Spomenka Krebs “Želje na čekanju”
Želim biti rijeka Isar.
da tekući kroz korito
prisluškujem šapat korijenja.
Biseri se kotrljaju u meni,
i neprekidni šum ispod krošnji drveća,
široko šireći svoja krila,
kako bih sačuvalai život pored obala.
Sve što diše i uzdiše u ritmu
mene-vode.
.
Želim biti iskra,
prolazni sjaj zrelog zrna.
i tražit ću tu jednu točku
duboko u tijelu prirode –
mjesto gdje mogu proklijati.-
.
Želim biti iskra svjetlosti,
onaj prolazni bljesak iznad valovitih polja.
.
Želim biti čestica prašine,
na gotičkoj kacigi.
da je vrijeme otpuhane u mene,
da šapuće povijest o mome toku.
.
Želim biti pjesnikinja
jednostavno,
da ne budem
više ja
-koja jesam.
Sonja Kokotović “Sreća”
Posvuda je uokolo,
u svemu što vidiš,
što te okružuje
.
Dopusti srcu
znatiželju,
uberi tajnu malog pakiranja
.
O, kako moćna je
spoznaja
ta mala, prva mrva!
.
Shvatiš, razaznaješ
gdje da je tražiš,
kakve je boje, kako se glasa.
.
Zacakli tvojim očima,
utopli srce užitkom,
lice ozari iznenadnim dobitkom.
.
Spoznaja je veća
ako dokučiš,
da je upravo to -sreća!
Ankica Biskupović “Pjesma kao pismo”
Pjesma posvećena Stanku Vrazu
.
„Pismo nedostižnoj“
.
Draga moja,
pišem ti ove stihove
jer nemam drugog jezika
Riječi su mi jedino mjesto
gdje te smijem nazvati svojom
.
Gledam te iz daljine
kao zvijezdu nad tuđim nebom
i ne usuđujem se prići,
da ne bih izgubio i ovu iluziju blizine
.
Ako ikad pročitaš ove retke,
nemoj me tražiti u stvarnosti
Ja sam samo sjena što voli,
i stih koji se ne usuđuje postati dodir
.
Ostani svjetlost,
a ja ću ostati tama
koja zna tvoje ime
.
Tvoj neizgovoreni
Milan Drašković “Anne Bronte- Uspomena”
R E M I N I S C E N C E
.
YES, thou art gone I and never more
Thy sunny smile shall gladden me;
But I may pass the old church door,
And pace the floor that covers thee.
.
May stand upon the cold, damp stone,
And think that, frozen, lies below
The lightest heart that I have known,
The kindest I shall over know.
.
Yet, though I cannot see thee more,
‘Tis still a comfort to have seen;
And though thy transient life is o’er,
‘Tis sweet to think that thou hast been;
,
To think a soul so near divine,
Within a form so angel fair,
United to a heart like thine,
Has gladdened once our humble sphere.
.
U S P O M E N A
Da, ti ode i nikad više
tvoj sunčani osmeh neće da me raduje;
no mogu prići starim crkvenim vratima tiše,
i proći podom gde tvoj pokrov tu je.
.
Stajati na hladnom kamenu vlažnom,
i misliti da ispod leži smrznuto
najsvetlije srce koje upoznah jednom,
najljubaznije, od mene prepoznato.
.
Ipak, premda te ne mogu videti više,
i dalje je uteha uvideti
da iako život tvoj prolazan bejaše,
slatko je bilo kraj tebe živeti.
,
Misliti o duši tako blizu božanskog,
u obliku koji je anđeoski divan,
sjedinjeno sa srcem poput tvog,
radovaše naš krajolik skroman.
.
S engleskog prepjevao Milan Drašković
Jagoda Sablić “Tišina u mojoj duši”
Tišina je zarobila moju
Dušu,
Šutjela u njoj poput
Tata.
Tekle su moje suze,
Samoća je životu,
Zatvorila
Vrata.
.
Usne su ostale nijeme,
Drhtale u samoći.
Oči su tražile Tebe,
Čekajući kad ćeš doći.
Nema te:
U samotnom jutru,
Samotnom danu,
U noći, koja će doći.
.
Noć se spustila tiho.
Tamnom koprenom
Prekrila moje uplakano
Lice.
Zvijezde su zaspale
Na jastuku od suza,
Prema nebu sam pružala
Ruke.
.
U mislima dozivala sam
Tebe.
Mjesec, nijemi
Svjedok, plakao je
Zbog moje tuge.
Suze su i dalje tekle,
Usne su ostale nijeme.
Tišina je bila tamničar
Moje duše.
U samoći su tekle
Moje suze.
.
Jagoda Sablić
.
- 03.2026.
T
