Suzana Marić “Put za nigdje “
Hodamo putem koji ne vodi nikamo
ispod obješenog rebra nebeskog i trudnih oblaka
punih gorčine i tjeskobe.
Put koji se u paukovu mrežu pretvara,
gura nas ka središtu ponora.
Uzalud potoci nade
u mirisno jutro obojano plavim različcima i bijelim glavama ivančica;
kukolj je niknuo posvuda.
Čičak i trnje se za dušu hvata, ranjavajući svilene niti tkanja.
Hodamo u svom htijenju i samodopadnosti,.
Razularena krda
jurišaju u bezdan,
u grotlo propasti, ne osvrćući se i ne mareći za pregažene duše pod nogama koje ruke pružaju u agoniji nemoći za još jednom zrakom humanosti i ljudskosti.
Hodamo…
Znakovi spasenja su u nama
Guramo ruku u nutrinu duše, vadeći ih, da ih operemo pokajanjem .
Bože, svijet ide pogrešnim putem, preusmjeri ga, zaštiti svoj narod !
Lorena Galeta “Nemir”
Nedjelja je
buran dan.
.
Eterom se
prolama
mučna
grozota.
.
Znakovi –
bezakonja.
.
Ne nazire se
poboljšanje…
Ostaje samo
gorak okus…
.
Jal i gnjevnost.
.
A u grudima –
krater od metka.
grozota.
.
Znakovi –
bezakonja.
.
Ne nazire se
poboljšanje…
gorak okus…
.
Jal i gnjevnost.
.
A u grudima –
krater od metka.
Besmrtnost – prepjev (Immortality, Clare Harner)
Nemoj stajati
uz grob moj i ne plači,
ja nisam tamo
i ne spavam samo –
ja sam huk tisuću vjetrova,
i dijamantni odsjaj snjegova,
svjetlost sam sunca sa zrela žita
i nježna kiša jesenja, sitna.
Kada se budiš s jutarnjim mirom,
brzi sam nalet, uzdignut hirom
tihih ptica u kružnome letu
i dan sam koji nadilazi noć i sjetu.
Nemoj stajati
Uz grob moj i ne plači –
nisam tu, (nek te tuga ne tlači),
život je od smrti jači.
Immortality
Do not stand
By my grave, and weep.
am not there,
I do not sleep—
I am the thousand winds that blow
I am the diamond glints in snow
I am the sunlight on ripened grain,
I am the gentle, autumn rain.
As you awake with morning’s hush,
I am the swift, up-flinging rush
Of quiet birds in circling flight,
I am the day transcending night.
Do not stand
By my grave, and cry—
I am not there,
I did not die.
Clare Harner, 1934.