Sjedila si noćas kraj uzglavlja moga
govorila tiho ko da pričaš bajke (više…)
Aneta Barišić “Plenerizam i impresionizam u slikarstvu Nikole Mašića” Izbor iz Diskursa
Nikola Mašić (1852. – 1902.) svojedobno je smatran najboljim hrvatskim slikarom XIX. stoljeća. Njegovi radovi u svjetlu akademskog realizma pod utjecajem Fortunyja, Villegasa i Bouguereaua uživali su potporu struke i publike. Riječ je o ranijim radovima autora koje odlikuje tonsko slikarstvo – mrtvim prirodama, genre prizorima, pejzažnim idilama i portretima u maniri münchenske škole, kao i o radovima koji nastaju nakon 1880. godine. Tada Mašićeva paleta postaje svjetlija i autor počinje slikati veće formate izduženog panoramskog kadra koji mu donose najveća priznanja kritike i javnosti. Danas se ovi radovi smatraju primjerima pomodnog i tržišno isplativog uljepšanog akademskog realizma. S druge strane, Mašićeve skice iz razdoblja putovanja po Italiji, Primorju, Lici i Posavini, koje za života autora nisu niti izlagane niti spomenute u ondašnjem tisku, naknadnom revalorizacijom, zbog vidljivih prodora plenerizma i impresionizma, označene su kao najznačajniji dio slikarovog opusa.
Krik
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
KONAČNO
Pakiram polako, tiho u polumraku sobe.
Spavaš dubokim teškim snom
I to je moj spas, konačno.
Ne znaš da me više vidjeti nećeš.
Ne znaš da imam strašne misli
I da bih te mogla u vječnost poslati
Za sve one sate, dane i godine
Dok si cipelama moja prebirao rebra.
Mogla bih, ali ne ja nisam ti.
Otišla su djeca,
Prestao je razlog ostati,
Strahom vrata gledati
Jer čuvati je djecu trebalo
I svojim tijelom braniti njihove živote.
Više nema vjerovanja da će sutra
Ili za koji dan biti dobro i tiho.
Predugo je trajalo, govore mi
Misleći kako ja to ne znam,
A znala sam od prvog dizanja ruke,
Znala sam od prve suze i odgovora
„Udarih se u vrata“,
Onima koji su me žalili pogledima.
Pakiram polako, tiho i odlazim
Zauvijek.
Nikada te više vidjeti neću
Nadam se.
Tražim te-gazela
Odavno već lutam nesanicama, tržim te!
Pogled mi je nebo zarobilo, tražim te!
*
Lišće uvelo inje prekriva pod koracima mojim
Po stazama sjećanja, tražim te!
*
Uspomene u nisku bisernu nižem
Čvrsto, a između čvorova, tražim te!
*
Izgubljena bez tebe mira nemam
Bespućima samoće tumaram, tražim te!
*
Pustinja je to nepregledna
Dok vjetar dine raznosi, pod zrnom pijeska, tražim te!
*
Poput bijele vučice sa vjetrovima pričam
U svakom od njih, tražim te!
*
Aljoša
Lav