VRT

I tvoj i moj život

je vrt u kome živimo

naše riječi su cvijet ili korov

koji dijelimo

poklanjamo

samo je važno

na kakvo će tlo pasti

kako će rasti

tko će gaziti

našom livadom života

i ubirati bukete

koje poslije osušene

bacamo

I moj i tvoj vrt života

zapušten ili njegovan

otvara putove i staze

našeg prolaženja

dok sanjamo

beskrajne poljane

zadovoljstva

i slobode

toliko potrebne

da rascvjeta se cvijet

i trava zelenom

ostane

@ljerkavarga

Pročitaj cijelu poeziju

Buntovna tinejdžerka pri muzičkom pasažu,

okružena momcima u amaterskom bendu,

svojim tamnim glasom, gle, najavi bluz legendu –

devojku setnog lika što voli tetovažu.

Nesvakidašnji koktel od ljubavi i bola,

ljubav je kao kocka dok veruješ žetonu,

smeju nam se bogovi kada snovi potonu –

previše uspomena uz kralja alkohola.

Priča što se ponavlja sliči na karmički greh,

predznaci koji slute na zlokobnu godinu,

poput požara blista pred odlazak u tminu.

Kažu da sve je lako kad se dobro odigra –

sred svetla pozornice gorak je njezin osmeh

dok izgovara – ,,ljubav je izgubljena igra”.

Pročitaj cijelu poeziju

Kada mi nedostaješ
Čekam te ispred zgrade
Na napuštenim peronima
U oku žirafe

Kad mi nedostaješ
Sećam te se
I pišem ti pesme
U oku žirafe

Kada mi nedostaješ
Zavolim svoje daljine
I ništa me više ne boli
U oku žirafe

Kada mi nedostaješ
Bavim se sanjarenjem
I pitam se zašto smo prestali da se ljubimo
U oku žirafe

Kada mi nedostaješ
Otvorim dve tri flaše vina
I pijem te
Pijem
Iz oka žirafe

Pročitaj cijelu poeziju

Sjediš u noći i svuda je tama
Otkucava sat kazaljka miče se sama,
Opet ćeš tako dočekati zoru
Isključen iz svijeta u virtualnom moru.

Zamka vješto postavljena
Ti zvjerka lahko ulovljena
Sada plijen si lak
Navucen na tu slast, taj “merak”
Iscrpljenog tijela liježeš u krevet.

Lažeš se opet.

Da to je život što si htio
Jer niko te dosad nije shvatio.
Dok šejtan veselo ruke trlja,
U san toneš na srcu jos jedna mrlja.

Pročitaj cijelu poeziju

Sretan put,
Na odredištu tvojih snova, ja te već čekam,
Sjedim na zidu od kamena kojeg nepoznati mimar sazida za jedan dan,
Jedan dan odlaska,
Jedan dan čekanja,
Jedan dan povratka,
I nakon toga vječnost od dvije tišine,
Nemušti govor odvojenih dijelova tijela.
Sretan put,
Sretan sam tvojom srećom,
Zadihan sam tvojim plučima i umoran tvojim nogama,
Od kad sa tobom putujem,
Koferi su uvijek na pola puni,
Na dnu su sedefne niske moje tuge,
Sredina je sitan vezak moje Zakašnjele pjesme,
Praznina je nedostajanje mene u tebi,
Jednog dana ti ćeš putovati prema meni,
Znam,
jednog dana odložit ću kofere u čošak,
Zaboraviti da ih imam i da sam ih imao,
Praznina mnom,
Postat će,
Punina tobom.

Pročitaj cijelu poeziju

dok u brencanju zorničnoga mraka

psuje breme materine puti

on stegne dojku grimizne svjetlobe

u umu bolan

a mrtav od slobode

Pročitaj cijelu poeziju