Toplina boje

Moja duša je paleta

Lagana i suha kao list

Smeđa

Kruti ostaci ljeta

U ruci tvojoj miruje kist.

 

I prolazi onaj sutrašnji dan

A ja živim još mnogo prije

Prije smeđe

Kada sam imao san

A sada ni sunce više ne grije.

 

Moj život je slutnja slobode

Koja teče venama mojim

Boje jesenjeg lista

Dodaj malu kapljicu vode

I slikaj toplinu kistom svojim.

Pročitaj cijelu poeziju

Nema me

Večeras slušam tišinu
I smijem se u mraku.
Nisam lud,
Ali sam na dobrom putu
Da to postanem.
Nema posljednje cigarete
Ni posljednjeg pića.
Nema oproštaja.
Već dugo vremena,
Nema ni mene.

Pročitaj cijelu poeziju

mene odnekud znaš

 

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Mala priča o antonimima

https://hrvatskiglas-berlin.eu/?p=201005

Pročitaj cijelu poeziju

Listovi se opet spremaju

LISTOVI SE OPET SPREMAJU

Nemam što da kažem!
Taj život postaje teret nebu.
Oblacima i kapima kiše , divim se,
A listovi tako umilno šušte na vjetru.
Nemam što da kažem!
Dan je već izrezbaren nožem,
Moje nebo je opet plavo u pogledu,
A staze se gube u maglama misli,
Spuštenog pogleda tražim nešto na zemlji,
Ni pred kim nije sagnuta glava, misli puna,
Al’ danas su misli ostale bez krila,
A nebo je opet široko plavo.
Nemam što da kažem!
U ruci veliki buket posušenih latica,
Sunce mi je iza leđa, a sjena dugačka,
Ova staza završava negdje tamo
Prema izlazu sjenovitih arkada.

Nemam što reći!
Listovi se opet spremaju na put.

[email protected]

Pročitaj cijelu poeziju

Krv skamenjenih ruža

 

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts