prazna i ožiljaka puna maternica
koja se savila od ječanja kod svakog čavla u tvom sinu
još zijevaš u grču bez krika za svojim djetetom
nemoćna da bi uzela križ
koji je sam otesao
kao što to rade djeca
kao što si ga napravila za sebe u vrijeme rađanja
ali nisi znala kako krvav će biti
ni toga da ćeš na njega biti prikovana suzama
kad budeš pružala ruke prema šutljivom nebu
i uzalud tražila miris mlijeka na ružičastim obraščićima
koje preraste brada ili ih zategnu stisnuti zubi
dok hodaju po svojoj kalvariji
sinovi i kćerke

a ti stojiš kraj puta i nastavljaš bol
namjesto njih
koji je ne mogu uzeti
jer imaju svoju

(preveo Jure Drljepan)

prazna brazgotinasta maternica
ki se je zvila od ječanja ob vsakem žeblju v tvojem sinu
še zevaš v krču brez krika za svojim otrokom
nemočna da bi vzela križ
ki si ga je stesal sam
kot to počno otroci
kot si ga naredila zase med rojevanjem
a nisi vedala kako krvav bo
niti tega da boš nanj pribita s solzami
ko boš stegovala roke k molčečemu nebu
in zastonj iskala vonj po mleku na rožnatih ličkih
ki jih preraste brada ali jih zategnejo stisnjeni zobje
ko hodijo po svoji kalvariji
sinovi in hčere

ti pa stojiš ob poti in nastavljaš bolečino
namesto njih
ki je ne morejo vzeti
ker imajo svojo