Tvoja sam tinta
u koju pero umaces
skladajuci svoju svaku novu
iluziju vizije,
svijet leprsavih , uvelih listova mastanja i htijenja
u nedozrelom svijetu prerano pokosenih odluka.

Ti se lijeno razlijevas na mojoj paleti boja
kojom uporno slikam svaku mi novu
iliziju vizije
slikajuci ti uzburkani let padajucih listova
oznacavajuci urlik orkana jeseni i
tebe u tom ludom haosu
kako dirigujes vjetru da jos divlje,
jos jace pustosi po dusi.

Korak po korak,protece godina koritom vremena ,

neumorno i nepovratno ,

poput moga sna u koga te ukradoh od sviju …

i skrih u grudi u kojima jos do danas

viju divlji i neobuzdani vjetrovi.

Noseci sve listove te uvele jeseni.

Pročitaj cijelu poeziju

Dej mi već jenput

Prestani povedati bedastoće:

“Bu zla,bu zla”!

Poveč ti mene,kaj je to: živlenje,

Lubaf, prijateli?

Poveč mi o bregima,

Gericama, o živlenju,

Kak je negdar bile.

Naj se srditi na den,

Bogek nam ga je daroval

I zutra nam ga bu dal,

A hudi ljudi bu ga zmazali

Z jezikami i delima.

Naj se srditi!

Iti fort se bedastoće

Kaj ti v glave spiju.

Povedaj mi babica,

Povedaj mi o živlenju!

Pročitaj cijelu poeziju

Lokvica vode
na makadamskom putu;
-bazen za vrapce.

Pročitaj cijelu poeziju

ČEJAD IZ SUSISTVA

JELOZI SU NAME

JERBO IMAN KOKOTA I

JEDNU KOKOŠICU NESILICU

DRŽU DA SAN BOGAT (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Novi roman Marije Juračić „Mutno more“

Pročitaj cijelu poeziju