Kenotaf za bogove

U kamenom dobu

bila bih iscjeliteljica,

predvodnica plemena majki

i ona koja umilošćuje vjetar.

Rađala bih djecu

klečeći nad malenim grobovima

i svoje krikove sakupljala

u kožne povoje.

Znala bih vodi reći voda

i u zavežljaj pospremiti Sunce.

U kamenom dobu

svoju krvavu vaginu

ispirala bih

na svim svetim rijekama,

bila sekvoja sred meridijana smrti

i bogovima put

ka Crnoj rupi.

Nitko ne bi shvatio

da svojim rukama

ocrtavam krugove u žitu

i faraonima vadim utrobu.

Bila bih mladenka gorostasima,

bijela zemlja,

oko koje vreba nemire.

Posadila bih svijet

u svaku zamrlu misao

o progresiji špiljskih crteža.

Djetetu bih dala vatru,

a muškarcu omaru

pustinjskoga kruha.

Bila bih

besmrtna i nesmrtna

dok jelenu nebo

pletem među rogovlje,

bezbožna maternica,

kenotaf svome satu.

 

Ovako,

učahurena sam tama

u mošnjama ljubavi

dugokosog kentaura

koji me voli

u kamenom dobu

i u svim dobima

što sam ih za bogove

baš ja pobrojila.

Pročitaj cijelu poeziju

Stari kaput malog maslačka

Jedan maleni maslačak
Kao pero bijeli i lak
S vjetrom je poletio
Na livadu sletio.

Ugledavši braću žutu
Svi k’o jedan, u kaputu
S njima se podružio
Pa se malo rastužio. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

VJENČANJE JUPITERA

 

Ne okupa nas tako dobro ništa

kao u samoći vlastite suze

i onda blistaviji smo od svih Planeta

što su na vjenčanje s Jupiterom

na svoj vječni put krenule…

Pročitaj cijelu poeziju

Oslobođenje

Na kamenom dlanu jedne planine

Odmaraju kapljice zemlje škrte

Srebrenim injem sjajne prostrte

Blago skriveno na dnu visine.

 

U željeznom srcu jedne divljine

Misli svoje samoće blagujem

U nevinosti kraljice prirode carujem

Sa dna se dižem u dubine.

 

Na kamenom licu jednoga sunca

Stanuje privid zlatnoga sjaja

Kada bi spustila most do kraja

Sa visine do vrhunca.

 

Zbaci uze poput barutnog zrnca.

Pročitaj cijelu poeziju

Ljubav i pjesma

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

VAL

Jednom će se udaviti more u sebi,
grleni galeb tražit će kopno uzalud,
ti i ja nećemo se više sresti
ploveći oboje na Noinoj Arki
u različitim vremenima.

Gledat ću u jutanje magle i tarot
odgonetajući tajnu vječnosti ,
ti ćeš biti moj Andjeo čuvar,
koji me uvijek ometa u naumu.

A onda, jednom će se more spotaći
o svoj gigantski val
i iskašljati me na površinu,
bit ću uplašena od jakog svjetla,
tad pomogni mi da te prepoznam …

(2018)

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts