PRAZNINA

PRAZNINA

prazninu obasjava svjetlost križa

jačinom koja prelazi u bol

ima li pak smisla

sjesti za njen stol

 

sama u praznini

i ona u meni

jedna u drugoj zrcalimo svijet

vrijeme je dakako

i s njom i sa mnom

i pad i let

 

i klanjamo se

do samog dna praznine

da ona u moje

a ja u njeno ime

ispijemo čaše gorčine

 

Pročitaj cijelu poeziju

.Zagrljaji

 

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

SVJETLOST VJEČNA

SVJETLOST VJEČNA

                                                                      Nad svim bdije svjetlost vječna,

nad tišinom mora, vala,

oblacima,

u svitanju novog dana što se budi,

uvijek nova, druga uvijek,

vidicima. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Bujice

Kad ta draga voda , u bujicama
razara sve pred sobom
ja vidim divove oko sebe
kako udaraju slijepo , sve,
i nije im bitno gdje i sta udaru
bitno im je da udaraju…
neznajuci ironiju zivota
da su samo tu privremeni gosti…

Pročitaj cijelu poeziju

Stil

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kuda idu usamljeni ljudi

U ranu zoru praćen tišinom
ispisujem pjesme bez riječi i rime
u kišnoj ulici nepoznatog grada
i prkosim sjećanjima
koja me vijekovima progone
Ostavljam za sobom
pješčane gradove
kao ptica selica
slijećem na tuđe prozore
i uživam u izlascima sunca
Tek kasnije budi se grad
priznaje da je opet
sanjao o tebi i pita se
kuda idu usamljeni ljudi
Ne trudim se da pronađem odgovor
puštam kiše da pjevaju umjesto mene
i tražim dječaka u sebi

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts