U kamenom dobu

bila bih iscjeliteljica,

predvodnica plemena majki

i ona koja umilošćuje vjetar.

Rađala bih djecu

klečeći nad malenim grobovima

i svoje krikove sakupljala

u kožne povoje.

Znala bih vodi reći voda

i u zavežljaj pospremiti Sunce.

U kamenom dobu

svoju krvavu vaginu

ispirala bih

na svim svetim rijekama,

bila sekvoja sred meridijana smrti

i bogovima put

ka Crnoj rupi.

Nitko ne bi shvatio

da svojim rukama

ocrtavam krugove u žitu

i faraonima vadim utrobu.

Bila bih mladenka gorostasima,

bijela zemlja,

oko koje vreba nemire.

Posadila bih svijet

u svaku zamrlu misao

o progresiji špiljskih crteža.

Djetetu bih dala vatru,

a muškarcu omaru

pustinjskoga kruha.

Bila bih

besmrtna i nesmrtna

dok jelenu nebo

pletem među rogovlje,

bezbožna maternica,

kenotaf svome satu.

Ovako,

učahurena sam tama

u mošnjama ljubavi

dugokosog kentaura

koji me voli

u kamenom dobu

i u svim dobima

što sam ih za bogove

baš ja pobrojila.

Pročitaj cijelu poeziju

Jedan maleni maslačak
Kao pero bijeli i lak
S vjetrom je poletio
Na livadu sletio.

Ugledavši braću žutu
Svi k’o jedan, u kaputu
S njima se podružio
Pa se malo rastužio. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ne okupa nas tako dobro ništa

kao u samoći vlastite suze

i onda blistaviji smo od svih Planeta

što su na vjenčanje s Jupiterom

na svoj vječni put krenule…

Pročitaj cijelu poeziju

Na kamenom dlanu jedne planine

Odmaraju kapljice zemlje škrte

Srebrenim injem sjajne prostrte

Blago skriveno na dnu visine.

U željeznom srcu jedne divljine

Misli svoje samoće blagujem

U nevinosti kraljice prirode carujem

Sa dna se dižem u dubine.

Na kamenom licu jednoga sunca

Stanuje privid zlatnoga sjaja

Kada bi spustila most do kraja

Sa visine do vrhunca.

Zbaci uze poput barutnog zrnca.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Jednom će se udaviti more u sebi,
grleni galeb tražit će kopno uzalud,
ti i ja nećemo se više sresti
ploveći oboje na Noinoj Arki
u različitim vremenima.

Gledat ću u jutanje magle i tarot
odgonetajući tajnu vječnosti ,
ti ćeš biti moj Andjeo čuvar,
koji me uvijek ometa u naumu.

A onda, jednom će se more spotaći
o svoj gigantski val
i iskašljati me na površinu,
bit ću uplašena od jakog svjetla,
tad pomogni mi da te prepoznam …

(2018)

Pročitaj cijelu poeziju