Milan Drašković “Sonet za jedan poljubac”

U setnom okruženju somota i skerleta,
pronađeni talisman među drevnim stvarima,
zaneseni poeta kroz lavirint soneta,
u Kuli van vremena i okružen snovima.
.

Mistično popodne u Dvorani ogledala,
zvuk vilinske muzike začarane ponoći,
zamke i mogućnosti okultnog rituala,
na pravom odredištu nada kada zanoći.
.

Gospodara privida ogrtač paučine.
Njen pogled tad iskrsne pred pretposlednji uzdah,
sa prigodnim lamentom zbog svenulih krinova.
.

Još jedna preduga noć u pejzažu iz snova.
Nova zora donosi blagosloveni predah –
da pamti taj poljubac sa aromom gorčine.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Galeta “Postulat”

Trojstvo silazi s oblaka.
.
Posvećena je hostija;
luksuzan dar nebesa.
.
Katedralom odzvanjaju
riječi pjesme i molitve..
.
Ispovijed krijepi napuklu
dušu, šutnjom pritisnutu.
.
Obraćam se svecima –
blaženicima, anđelima.
.
Polažući nadu; da će
uslišiti moju prošnju.
.
Odista, ne tražim puno!

                ,
Sam
o zdravlje, mir i snagu
za jarku, predstojeću bitku.

Pročitaj cijelu poeziju

Sonja Kokotović “Tragovi nade”

U meni,
puni tebe
tragovi nade
jer uvijek dolaziš snovima
s proljeća.
Nečujno uranjaš u moje sanje
obnavljajući moje srce
košarom punom sretnih sjećanja.
Smijehom odagnaš sve
uskovitlane bojazni,
uvjeravajući da zaprimljena
nebeska čulnost u nama
neraskidiva je veza
mogućeg i ostvarivog,
pa tako
nadi u željama
uvijek ima mjesta.

Dijeliš li Gore, na nebeskim ravnicama
i drugima
puno naručje
ispunjenih snova
s proljeća?

Pročitaj cijelu poeziju

Marko Jareb “U Zagrebu”

Krasno li je jutrom,
u ožujku biti u Zagrebu.
Ići pješke,
od autobusnog kolodvora do Hainzelove ulice.
Sjesti u kafić i ispijati kavu.
Ručati u restoranu Nokturno.
Poslije ručka popiti kavu u Argentini.
Ući u katedralu
i pomoliti se.
Poći na Kamenita vrata zapaliti svijeću.
Prošetati kroz Ilicu
i Bogovićevu.
Kupiti kolače u Vinceka,
te onda s noge na nogu doći u Vlašku
i odsjesti u hotelu Jadran.
Ustati, doručkovati,
pa otići u shooping po trgovačkim centrima.
Kupiti knjigu u knjižari – Dora i
Minotaur – i čitati je skoro do jutra.
Sutradan nakon doručka,
spakirati se
i polako šesticom krenuti na autobusni
kolodvor,
ukrcati se na bus i krenuti svojoj kući.
Pa i Zagrebu je svakog gosta tri dana dosta.
A gostima Zagreba nikad dosta.
Tako je isto
i u kolovozu,
samo što je velika vrućina,
ali u siječnju je ledeno,
pa se treba dobro obući.
Kako se ne prisjetiti studentskog života u Zagrebu – pita se
profesorov nekadašnji učenik?
I odmah odgovara – Ne mogu se požalit…
Posebno me u Zagrebu dojme djedove riječi: – Sinko,
ne prikloni se nikad’ nikom’ protiv obitelji…

Pročitaj cijelu poeziju

Objavljen je 43. broj Diskursa

 

https://drive.google.com/file/d/1FBzGZOxTe7JpHTNrFDTE2pn-lq698-7O/view

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Kiša”

Kiša razbija stvari
koje mi um ispunjavaju.
Svaka kap čisti moju dušu,
osvježavajući moju kožu.
Naizgled me cjelovitim čini…
Molim za kišu,
tako da mogu disati,
tako da mogu pjevati,
tako da mogu tugu sakriti,
kao i suze koje mi teku
unutar očiju,
da bol isperu…
.
Kiša je sva terapija koja mi treba,
savršeni lijek za mene, doista…

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts