Nijedno plavo svjetlo ne bljesne kroz borovu šikaru,
samo sojkino oko, osvjetljavajući sve.
.

Njezin krik nije pozdrav – to je alarm,
sud za onoga koji se prišuljao.
.

Mali špijun, diktira odozgo,
skriven u sjeni, savršeno maskiran.
–

Na tlu: mrav, hladan i precizan,
provodi zakon u ritmu livade.
.

Ne traži razloge, ne poznaje milost,
oslobađa teritorij od parade crva.
.

Vojska bez imena, država bez “ja”,
šumski red je neumoljiv.
.

Ovdje nema sažaljenja, samo instinkt i funkcija,
priroda je pjesma puna upozoravajućih vibracija.
.

Šumska policija drži vagu spremnu:
Na kraju je život – na početku smrt.

Pročitaj cijelu poeziju

I. Čaša tjeskobe

U sjeni starih maslina, gdje mjesec blijedo sja,
Gospodin prigiba koljena, svu težinu svijeta zna.
Dok učenici drijemaju, On bdi u noći tišine,
„Oče, ako je moguće, neka me ova čaša mine.“
.

II. Predanje

“Neka i noćas bude volja Tvoja,
znam da će biti teška muka moja.
Ali strah je samo za zemaljske ljude,
Ti si uz mene, neka bude što bude!”
.

III. Samoća i napuštenost

Nigdje riječi utjehe, tek vjetar kroz lišće plače,
Bog za čovjeka trpi, krvavi znoj curi sve jače.
Prijatelji bliski usnuše, umor im svladao vid,
a On u smrtnoj borbi ruši grijeha zid.
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

noć

kroz odškrinuti prozor

osjetih šapat

toplih zvukova harfe

pomalo nemirnih boja

ko’ da su note pisane

paunovim perom

 .

očaran 

potiho budim muze i molim

da otvore dušu i kažu

kako da skinem zlatnu prašinu

s leptirovih krila

i pretvorim je u nježan stih

 – samo za Nju

Pročitaj cijelu poeziju

Gazeći sunce koje tone

bez pomisli da griješe

neistomišljenika  se klone

 na ivici ponora gomila pleše.

           .

Sigurni u svoju istinu

bohteći od ponosa

Oklop na njima kao ježeve bodlje

ne može se priči bliže

spremni  čak i na oružje.

   .

Ne vide dalje od onog što im pogled pruža

uplašene, usamljene …

tužne u suštini svojoj,

takve nemoćne

ne mogu ni u svoje dubine da urone.

               .

Prepreke od predrasuda

 zatvorile im zemaljske i nebeske tajne

zamaglile na horizontu

 predivne sutone sjajne.

                    .

Možda da su okeanom velikim

 usudili se zaplivati i

pogledom u nebesko plavetnilo zaroniti

 široko, duboko iz duše se nasmiješiti…

                   .

Ne bi gradili zidove i bedeme

grudi punili kamenjem

gutajući svoje hvalospjeve nijeme

za osjećajem  veličine  tražili prošenjem.

                  .

Ne znaju… da proširiti će divljine

 ostajući sami u sred uzavrele pustinje

na poljima trnje će da niče

na koži ostat će opekotine.

               .

Ne znaju … da su na ivici ponora

držeći se za granu predrasuda

molim se da svanu nova jutra

gdje će biti čovjek čovjeku potpora.

                  .

Gdje neće biti oholosti i samoljublja

od isprepletenih grana predrasuda

već pjesma praštanja da nas okuplja.

kao ljubav čista dva  bijela labuda.

                      .

Neki novi svjet, neko ljepše sutra.

Pročitaj cijelu poeziju

POSVETA MOJIM KAMENČIĆIMA

Ove retke posvećujem svakom kamenu koji se našao na mome putu. Onima koji su me spotaknuli, jer su me naučili kako ustati. Onima koji su bili teški, jer su mi ojačali ruke za pisanje. I onome najvećem, kamenu tišine, jer je postao temelj moga unutarnjeg hrama u kojem nastaju najljepši zvuci.

Hvala sudbini što me iskušala, jer bez tih kamenčića nikada ne bih naučila letjeti iznad njih.

I. CIKLUS ČINKVINA: KORIJENI I ISKUŠENJA

KAP
Vodena, bistra
Teče, klizi, boli
Za suza iz oka
Tuga

TIŠINA
Srebrna, duboka
Grli, čuva, zrcali
Govor ruku i očiju
Mir

POBJEDA

Sudbina
Nepredvidiva, teška
Iskušava, uči, vodi
Kamen što snagu budi
Istina

POZIV
Suzana
Samozatajna, tiha
Uči, stvara, piše
Za djecu i odrasle
Književnica

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju