Bracere stare na jedra,

na južnome morskom valu,

grožđem napunjena vjedra,

donose svojemu žalu.

            .

One voze ovčju vunu,

skupljenu s mnogih brda,

za dobiti neku kunu,

u ova vremena tvrda.

Na krmi zastavu viju,

            .

starome rodu na slavu,

sve dokle more ne piju.

Ima ih starih na žlice,

i za koju novu glavu,

bit’ će ponos zajednice.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Tvoje lice od Topline blista.

U tvom je oku Suza čista.

Tvoja duša kao Vulkan plamti,

U njoj  gore vatre,

Mogu je zapalit’.

      .

U tvom pogledu

Mirnoća i nemir

Vlada.

Izvire toplina,

Zavist, mržnja,

Koja sve razara.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Sidney Sheldon ” Nebo se ruši”

Pročitaj cijelu poeziju

Crne su ruže plakale-
krikove noći dozivale.

Nespašene, pak bivale
– uznemirene ili snene.

Depresija sunce krije-
u hladu opijum miruje.

Zavrzlame su dileme,
neprobojne garniture.

Žalopojka dušu miluje-
a krepost iznova niječe.

Ali kreira se sunovraćenje –
pa umire strmo zamišljanje.

Ne osjeti ni ljute pomrčine-
jer muku skrivaju trepavice.

Pročitaj cijelu poeziju

 Jutrom kada sunce sine,

ili kad’ su duge noći,

idem na njene planine,

penjući se do ponoći.

          .

Ljetima, u dane duge,

prelazim njene potoke,

ili putem brze pruge,

idem na njene otoke.

   .

Moja zemlja ima svoje ime,

a nju živi vela ljubav bratska,

ljubeć’ je duge noći i zime,

Slavno ime njeno je – Hrvatska.

     .

U svježa proljeća neka,

kad’ se topi velik’ snijeg,

idem do njenih rijeka,

hodajući uz strm’ brijeg.

   .

U jesen sva joj jezera posjetim,

kao i polja,

dok je na moru nevera,

čekam pak vremena bolja

Pročitaj cijelu poeziju