Lice

Tihi suton pada
Noć se bliži.
Blijedo lice zasjalo
Srebrnim sjajem mjesečine.

Prostire se bjelina te svjetlosti u beskraj
Kao da želi ovladati svime.
Kao da želi skriti sve.
Al` ne može.
Presijeca ga sjaj
Dva plamena tračka.
Sjaje svjetlom ugaslim
Tinjajućim plamom
Prkose bjelini
Sijevaju zlatom.

Niz bjelinu pada crni zastor
Al ne gasi ni bjeline ni plama.
Oni dalje sjaje i tinjaju
Kao da nikada ugasnuti neće.
I prije no suton prevlada
Još me jednom pogledaju trepnuć smjelo
Osmjehom šapnuši
Prijeđi već s riječi na djelo.

Pročitaj cijelu poeziju

Vrbe, mašta i noć

 

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Poziv portala „Očaravanje“ na poetsku igru

Skriveni deseterac Igora Divkovića

Profesor Igor Divković poslao nam je pjesmu „Oko moje, pogledaj čudesa“ sa željom da ona izazove neki poetski odgovor.  I odmah se rodila ideja da naše članove pozovemo na novu poetsku igru – pisanje poezije u desetercu. Ako bolje poslušate priloženu pjesmu, uočit ćete da su njeni kratki stihovi, ako ih drugačije grafički prikažemo, ustvari skriveni deseterci.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Prijesna krv

Nisam ja iz prve krvi svijeta,

 

već bogobol što kiši 

u čovječjim kostima

za još jednu transfuziju zla.

                                                                

Na zidinama svemira

razapeta moja svijest

dok anđeo sunce

rubove krvi

vrti pod jezikom

i izgovara patnju.

Ne zaboravljam 

tko je izvadio moje oči

i posadio ih iza zvijezda

(sjeme mu u Sjeni cvate).

Sad mi se u dupljama

mrijesti vrijeme,

bezbožno kopile 

amputiranog spolovila.

 

Moja je mater sedam dana

mjesila samrtni kruh 

od mlijeka 

i od crvenoga pepela,

samo,

samo za mene.

Umrla sam

između 

dva uskrsnuća

dok se u zrcalu 

nedjelja

preobraćala na post.

 

U prijesnoj krvi

voljela me smrt

otkoštena od svijeta

i slatkog pupolja u buđenju.

 

Ako ikad domognem se neba,

voljeti ću vjerna i ja

nju.

Pročitaj cijelu poeziju

Mala svečanost za dušu

Spojiti rasute riječi
jest igra same sa sobom
naum je sačuvati
nešto posebno
No
polako vratih pjesmi
sve što joj pripada
progovorih je naglas
ispod neba
priređujući
malu svečanost za dušu

Pročitaj cijelu poeziju

Haiku 172

u oku orla
ogleda se modrina
i jato riba

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts