Ti me ni ne osjećaš
a ja se slamam udišući
tvoje mirise,
koji su opijum zanosan
i njušim ih kao životinja svoj plijen.
Sahnem i lelujam tobom
poput Kaspera na vjetru.
Ti me ni ne vidiš,
pozvala bih te rado
da pogledaš me
ali košulje ne mogu pričati.
Samo ponekad
zajedno s kišama
proplaču.
Slutim da je to samo bura
u mojim sićušnim atomima.
Posle ljubavi
Zar nismo slični ružama
Neko uvene
Neko nastavi da cveta
A neko
Neko se skupi u mrvu
I tu čeka do novog proleća
ZAGRLJAJ
Onoga dana kada sam te upoznala,
Kada si me čekao u zimsku večer,
Moj je svijet postao veći.
Onoga trena kad si me zagrlio,
Toplina mi je omotala srce,
Znala sam da to nije zadnji put.
Danas mi je vjetar donio jutro pred prag,
Igrao se oblacima i lišćem, zastao u kosi,
A moje se misli bude, uz tebe.
Grlim te tiho i šutim
Da čuti mogu ti srce kako kuca,
Zagrli me još jednom
Da šutimo i slušamo otkucaje
Jer vrijeme
Kao vjetrom nošeno, odmiče.
@ljerka varga
Ruke ugurane
U duboke džepove crnog kaputa
Grče se, stišću
Drobeći nevidljivo sjemenje bijesa
Korak po korak
Postajem sve dalja sebi
Ne prepoznajući gnjev što
Nepravdom hranjen
Poput parazita se lijepi
Na čeone mi kosti
I vid mrači
Uvlači me u klopku
Nemirom okovanu
Crninom obloženu (više…)
Danas zaglušujuća tišina vlada.
Sivi oblaci napravili tlak
I zgusnuli tišinu.
Auti koji prolaze, polako se kreću,
Ne tutnje, tek šum ostavljaju.
Marija
katarinab
Ljerka Varga