(Michelangelo u skrovištu, 1530.)

Soba je uska, tek svijeća je pali,
dok svijet je vani postao mali.
Papin gnjev odjekuje zidom što zebe,
majstor u tami sad skriva sebe.

                .
Bez mramornog bloka, bez dlijeta u ruci,
samo crni ugljen u stvaralačkoj muci.
U dubokoj tišini, bez sunčeva sjaja,
na golom zidu sloboda se vaja.

                .
Crta mišiće, tetive i lica,
izranja Adam iz tamnih skica.
Ono što nekad za crkve je tkao,
sad je u sjeni na zidu ostao.

                         .
Tri duga mjeseca pod svodom kapele,
dok vani se vojske i sudbine dijele.
Dok mir ne svane i prođe oluja,
iz ove se grobnice genij išulja

Pročitaj cijelu poeziju

Pred radosnim očima obale Albiona,

pri susretu s Terezom ljubavno udvaranje,

sa uzvišenog trona belina Lisabona,

stih pisan na peharu spravljenom od lobanje.

                                .

Jevrejske melodije obalama Jordana,

uz pitomog medveda susret sa Ali-pašom,

prelepi prizor Sintre, val letnjeg okeana,

povest o don Žuanu i monolog sa dušom.

                                    .

Pogled s ,,Mosta Uzdaha” na zdanja Venecije,

opis Venecijanke, romantična balada,

sa stihovima hodočašća Čajlda Harolda.

                                  .

Sužanj pod svodovima, borba spram tiranije,

pohod u Misolongi – pismo prima Avgusta –

za predahom žudeći kod čempresnog drveta.

Pročitaj cijelu poeziju

Tebi, koja se baš danas boriš,

koja najtežu životnu bitku vodiš,

tebi šaljem srce na dlanu,

i potrebnu snagu i u ovom danu.

                      .

Ako ti treba netko da te sasluša malo,

tu sam, znaj da mi je stalo,

i tišinu ću s tobom podijeliti, znaj,

i suzu ako zatreba uz topli zagrljaj.

                   .

Oči ti govore i bez pitanja sve,

lice ti je možda nasmiješeno,ali srce tuguje,

postavljaš si često pitanje:” Hoćeš li moći”,

dok suze umivaju tvoje mile oči.

                          .

Možda ti ne mogu dati odgovor na sva pitanja tvoja,

ali mogu biti tu, draga moja,

da zajedno prolazimo borbu koju vodiš,

da se bar malo straha oslobodiš.

                        .

Uz mene se ne plaši zaplakati, jer čuvati ću suze tvoje kao bisere sjajne,

svaka od njih krije i najskrivenije tajne,

svaka od njih je jedna pobjeda tvoja,

zato zaplači slobodno, kraljice moja.

                    ,

Boriš se snagom lavice, ali nisi sama,ne,

zajedničkim snagama proći ćemo sve,

učiniti ću sve da te plamen boli manje peče,

jer ja sam netko tko te ostaviti neće.

Pročitaj cijelu poeziju

U jutrima kad te zora poljubi

Svojim dahom,

moja duša tvoju dušu traži.

jutarnja rosa razlijeva se po

cvijeću sama,

među njim – mene ćeš pronaći.

                .

Moje suze dozivaju tvoju

Ljubav,

traže rosu da umijem lice.

Tvoj osmijeh ozari mi srce,

od tvog daha , procvjetaju

rime.

     .

U njima moja ljubav živi.

Tvoje oči poput zvijezda

sjaje.

Znam,

Ti si moje jutro, dan i noć,

u meni vječno živiš i traješ.

Pročitaj cijelu poeziju

Želim zgužvati vrata,

kroz koja prolazi moj dah.

I samotni prozor mojih referata.

I spaliti ih oboje u prah.

.

Postojim u tamnoj kutiji.

To je deset sa deset sa deset,

a pukotine ne propuštaju ništa,

iz unutra u vanjski svijet.

Samo su tu da me podsjete,

da se ništa uredno ne slaže.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Mnoge sam noći
U sebi pjevala
Pjesmu tišine,
Pjesmu izgubljene ptice
Među sivim oblacima
Na plavetnilu nebeskom
Dok joj vjetar let usporava
Držeći ju na jednom mjestu
Bespomoćnu, umornu…
.

Pjevala sam tugu
Bez riječi.
Jesi li se ikada upitala
Što je skriveno u toj pjesmi
Zašto su riječi gorke
Poput pelina?
Nisi !
Ti, nikada nisi zastala
I osluhnula
Pokušala razumjeti!
Ti nisi imala vremena
Za moje pjesme!
Ti nisi vidjela tugu
Na mojim usnama
Dok je pjesma tekla
Tišinom uglazbljena!
.

Zaživjela je tišina
Kao oklop oko mene,
A ti to nisi vidjela,
Niti si pokušala me osloboditi!
.

Borim se sama
Stihovi lebde oko mene-
Usamljene ptice gnijezdo traže,
A ti si ga porušila,
Grančice suhe razbacala!
.

Pjesmo moja, tišinu skladaj…
Tišinu srca koje bolno kuca
I zaziva onu koja te nije čula!
Zaziva ljubav željom ovjenčanu,
Čežnjom umotanu…
Samo jedan dodir …
Pogled…
Osmijeh…
Sakupili bi se stihovi
I glasno zapjevali o sreći.
.
S:K:M

Pročitaj cijelu poeziju