Edo Šegvić i Bartul – Bartul i Edo Šegvić
.

„Jack of all trades, master of none“ engleska je izreka koja vuče svoje korijenje iz brošure Robert Greenea – Greene’s Groats-Worth of Wit iz 1592. ili kako bi mi danas pojednostavili – „Majstor za sve je majstor ni za što.“ Nije zamjerit’ Robertu, otkud je on mogao znati da će se na prelasku u novi milenij u mediteranski toplom Dioklecijanovom gradu osebujnih ali i samozatajnih ljudi pojaviti netko tko će mu demantirati svako napisano slovo. Čak i navodnike.

Čvrsto ukorijenjen u splitsko tlo Edo Šegvić zna sve o Splitu, a susreti s njim su prilika da Split i noviji i noviji naraštaji koji dolaze saznaju, uz ostalo, koju crticu više i o samom Edi.

Kako davno reče jedan od stupova hrvatske karikature Oto Reisinger – očekivalo se da postanem zagrebački arhitekt, a postao sam karikaturist s diplomom iz arhitekture, uostalom kao i Aleksandar Klas u Beogradu. Naš Edo postao je arhitekt plemenitog mediteranskog tipa, mnoge glave stavio pod krov, darovao nam uz sve ostalo Matejušku i Šperun, ali kao i mnogi njegove struke, u časovima umora odmaknuo bi se od „trokutala“ i „šestila“ i bijeg od projekata našao u crtežu, ilustraciji i karikaturi. Uz njegov izniman i obiman literarni dio, što ukoričen, što internetom globaliziran, kojim nam je pomogao da shvatimo tko smo, što smo i zašto smo, i Edina karikatura nam je na vizualan način kratko i jezgrovito dala naslutiti i kakvi smo, demantirajuć ‘ gore navedenog gospodina Greenea. I tako između dva predaha rodio se Bartul.

Umjesto uvoda, temelj mu je satka’  Oliver – Obaša je sva mora, vidija cili svit, sve gradove i sve luke, pa onda nazad u Split, istina vlakom iz Zagreba preko Perkovića, između Edine diplome i hipi košulje.

I ako zanemarimo sedam kora tvrda kruha, otud počinje Bartulova priča odmaknuta od nevera i oluja, pretvorena više – manje u Hektorovićevo Ribanje i ribarsko prigovaranje. Hektorović estet, pa Edo i Bartul esteti, splitski esteti zaljubljeni u izvornu prirodnost, bolni na svaki nerazumni napadaj, braneći je štitom riječi i mačem crteža. I tako pedeset godina kronike grada je utkano u tamno – bijelu mornarsku maju pokuda i pohvala gdje iza, na prvi pogled naivnog splitskog izričaja, stoji ozbiljna poruka i često opomena. I zato, kad se Bartul pita –  Je li ja živin svoj život ili pratin tuđe živote, budite sigurni, to Edo prati, više od bilo koga danas – bilo svoga grada.

Ne ulazeći u tu piramidu detalja, koju su tako vješto lirski i faktografski svojevremeno satkali Jerko Rošin i Mladen Vuković, nema potrebe dozidat’  još jedan „Matun“.

Samo kratko – ne povest se za Smojom i špicom na kraju Maloga mista – „Adio i nikad više“ … kako nas Edo trenutačno plaši. Vidjet ćemo se mi opet na nekoj novoj godišnjici.

Pročitaj cijelu poeziju

Kuća na obali nije više imala adresu

More joj je izbrisalo ime,

vjetar joj je izgovorio osmrtnicu

Stajala je kao napušteni svjedok,

ogoljena do kostiju vapna,

dok je sol tiho dovršavala ono

što vrijeme nikada ne uspije odjednom

.

Nekada si na južnom zidu

razapinjao nebo bojom

Govorio si:

“Plava mora biti dublja od straha.”

Ja sam vjerovala

da se dubina može izmiješati u limenci,

da će sunce ostati zarobljeno u slojevima,

kao srce u prsima

                    .

Ali sunce nije zarobljenik.

Ono gori i odlazi.

More dolazi i odnosi

A zid, koliko god šutio,

nije sposoban čuvati ono

što čovjek sam ne zna zadržati

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Potraži me

u novinskim vijestima

o starim, dobrim, vremenima

Ugasi svjetlo,

prikradi se, nečujno,

do uspomena

koje čuvaš od zlostavljanja

i svoje majke

Prouči ih

i shvatićeš

da nema jednostavne istine

Pročitaj cijelu poeziju

Misli na sebe,

budi sebi na prvom mjestu,

ne ignoriraj zdravlje svoje,

jer sve drugo u životu prolazno je.

                  .

Redovito otiđi na preventivne preglede,

jer kad imaš zdravlje, imaš sve,

jedan je život, a ti ga zaslužuješ,

zato, draga, misli na sebe.

                .

Ne čekaj da bude kasno,

da ti bude žao što nisi išla prije,

jer zapamti: ništa od zdravlja

važnije nije.

.

Otiđi na vrijeme, pa i kad ništa ne boli,

ne čekaj, obavi to za sebe,

jer ako ne misliš na svoj život,

tko će to učiniti umjesto tebe?

              .

Život je nepredvidiv,

a bolest ne bira,

nažalost svatko od nas može biti žrtvom neželjenog dodira,

dosadnog gosta koji samo dođe,

a ne želi tek tako da prođe.

.

Bori se…

Prvenstveno si bitna ti,

ne razmišljaj, nemoj oklijevati,

neka ti prevencija zdravlja na prvom mjestu bude,

a život će po svome, onako kako bude.

                 .

I ne odustaj, bez obzira na sve,

nada uvijek postoji, ostaje,

možeš ti to, budi bitna sebi,

jer život je oko tebe, život je u tebi.

Pročitaj cijelu poeziju

Čiko, zašto bježat moram iz svog toplog doma?
Zašto plače mama i dida i baka?
Kakav je to zvuk jači od svakoga zvona?
Što ne idu s nama tata i dva brata?
.

Nemoj to da radiš, imaj srca, čiko!
Pa zar nemaš i ti i tatu i mamu?
Pa,zar nije bolje da ne plače ni’ko?
Zar ti svoju mamu sad ostavi samu?
.

O, kako je teško iz doma otići!
Zar ti ne znaš, čiko koliko to boli?
Uplakane oči braći, tati dići,
o, kako ih ostaviti kad ih tako volim?
.

Nemoj pucat, čiko,idi svojoj kući!
Bez tate i braće nikud ja ne želim!
Imaj srca, čiko! Srce će mi pući!
Ne, ne pucaj više od srca ti velim!
.

Zar te nisu učili i mama i tata
da ne diraš tuđe, da je tvoje sveto?
Zar ti, čiko, voliš ružan zvuk granata?
Idi domu svome, tuđe je ukleto!
.

Čuj molitvu moju,vapaj srca moga,
ostavi mi zemlju, one koje volim!
Poslušaj me, čiko, molim te k’o Boga!
Imaj srca, čiko, kad te žarko molim!
.
Luca Mamić,01.03.2022.

Pročitaj cijelu poeziju

Bio si moj vjetar, moja živa stijena,
dok te nisam skrila u te tanke žice.
Sad si samo eho prošlih vremena,
izgubljen u ritmu, nemaš: dušu, lice…

                       .

Pjesma mi te ukrala, u nju sam te skrila,
okovan si rimom, ne možeš se maći.
Ljubav se je naša zbiljom potrošila
samo stihom mogu utjehu pronaći.
.

Sad te svatko pjeva, svatko te dotakne,
ti si samo priča što mi grlo para.
Dok suzu mi oko potiho potakne
Ti si zarobljenik, a zatvor je gitara.

                   –

Suzana Marić 27.2.2026.

Pročitaj cijelu poeziju