haiku83

jesenje jutro
malo boje na dlanu
tužni akvarel

Pročitaj cijelu poeziju

U van Goghu zarobljena

 

Poljubi me u klasju zrelome

tamo gdje vjetar zlato sobom njiše,

nježno i suptilno,

pogledavas se i ogledas u mojim ocima. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Haiga

Pročitaj cijelu poeziju

Između vode i pamćenja

Poznajem taj ples.
Tango. Da, tango
( muzika je epitaf ),
a mi ?
Tko smo mi ?
Proklete poete
u divljim stihovima,
zid, kameno urastamo u njega.
Pogledaj vijenac ;
zbiljski – crn
( kako su lijepi grobovi naših prijatelja ).

U sivim mrljama veprovi zubi
i snovi što grizu.
Posvećujem vatri
svoje riječi
ti, besmrtna drhtiš
u blaženom svjetlu
( kako su lijepi grobovi naših prijatelja ).
Pepelna noć
s one strane srca
koraci su usklađeni ;
sjećam se
kako si brojala kupine
( što krvare za tebe ) u Judinom satu
i slušala zemlju, zvuk po zvuk,
tamna. Duboko u ožiljku vremena.

Dolazim
iz grada gdje svjetovi mogu da se razdvoje ;
rastopljena svijeća
između vode i pamćenja
( kako su lijepi grobovi naših prijatelja ).

Pročitaj cijelu poeziju

haiku82

srebreni mesec
eksplozija jeseni
u mom rukavu

Pročitaj cijelu poeziju

Put hrabrih

Imam svoj put.
Moram ga prijeći sitnim koracima.
Nerijetko je taj put zavojit.
Nepredvidivo je što mi
svaki novi
ugao sprema.
Moj put nije i tvoj put.
Ne hodi za mnom.
Ne bacaj mi sjenu
na potiljak .
Oni koji hodaju u dvoje
uvijek nekamo idu.
To nije put hrabrih.
Ne hodi za mnom.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts