Potraži me
u novinskim vijestima
o starim, dobrim, vremenima
Ugasi svjetlo,
prikradi se nečujno,
do uspomena
koje čuvaš od zlostavljanja
i svoje majke
Prouči ih
i shvatićeš
da nema jednostavne istine
Ivica Kesić “Jahači gromova”
Bacao sam brižni, molećivi pogled
u visine gorde sazdane od nade
gdje se crni oblak sa planinom ljubi
a munje ga strašne sijeku na komade.
.
Jesu li to su okrutni jahači gromova
što će mačem silnim od ognja i vatre
mržnju i oholost što svijetom zavlada
u pepeo stvorit’ da trag im se zatre?
.
Hoće li vulkani provaliti bijesni
da poteče vrela, užarena rijeka
i povuče zlobu što duše razara
u utrobu zemlje gdje bit će dovjeka?
.
Bespomoćni, slabi, zebnjom ogrnuti,
od pitanja teških slutnje nam se množe;
da l’ pravda će ikad sletjeti na zemlju
i vladati svijetom, o reci nam Bože.
19.09.2013. g.
Spomenka Krebs “Zakon gravitacije”
Tu je prestajala svaka velika misao.
Filozofija je, kao i uvijek,
pokušavala hodati uspravno,
tražeći u mozgu neko uzvišeno opravdanje
za bodljikavu žicu koju smo razvukli.
.
No, poezija je bila pametnija.
Ona je znala za zakon gravitacije.
Pustila je mozak da jednostavno sklizne dolje,
ravno u srce, na onaj krvavi ljetni pašnjak.
.
Tamo, u debelom hladu vrbe,
točno na mjestu gdje smo jedno drugo dokrajčili,
mozak je napokon odustao od logike.
.
Počeo je mrmljati ritmične gluposti u duginim bojama,
dok je obližnji potok,
potpuno ravnodušan prema našoj tragediji,
žuborio svoju patetičnu pjesmu o „tihoj večeri“.
.
Bilo je to upravo onoliko odvratno
koliko i istinito.
Sonja Kokotović “Svraćanje”
Zadrhtalo
zatreperilo baš u trenu
kada spoznah
da tišinu dijelim
sa tvojim pogledom iz naslonjača
omiljene ti stolice,
za svaki slučaj
da budeš nadohvat
iluzije,
kada
svratim
Zvonimir Nemet “Amor”
Tvoji su pogledi bili
Amorove strelice
Pocrvenila sam
Zaljubila se
Vjeruj, nisam mogla reći ne
A nije godina 1909.
Jadna zemljo moja,
Dobra mati moja,
Što ti učiniše kurvini sinovi?
U tvoja njedra
Utrpaše smrad
I taj se jad
Obrisati ne da.
.
Tvoje čiste vode
Otrovaše
To biserje naše
Taj izvor života
I ta se strahota
Sprati ne da.
.
Hrvatsku mi moju objesiše
A nije tisuću devetsto deveta.
