26 travnja 2024
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Vijori se
vjetrenjača.
.
Nečija se
duša oprašta.
.
Samo njezina
čvrsto stoji.
.
Ne da se
olujama!
.
Hrabro ide
naprijed…
Uzda se u
veličinu s
nebesa.
.
I zna…
Da ju nitko
ne može
oskvrnuti..
Ugroziti
njenu
čaroliju.
.
Vile,
odista
postoje.
.
Jedna sam
od njih…
Pročitaj cijelu poeziju
25 travnja 2024
Autor: julija
Kategorije: Kutak proze
Labruska to voli tvrđe, što za mene predstavlja dodatni problem. Osteomuskularna građa aminodskog tijela i bez toga je suviše gruba za krhka, spužvasta tkiva prosječne Floranke. Ipak, ne rogoborim. S izdancima poput Labruske ne rogoborite. Jednostavno, kontrolirate se. Premda … to je lakše reći negoli učiniti. Naročito s izdancima poput Labruske.
(više…)
Pročitaj cijelu poeziju
24 travnja 2024
Autor: julija
Kategorije: Ljubavna
Vreme kada uslede nežni nastupi strasti,
objašnjeni potanko nalik su pripovesti,
tri leta kako raste divlja poput laneta,
na Suncu i na vodi prelep cvet ovog sveta.
.
Noći tople kad se koliba njena pohodi,
Mesec blagi zracima svojim verno me vodi,
ka dalekoj dolini tamo kud nema staza,
gde mila Lusi čeka devičanskog obraza.
.
Duž doline na konju praćem slatkim snovima,
ponad tamnog voćnjaka vetar na bregovima,
tad Mesec k’o zli znamen iza krova nestade,
.
konj iznenada stade i nestaše sve nade.
Ostaje sećanje kad neminovna smrt dođe –
više je neće biti, život njen brzo prođe.
Pročitaj cijelu poeziju
24 travnja 2024
Autor: julija
Kategorije: Ljubavna
Brez vsakega je upanja in sreče
njo ljubil, ki ukradla je za vedno
srcé mu, ki pa zanjo ni b’lo vredno
uslišanja te želje koprneče.
.
Odšel je v gozd temán, na breg tolmuna,
z Undino zbúdil spet ljubezen spečo,
v zanosu sle jemal jo vso drhtečo,
kot ogenj zvezd je strast žarela njuna.
.
Ko z jutrom déva je spoznala zmoto,
prišla do fanta je, ga zapeljala,
a nevede priklicala strahoto:
.
tegà ni nimfa oprostíti znala
in je; vrnívši se v vodé temoto;
“Izjókala sem ga do smrti.”, d’jala.
Pročitaj cijelu poeziju
24 travnja 2024
Autor: julija
Kategorije: Socijalna
22 travnja 2024
Autor: Suzana Marić
Kategorije: Pejzažna
Oluje tutnje,
bodu more moje
vatrenim vilama
u rebra,
a ono uzmiće, propinje se; galopiraju valovi
u bjesomučnom trku.
.
Pjeni se modra griva,
lomeći se o stijene
vremenite urliću vjetrovi.
.
Umiri se, more moje…
Uzburkalo se je u tmini…
Dubine su se mutne uzdigle, ..
Zijeva ambis crni, vodeni, tražeći żrtve
u nemirnoj barci.
.
Jedro je rastrgano na jarbolu nade.
I galeb je u kriku odletio.
O, more moje…
Tutnjiš kroz mene
lomiš me, u pijesak, u prah me pretvaraš!
Suzana Marić
Pročitaj cijelu poeziju