Ime jubavi

Na pečeni kesten mirisala je ulica
vjetar je svirao melodiju u molu
promrzli prolaznik dozivao je
ime ljubavi koja je ostala
daleko u nekoj ravnici
u društvu nepoznatih lica
prve pahulje započinjale su svoj ples
sve se činilo tako jednostavno
a stigao je rat
i sve je ostalo zabilježeno u meni
Volio sam da putujem noću
zaostalim vozovima
da po zamrznutim prozorima
ispisujem stihove, tvoje ime
godinu rođenja
a nisam znao ni da postojiš
da u tvojim očima
boje juga sanjaju zvijezde
kad na prstima prolaziš kroz noć
dok spava grad
U brdima su me čekale magle
smrznuto lišće i neobrane jabuke
drugovanje sa tišinom
koja je kao kroz ključaonicu
ulazila u moju samoću
jer tada te nisam osećao u blizini
i srce mi je obuzimala tuga
od brojanja pustih daljina
Nisam pamtio dane
tek poneku noć
koju sam pretvarao u osmijeh
i zamišljao kako se smijemo zajedno
na klupi ispred kina „Manaki“

Pročitaj cijelu poeziju

Jesenje slike

Otpada lišće, s njim lica u dlan. Boje tako ne blijede, već jačaju svoj sjaj. Mnogo ih ima sa svim svojim tančinama. Gledamo se u prošlost dok sadašnjost ispire kiša. Napuniše se potoci koji glasom progovore umjesto njih, vjetrom šapću skoro zaboravljene tajne. Slatke su da mogu progutati gorčinu. Na klupi vide se naša imena. Ona jesu već dosta izblijedjela kišama uspomena. Sjedam pored njih i okrećem slike. Napuniše čitav album. Tvoju uzmem i stavim u unutarnji džep sakoa kojeg si mi kupila kad sam položio prijemni izpit za život, al još studiram. Ide mi polako jer sam izgubio najbolju učiteljicu. I poslije nekog vremena prestali smo se dopisivati, pa je i studij na daljinu pao u vodu. Falirani student… postao sam zamjenik sreće nekog drugog. Ove godine sam upisao »šnel« kurs osobne rasti, al još uvijek na sveske ispisujem tvoje ime i ukrašavam ga različitim bojama koje smo birali od drveća u parku. Ne slušam predavanja i pao sam već četiri puta. Možda će me ipak život naučiti kako zaboraviti na tebe i sjetiti se tko sam ja. Kako sam stariji, to teže učim.

Pročitaj cijelu poeziju

Žena u crnom 5.nastavak

Pročitaj cijelu poeziju

Jorgovan – haiga

 

Pročitaj cijelu poeziju

haiku

očev osmijeh

na oronuloj fotki

grije toplinom

Pročitaj cijelu poeziju

Snatrenje

Tijelo mi  nema oslonac na opipljivom

sigurna sam svejedno dok snatrim

prikrada mi  se dan

u kojem  će  me naći  dobro

baš mene

nitko neće i ne mora   vjerovati

u snatrenju

ima nešto mnogostruko  lijepo

srećom se čudim oku koje vidi

i srcu koje ćuti

a ovdje nema nikog  osim mene

 

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts