Želio sam biti vatra.

Ne ona što blago pucketa u kaminu,

već ona što proždire gradove,

što ostavlja trag na nebu

                .

Gledali su me kao da sam pukotina u zidu,

kao da su moje riječi ‘rđa na jeziku,

kao da sam od kamena mogao postati zlato

kad bih se samo malo prilagodio.

Ali ja nisam znao kako.

Pa sam lutao ulicama gdje svjetla ne dopiru,

pijuckao filozofiju iz razbijenih flaša,

puštao dim da mi crta sudbinu na plafonu

                                  .

Tražio sam ljubav u rukama koje ne znaju zadržati,

u očima koje gledaju kroz mene.

Ljubio sam usne koje su bile prazne,

grlio tijela u kojima nisam pronašao dom

                     .

Nisam postao Bukowski,

niti Van Gogh.

Nisam umro od genijalnosti,

samo od vlastite sjene.

Nisam bio Rimbaud,

da pobjegnem u divljinu i izgorim mlad.

Nisam bio Dostojevski,

da napišem bol koja će nadživjeti stoljeća.

Niti Poe,

da pronađem utjehu u tami,

među gavranima i neispavanim noćima

                     .

Bio sam samo loše napisana pjesma,

mrlja tinte na rubu papira,

previše razmazana da se pročita,

a premalo jasna da se pamti.

I dok su drugi slikali svjetove,

ja sam crtao vlastiti ponor.

Dok su drugi pisali vječnost,

ja sam zapisivao trenutke

koje nitko nije želio zadržati.

Nisam postao Bukowski.

Niti Van Gogh.

Niti itko čije će ime

ikada odzvanjati u tuđim grudima.

Samo tišina.

Samo sjena.

Samo neizgovoreni stih

koji se gubi negdje između sna i zaborava.

                      .

Sad pišem ovo pismo iz pepela,

razmazujem mastilo po požutjelom papiru,

čekam da vjetar odnese zadnje riječi

jer ionako više nema ko da me pročita…

                    .

Želio sam biti vatra.

Ne ona što blago pucketa u kaminu,

već ona što divlja kroz kosti,

što proždire sve što dotakne.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Sjetite se onih starih i bolesnih,

nemoćnih i siromašnih,

onih koji bi dali sve,

da imaju nekoga uz sebe.

                 .

Ne okrećite od tužnih očiju glavu,

ne ignorirajte osobu koja teško hoda,

jer vaša mala gesta nekome puno znači,

a vašem srcu to je sloboda.

                    .

Uputite često lijepu riječ

jer lijepa riječ za dušu je lijek,

pozdravite susjeda, neznanca, dragu osobu,

nije teško biti čovjek.

                  .

Ako vidite da netko pada na dno,

pružite mu ruke, budite tu,

jer možda su ga nečije druge ruke gurnule,

a vaše mu možda pomognu.

                        .

Budite uho koje slušati zna,

jer nekome to puno znači,

budite sunce koje zagrijati će nečiji dan,

a nikako oblak koji ga oblači.

                 .

Zagrlite nekoga baš danas,

ne čekajte sutra,

jer možda je nekome baš zagrljaj vaš,

jedina nada za bolja jutra.

Pročitaj cijelu poeziju

Nema toga ko dugotrajne boli voli,

da se hitro izvuče iz problema,

treba, u tren oka, da se osokoli,

iskričavim mislima put otvori,

mogućnost kad se promoli.

               .

Varnicama u pohode

da prednosti pobede

ne mora mahnitim galopom,

može i tiše,

mirnom vodom.

         .

Bez malera,

začkoljica se smesta otera,

a gde život nije fer

malerozan je smer,

beži od njega, eheeej.

              .

Oslobođeni od straha

i dinamičnih dvoumljenja

ne prezaju od mraka

i snoviđenja;

dva života nisu za poređenja.

                .

Diskutabilno nije

da život ume da dribluje,

ali ko se snađe na vreme

poseje sreće seme

za konstantno fer usmerenje.

Činjenica očigledna stoji

da odvajkada svako za sebe

samo najbolje želi,

za status se društveni bori,

samouvereno u toj igri gori.

Pročitaj cijelu poeziju

Zbogom ljubavi ove duše.

Oprosti ako sam ti izmamio duhove

u predzornim satima,

gdje još uvijek možda,

misliš na mene

s ljubavlju svake nedjelje,

poput molitve

božanstvu koje vidjet se ne može.

.

Želim da nađeš te hrabrosti

i kao mit preda mnom možeš stajati.

Iako, moja koljena će klecati

od obožavanja,

kao da dobivam duše spasitelja.

.

I možda ne bih bio jači za trčanje,

ali jači sam za povratak ulici,

nakaza na nevezanoj uzici,

govoreći “oprostite za riječi iznevjerene”

.

Zato prestani gledati kroz prozor,

gore na nebu i iznad moje glave.

Pokušaj mi reći da sam ti bio stvor,

duhovit nakon sumraka do zore,

s tom suzom u oku, kao moje more…

.

Zbogom ljubavi ove duše…

Tu je brava s ključem,

koja ne čeka nikad više

da se otključa srcem…

Pročitaj cijelu poeziju

Da u bezdan noći ne potone dan

da ga omče mraka mučki ne umore

da l’ na oči ikad došao bi san,

da l’ bilo bi zvijezda, da l’ bilo bi zore?

                         .

Jesenje se lišće sa životom bori

miješajući boje na šumskome platnu

i najljepšu sliku svojom smrću stvori

odjenuvši brda u odoru zlatnu.

                 .

Sunce na zazasku ljepotom dah krade,

vatre dok nestaju najjače nas griju,

iskušenja teška iznjedruju nade,

najljepše pjevaju ptice kada mriju.

               .

Stoga iskru nade u duši probudi,

u zlu i nedaći pronađi  ljepotu

pa i kad te sudba na kušnju osudi

nikad se ne prestaj radovat’ životu.

Pročitaj cijelu poeziju

Svako svjetlo je bolno

kad Bahanalijska drskost

zaplamti oči divlje želje,

u noći Pana i Dionisa …

Pa kako ne ponoviti prošlost,

sa zdravicom srca i uma;

„Zbogom pameti.

Zdravo mjeseče, daleko …“

.

Iako, sjećanja su vremena od prije,

ali opet vremena i nakon

što ih je zaboravilo vrijeme.

Jer je vrijeme samo „ono“ između,

kad svaka sekunda

želji je vječnost,

da poput pjene kapučina

iznad tamnog dna,

sakrit će noć izgubljenog sna…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju