Moja duša je paleta

Lagana i suha kao list

Smeđa

Kruti ostaci ljeta

U ruci tvojoj miruje kist.

I prolazi onaj sutrašnji dan

A ja živim još mnogo prije

Prije smeđe

Kada sam imao san

A sada ni sunce više ne grije.

Moj život je slutnja slobode

Koja teče venama mojim

Boje jesenjeg lista

Dodaj malu kapljicu vode

I slikaj toplinu kistom svojim.

Pročitaj cijelu poeziju

Večeras slušam tišinu
I smijem se u mraku.
Nisam lud,
Ali sam na dobrom putu
Da to postanem.
Nema posljednje cigarete
Ni posljednjeg pića.
Nema oproštaja.
Već dugo vremena,
Nema ni mene.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

https://hrvatskiglas-berlin.eu/?p=201005

Pročitaj cijelu poeziju

LISTOVI SE OPET SPREMAJU

Nemam što da kažem!
Taj život postaje teret nebu.
Oblacima i kapima kiše , divim se,
A listovi tako umilno šušte na vjetru.
Nemam što da kažem!
Dan je već izrezbaren nožem,
Moje nebo je opet plavo u pogledu,
A staze se gube u maglama misli,
Spuštenog pogleda tražim nešto na zemlji,
Ni pred kim nije sagnuta glava, misli puna,
Al’ danas su misli ostale bez krila,
A nebo je opet široko plavo.
Nemam što da kažem!
U ruci veliki buket posušenih latica,
Sunce mi je iza leđa, a sjena dugačka,
Ova staza završava negdje tamo
Prema izlazu sjenovitih arkada.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju