Emil Strniša “Na putu do Cordobe”
Prekjučer list otpali
Jučer nestade granja
Danas vidi se mali
Ostatak ostatka panja.
.
I nesta deblo, krošnja, hlad
Al’ stih na listu što nam osta…
Još tako živ i tako mlad
Sasvim je dosta.
.
Sasvim je dosta.
Rijad Arifović “Ružan dan”
Nekad, u davnim vremenima,
prošli smo tim putem nas dvoje
u nekoj izgubljenoj noći
dok klatio se mjesec
sporije od srca što tuklo je po drumu
u cipelama izlizanih potpetica.
Nosila si šal od kašmira i
mirisala na kutiju drvenih bojica
a ja sam usporavajući korak
u daljini vidio more djetinjstva
gledajući tvoje oči
U savršenoj jednostavnosti
rekla si
″Nije ovo teško vrijeme,
samo ružan dan u kome je važno
uspravno koračati″
Antonija Željka Kahlik “Nikoga više nema”
Hodam polako
Između starih spomenika
Nadgrobnih kamenova
Tražimo jedno ime
.
Bio je mlad
Previše mlad za tutanj rata
Za pušku i metak
Koji ga je pronašao
.
Na nadgrobnu kamenu
Stara fotografija
Bijela rubina
I osmjeh mladosti
.
Bio je brat i stric
Sin majci neprežaljen
Očeva desna ruka
Uzdanica starosti
.
Turoban humak
Ni cvijeta, ni svijeće
Još samo osmjeh
Na fotografiji priča
.
Kazuje, govori
Opominje pun nade
A njega nema i nikoga
Njegova više nema
.
Antonija Željka Kahlik
Mile Lisica “Tuga je zarazna”
Neko je pustio unutra u mene sve žute vagone
Pod kožu mi ulio muziku neba
Lišće opalo
.
Neko je smeh trava zatvorio u moje oko
Dve iste jeseni vezao za kosti
Maglu neprozirnu
.
Neko je pod mojim rebrima pisao pesmu
Uselio pijane zvezde u redove
Golih grudi
.
Neko je želio da ozdravim
U jesen
U jesen
.
Od ljubavi
Od boja
Od ljudi
Marija Juračić “Ništa novo”
I ništa se novo dogodilo nije
svojom glavom malo tko još misli
isti prazan propuh umovima vije
u srcima su suhim samoljublje stisli.
.
I smiju se tupo gdje plakati treba
gdje um traži suzu, tu smiju se glasno
iza svakog ugla jedna sablast vreba
za pitome misli već postaje kasno.
.
A lude ptice u respektu tuge
odbjegle s neba u zorama šute
u suton se jave, u sate duge
zadnjih sanjara odlazak slute.
.
Tih je, otajstven taj cvrkut ptica
pjevaju sjetno u tami, u sjeni
slušam ih noću, radosna lica
posljednja pomast one su meni.