Suzana Marić “Kamo su nestale rijeke”
Gdje je žubor što je uspavljivao djecu?
Gdje su staze što su vodile do vode?
Gdje su ruke što su se u njoj umivale?
Gdje je smijeh što je odzvanjao obalom?
.
Sve je šutnja. Sve je prah.
I zemlja puca. I srce žedno Boga.
.
Pita kamen. Pita vjetar.
Pita duša u noći:
_Hoće li opet teći?_
.
Vrati nam, Gospodine, vode žive.
Da korito opet pjeva.
Da dijete opet plićak gazi boso.
Da vrba opet pletenice u vodi kupa.
Da nam vode opet pjesmu nose
I sve tuge plodne ravnice.
.
Da magla zapleše u haljini bijeloj
I velom svojim prekrije joj vale.
.
Kamo ste nestale, žile kucavice?
Kamo je nestao krvotok ravnice?
.
Ali ja vjerujem.
Da korito još čeka.
Da kamen pamti vodu.
Da kiša još zna put.
.
Vrati nam, Gospodine, vode žive.
Da magla opet pleše.
Da dijete opet gazi boso.
I da zemlja prestane plakati.
SUZANA MARIĆ
Katarina Zadrija “Uz more”
Svježe ljetno jutro
Na terasi četvrtog kata
Zgrade uz more
Dohvaćam vrhove bora
S golubom
Mile Lisica “Prva kap kiše”
Gledam bakarno lišće
Kako prelepo stari
Kako se kotrlja po zaljubljenoj zemlji
I osećam kako mi se duša puni bojom
Kako mi krv u venama šušti
Šušti čarolijom
Lepo i tužno
Šuma ćuti
Još je udata za plavo nebo
Još čeka oktobar da je pozove na poslednji ples
Gledam bakarno lišće
I pitam se
Treba li uplašiti jesen
Pre nego se zgužvaju oblaci
I ta prva kap kiše
Svima te ispriča
Svima
