.Razglednica s Mjeseca

 

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Nono i grappa

 

Nono mi se jadao 

Kako je nastradao

Kaže da je žedan bio

Pa je grappom žeđ tažio

I sada ga ljuta grappa

Cijelom dušom peče, drapa

A i teško mi govori

Jer mu jezik vatrom gori

(il’ se samo zapleće )

Al’ sad nono grappu

Ni pogledat neće

     Kaže da je dosta bilo 

    Što se pilo, da se pilo 

      Nek’ ga ubije ta žeđ pusta

       Al’ grappa neće više u usta

 

Fotografija Suzane Kostelac Marić.
grappadiitalia.com

Pročitaj cijelu poeziju

Jesen

Jesen se nestasno igra skrivaca po vrtu nasem
cas se skrije pod klupu nabubrenu od vlage,
skvasi se na puteljku, strese se i
nestasno poigra sa zvoncicima na vratima kucnim.
Huci i muci se zalud otvarajuci na osami kapiju
zakljucanu i vec odavno napustenu..
Da zna samo vjetar
sta je tuga da li bi bio ovako razdragan ili
bi zaurlikao se jasuci poljima, zaleci sa zajedno nama
za toplinom doma,nasega doma u
kome majka i otac se sretno smijese
docekujuci nas na kucnome pragu…
Boja i toplina uspomena me ugrijase.sobom.
Evo i sada se grijem na vatri uspomena!!
One tinjaju,rasplamsaju se ali nikad se ne gase..
poput Vjecne vatre u Sarajevu.
Eh, jeseni !
Jeseni, umiri vjetar da ne jauce, molim ti se,
jer nas grobovi samo cekaju
…i niko vise.

Bild könnte enthalten: Wolken, Himmel, im Freien und Wasser

Pročitaj cijelu poeziju

Jesenji bolero

Još jedna jesen stigla je na vrata
s mirisom kiša i zrelih vinograda; (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kiša

 

modro je more

i rosa 

i paučina na modrom kamenu

ispijam slane kapi                     

kao glas školjke 

kišu ću kišom politi

vrijeme nevremenom

u oluji će narasti

nada 

i nada će cvasti

s nadom ću srasti

s nadom ću korijenje pustiti

u stablo se pretvoriti

lišću govoriti

kišu ću po sebi politi

 

Pročitaj cijelu poeziju

Gole duše

Par kovanica na kamenom pragu

Sijaju u prašini poput izgubljenog zlata

Ispred zatvorenih starih crkvenih vrata

Milostinja bogu ili pobjeći vragu?

 

Na poljanama zaboravljenog raja

Iznad kojega preleti pokoja vrana

Čeka na zadnjoj postaji sudnjeg dana

Par razasutih novčića lažnoga sjaja.

 

Nisu od srebra niti od zlata

Tko uspije trideset Judinih skupit

I novcem želi svoje grijehe otkupit

Namakao je omču oko vrata.

 

Putuješ u vagonu prve klase

Dok siromah hoda prugom bosonog

Ti ponekad se sjetiš da postoji Bog

Takva su pravila „zna se“!

 

Par kovanica na kamenom pragu

Dio od onih što izgradiše groblje

I siromahe pretvoriše u roblje

Ne mogu obući dušu nagu.

 

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts