U tijesnom, životnom putujemo vlaku,

tračnicama stare vijugave pruge,

dok pitanje jedno treperi u zraku:

Idemo li postaji radosti il’ tuge?

                           .

Na Kolodvor ljubavi stigli smo predvečer,

krenuli na izlaz , umorni od puta.

• Ne stojimo ovdje!- strojovođa reče,

• Postaja je ova davno ukinuta!-

                                .

      Vagoni sudbina ka tunelu jure;

      mračnom grotlu vode izlizane šine.

      Je li ovo kraj naše avanture,

      il’ će na izlazu svjetlo da nam sine?

                              .

      Ne, neću u tamu, želio bih više,

      na peron ljubavi opet da se vratim

      ne bih li je sreo dok ne krenu kiše,

      povratnu ću kartu dvostruko da platim!

                                          .

• Sišao bih ovdje!- viknuo sam glasno

  života i smrti mrkom kondukteru.

      -Ne znam, gospodine, šta Vam nije jasno!?

      – Kupili ste kartu u jednome smjeru!

Pročitaj cijelu poeziju

Ugledah jučer ponovno na onom našem mjestu, na stijenama Kamenjaka

Mog prijatelja Stipu kako nadgledava cijelu plažu.

                             .

Sletio je samo na tren da prozborimo par riječi

,,Lijepo te opet vidjet na ovom našem mjestu,

vidim ekipa je opet stara i znana,

zabavljate se dobro,

a dobro vam i piće i hrana.

I ja bi s vama zapjevao ove divne pjesme, ali vremena nemam

Jer u lov na onu tamo ribu se spremam,”

                  .

I već je krilima zamahao i prema onoj ribi

koju je samo on u moru vidio se uputio

Ali bez pozdrava nije moglo proći

Vratio se još jedan đir i kaže:

            .

Nadam se da ćeš

Mi opet doći, ali nemoj čekati dugo

Jer ispričati ti puno toga želim i s nekim novim vijestima te razveselim,

sada stvarno poći moram.

Ona me tamo riba čekati neće,

ali uhvatit ću ja drugu

Bude li sreće….

iz daljine se pozdrav čuo…budi mi dobro,

čuvaj se,vrati mi se što prije

dok zima hladna stigla nije…

Pročitaj cijelu poeziju

Sve je u Jednosti.

Ništa izvan nje nije.

Jednost u svemu je

i kad od nje sve se krije.

              .

Jednost obnavlja

svako biće.

U svakom ona je

svjetlo, otkriće.

            .

Izdigni se iznad

oblikâ i sjena.

Visoko il’ duboko,

istina je jedna.

            .

U svemu otkrij

i upoznaj vječnost.

Vrati se Izvoru,

vrati u Jednost.

Pročitaj cijelu poeziju

Strahovito sam plakala-

zato sada nemam suza.

                ,

Živčani slom doživjela –

uz djecu se preporodila.

               .

Nosim taj težak križ predaka

Talijana, s velikim grijesima…

                 .

Žaliti se neću, iako shrvana-

mogu podnijeti teret čelika..

                     .

Zdravlje mi se popravlja-

pouzdanje imam u Isusa.

Pročitaj cijelu poeziju

U raspjevanoj šumi

U krošnjama gužva

Između lišća ljube se ptice

Savršeno je vrijeme

Za pjev slavuja

Pročitaj cijelu poeziju

Sportaš sam od glave do pete

Sportom sam se bavio već kao dijete

Trčao sam maratone duge

Šprintao i na kraće pruge

U nogometu najviše igrao glavom

Zubima često orao zelenom travom

Košarka mi bila glavna

Hitar poput ptice

Nema meni ravna

U pogađanju trice

Bez imalo muke

I rukomet mi išao kao od ruke

Od tenisa zabolio me lakat

U servisima bio sam dobar fakat

Odbojka, kuglanje, a i boksački ring

Sportski plesovi i swing

Odličan i u šahu

Sa sportom sam živio u istom dahu.

Prolazio sam kroz maglu gustu

U slalomu i brzom spustu

Vozeći auto moto trke

Pravio sam zbrke

Preponsko sam jahao konje

Sa mnom strunjače su uvijek bile znojne

Nikad nisam imao krizu

Bijelom i dopingu nikad blizu

Ne mogu nabrojati na prste

Koliko je sporta bilo vrste

Ali sve je to uzalud

Sav znoj i sav taj trud

Nisam imao nikakve brige

Nije bilo ni novaca, ni lige

Niti jahta, niti vila

Sport je trajao dok je mladost bila

Trbušne su pločice splasle

Nemam više mišiće, a ni volje čvrste

Sad su mi sve slike jasne

Mogu se fućkati i gledati kroz prste.

Pročitaj cijelu poeziju