10 veljače 2026
Autor: Suzana Marić
Kategorije: Ljubavna
Melodije klize sa žica
Poput prvog snijega:
Meko, podatno
Stapaju se u jedno
Obavijajući jedna drugu
U čvrsto isprepletenom
I neraskidivom duetu.
Dugi niz nota se nastavlja, klizi
Grleći se, uzdižući se i padajući,
Uzdišući nježno
Gotovo bolno jecajući
Nadopunjujući se u divnom skladu
Uz još jedan list partiture.
Još jedna savršena tapiserija zvukova
Sačinjena od čeznutljivih niti
Koji dišu, jecajući plaču
A strast žice grije.
Gore, drhte u ekstazi melodije
U posljednjim akordima uzlet,
Pa tih smiraj…
Utihnule su zvučne kaskade
Poput ljubavnika
U zimskoj noći.
S:K:M
Pročitaj cijelu poeziju
10 veljače 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Ne nastojim skupljati
lišće vjetrovitih dana.
Život je više
od brojanja grana,
golih, naspram neba.
Ne postoji dešifriranje
značenja tišine.
Sva kazivanja se nalaze
u tome gdje osjećaji leže.
I prečesto leže iza maski
koje smo sami napravili…
Umjetnost je naučiti,
osjetiti istinu iza laži.
.
Predemo tako,…,
veličanstvene istine,
kao da smo sve to.
Ti prekrasni izvezeni ljudi,
a nikad zapravo nismo.
Mi smo gospodari lutaka
svojih životnih priča…
Fiksna točka,
pravi sjever naspram juga,
u našoj konstelaciji zvijezda,
želeći vjerovati kako su nebesa stvorena
da oko nas kruže.
A smo samo jedna,
od bezbrojnih točaka svjetla,
koja daleko od nas svijetle.
.
I zato, pustite mi vjerovati,
nemoj me zadiviti,
samo pustite me…
Tako probuđen na atome,
reći ću, neka tišina zadrhti
na dodir riječi koje
tvore moj bezdan samoće.
.
Tiho poklonit ću svoju prisutnost
i tijeku vaših bića dat ću bitnost.
Neka vaš pogled mreška površinu
svega što sam mislio da znam.
I dok „šljivite“ moje dubine
u mješavini vode i vina,
osjetite difuziju svega u jedno,
a ne neku dramu, koju smo igrali opsjeno.
.
Ljubav je ljepota sljepoće,
zato molim, pustite me da slijep budem.
Dajte da vas osjećam u polaganom
omekšavanju svojih sjena,
jer dok tama odlazi,
toplina se diže u njenoj blizini
polaganim stupnjevima.
.
Osjećaji pletu svoje jake uzice
i rastu udubljenja…
Barem tako osjeća moja duša
u ovoj predugoj igri života.
Dopustite mi da vas vidim onako
kako se ljepota osjeća,
a ne kako se drugi pretvaraju
da vas poznaju
i meni prikazuju…
Pročitaj cijelu poeziju
10 veljače 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Volim život i kad sunce grije,
kad mi svjetlost donosi svaki novi dan,
zahvalna otvaram oči svakom novo jutro,
i ljubavlju se umivam.
.
Volim ga i kad ne teče sve glatko,
i kad udari najjače što može,
kad mi srce rani do iznemoglosti,
kad mi da do znanja koliko težak biti može.
.
Zagrlim i svaki izazov pred koji me stavi,
i ne odustajem, jer to sam ja,
neka me stavi pred sto izazova,
i dalje voljeti ću ga.
.
Život je samo jedan,
tko sam ja da ga slabošću gazim,
ne može mene poraziti on,
jedino sama sebe mogu da porazim.
.
A to sebi ne dopuštam, ne,
jer znam da svaki dan od zlata više vrijedi,
zato živim život punim plućima,
i ne dam svojoj snazi da izblijedi.
.
Tu sam s razlogom,
imam svrhu svoju,
ljubav mi je bitna na svakom polju,
jer bez ljubavi nema ni života,
zato ga volim jer život…to je ljepota!
Pročitaj cijelu poeziju
09 veljače 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Izašla sam iz stana
bez namjere da budem pametna.
Samo sam zaključala vrata
i krenula niz stepenice
koje uvijek škripe
kao da žele nešto reći
ali nemaju kome.
.
Na ulici je netko raspravljao s kioskom,
netko s vlastitim životom,
a netko je samo čekao autobus
koji ionako kasni.
Grad je radio ono što gradovi rade:
pretvarao ljude u prolaznike.
(više…)
Pročitaj cijelu poeziju
09 veljače 2026
Autor: julija
Kategorije: Uncategorized
Žena je majka, dama, kraljica,
u teškim trenucima prava lavica,
snaga kojom pobjeđuje sve,
njeno drugo ime je.
.
Ne podcjenjuj nikada ženu,
jer i kad je vidiš ranjenu,
svaka rana pobjeda je njena,
ona može sve, jer posebna je žena.
.
Cijeni je, poštuj, u oči je gledaj,
čuvaj je i na nju ne daj,
kad je tužna, suze njene briši,
drži je za ruku, uz nju mirno diši.
.
Kad je nasmijana, nasmiješi se s njom,
ne budi uzrok srcu joj slomljenom,
budi razlog sreće njene,
I voli svaki djelić svoje žene.
Žena je nježni cvijetak ovog svijeta,
i pusti je neka cvjeta,
ujedno je i vatra koja gori,
kad se za svoje puna žara bori.
Pročitaj cijelu poeziju
07 veljače 2026
Autor: Suzana Marić
Kategorije: Ljubavna, Šaljivo
❤️🌹
U kemiju?
Kada atomi požude se spoje
tko može rastaviti dvoje?
.
U fiziku?
Brzina poljupca se ne mjeri
duže -draže i nitko ne zamjeri.
.
Prirodu?
Šetnja po mraku
i friškom zraku
ispod breze, vrbe…
dok komarci grizu, a noge svrbe.
.
Zemljopis?
“Voljet ću te još mnogo ljeta,
odavde pa do kraja svijeta!”
.
Glazbeni?
“Ti si pjesma moje duše”
Čaše padaju, stolovi se ruše.
.
Povijest?
“Bili smo smo djeca mi
i ludo se zavoljeli.”
.
Duhovnost?
Ljubav je duhovna sila,
oduvijek je s nama bila.
.
Matematika?
Pa to se zna
1+1=TI I JA
.
Ali koju mjernu jedinicu za ljubav staviti
i nje se držati, ne zaboraviti?
.
Suzana Marić ❤️
Pročitaj cijelu poeziju