Ako se sretnemo ponovo

Ako se sretnemo ponovo

onako slučajno, bez razloga

u redu za karte

ispred blagajne kina

negdje na početku ljeta
smiješit ćemo se

i šutjeti jedno kraj drugoga

nakon pozdrava

u polumraku

sjećajući se bitaka i prošlih ratova

u kojima smo oboje poraženi

Kad bih ti mogao reći

rekao bih ti da znaš

kako su pjesme rasle

i nedovršeni snovi sazrijevali u meni

kao pozne septembarske ruže

I kako ova tuga

koju nosim ispod kaputa

izlazi iz vremena

što je ostalo iza nas

Nemoj da te prevari izraz moga lica

jer vani miriše lipa

i zadnji voz polazi za Kazablanku

a ja sam samo stranac

koji je naučio

da čuje tišinu kako sanja

Pročitaj cijelu poeziju

Zvonimir Nemet “Smokva”

Ljeto u kolovozu

Čuju se cvrčci

Stršljen jede smokvu

Oko podneva je

Obalu ljubi val

 

Pročitaj cijelu poeziju

Pantelija Milosavljević “Povratak osmeha”

Pustom ulicom hodam,

Vetar kroz krošnje,

Zvezde na nebu,

Još jedan korak do someha

I opet mi se osmehne početak.

 

Pročitaj cijelu poeziju

Danijela Ćuk “Stihovi mog srca”

Ono što ti želim,

usnama ne mogu dovoljno reći,

srce mi zato stihove piše,

i niže svoje riječi,

u želji da pročitaš i da jedno znaš,

nemoj nikad sebe da ostavljaš.

Izvor života je samo u tebi,

u onome što čuvaš i gajiš u sebi,

u sjaju tvog pogleda, osmijehu što blista,

u duši koja je u svakom trenutku neokaljana i čista.

                          .

Znaš li da imaš tako prekrasne čari?

Nosi ih sa sobom i ne daj nikome da ih kvari…

Dijeli ljubav, uživaj u saznanju tom,

da je u srcu tvom ljubav našla dom.

                         .

Pusti ponekad i male suze izdajice,

da nakvase tvoje milo lice,

jer plakati nije sramota,

suze su dio života.

            .

Pusti emocije iz sebe van,

ne mora ti biti najbolji baš svaki dan,

neka ti bude dovoljno dobar da te osnaži,

vjeruj mi, i najteža bol kroz emocije se ublaži.

                       .

Ne opravdavaj se drugima, ne,

za svoja djela i svoje postupke,

odgovorna si sama prema sebi,

i zato: da na sebe zaboravila ne bi!

                       .

Ne plaši se osjećati dozu straha,

normalno je ponekad ostati bez daha,

nisi slaba zbog toga,ne,

zapravo,tek u strahu snaga pronalazi se.

                   .

I hej,ti koja čitaš ovo sada,

šaljem ti srce koje samo note ljubavi sklada,

u želji da ih poslušaš, da znaš da ne gubiš nadu,

jer pobjeda se osjeća tek pri snažnom padu…

                    .

Izvor života je samo u tebi,

zato, zagrli sve ono najljepše što nosiš u sebi,

i podijeli s drugima tu ljepotu,

da ljudi nauče što zaista vrijedi u životu.

Pročitaj cijelu poeziju

Gordana Tešanović “Tren”

Čekanje teče strpljenju.

Molitva pruža pokrov.

Sati pletu paučinu želja.

Poziv dolazi tajno.

Svjetlost donosi mir.

Pročitaj cijelu poeziju

Ankica Biskupović “Gdje su te čekale masline”

Nisi se vratio.
Prag je već pamtio
tuđa stopala,
a smokva više nije pitala more
gdje si.

Majka je čuvala kruh
i bijelu maramu nade.
Pod maslinom
čekala te do jeseni,
do Božića,
do tišine.

Poslije nije brojila dane,
nego zvona:
za rođenje,
za odlazak,
za ono posljednje.

Kad si se vratio,
more te prepoznalo,
kamen također.
Samo nje nije bilo.
Na prozoru je cvjetala
tuđa pelargonija,
a dijete učilo
prvu riječ ljubavi.

U ruci ključ,
u srcu kuća —
ni jedno više
nije pripadalo drugome.
Najdublje je prognan
onaj komu nema tko reći:
— Kasniš,
ali uđi.

Spustio si čelo na kamen.
Nisi plakao očima —
zaplakala su ramena,
ruke,
i tišina između riječi.

Ključ si ostavio
pod maslinom.
Ujutro je iz zemlje
niknula zelena grančica —
zemlja, more
ili ljubav
koja je napokon oprostila.

Masline su šumjele:
nije najteže ostati bez puta,
nego vratiti se
kad više nema ruke
da ti otvori vrata.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts