zagrli i poljubi..

                    .

Beba se privine, uz moje grudi,

prsni koš oživi, biće mi treperi..

                     .

Jedino su njihove, ručice blagosti

-ono što me diže, iz anksioznosti..

Pročitaj cijelu poeziju

https://drive.google.com/file/d/1qk8EyW6DjqD1Zd0cddEB_

fITRU_sUcpK/view

Pročitaj cijelu poeziju

Bit ću sretna samo tada:
kad ti se, nošena vrelom krvlju,
uvučem duboko u misli,
zaključam u srce.
Da osjetiš taj juriš,
kako plešu i divlje se ljube
lanci naše DNA –
plešući argentinski tango
kroz beskrajna prostranstva naših tijela.

Gerne und am liebsten

Glücklich werde ich erst dann sein –
wenn ich mich, getragen vom Blut,
in deine Gedanken einniste,
in dein Herz,
damit du spürst, wie sie tanzen
und sich küssen:
die Stränge unserer DNA.
Ein argentinischer Tango
auf den Weiten unserer Körper.

Pročitaj cijelu poeziju

Ljubav ima čudesnu moć,

da u svjetlost pretvori svaku tamu,

da čovjeku pruži sreću i nadu,

i smisao u svakom danu.

        .

Izvor života u njoj se krije,

bez ljubavi, prazno je sve,

ljudi,prestanite biti tijela bez duše,

volite se i međusobno ujedinite.

                        ,

Umjesto u rijekama boli i samoće,

zaplivajte morem ljubavi svi,

neka svatko voli i bude voljen,

neka svatko ljubav osjeti.

                        .

I stari, i mladi, i djeca,

svi zaslužuju u oazi sreće živjeti,

počnite od sebe, činite dobro,

jer bez ljubavi svijet neće preživjeti.

            .

Nosite krunu dobrote na sebi,

djelima svojim ljudskost pokažite,

i u izvoru života,

i najtežu bol bar malo ublažite.

                     .

Darujte svoju snagu, vjeru i nadu,

i neka svjetlost vaše duše pređe i na druge,

pomozite ovom svijetu da ojača,

i da prestane živjeti u zagrljaju tuge.

Pročitaj cijelu poeziju