Ja sam crna rupa
svih svemira,
nevidljiva sjenka njihovim dubinama .
Znanje da sam prolazna
pokrene mi duh
da preleti Zemlju
da Nijagare posjeti
da mi slapovi speru duh
i tu stalnu ,ucviljenu tugu,
u to u dijelicu trena
da ga oluje ponesu
do piramida ,vjecna
domovima umrlih faraona
jer zeli da razumije proslost
i Gilgamesa, duzinim njegova zivota,
samo da razumijem taj djelic proslost.
Da bez tezine poleti , dusica
laganim maestralom nosena
da se izvije prostranstvima uma
i posje sjeme

u njegovim plodnim oranicama
da posijano sjeme nikne-
ovako sam samo cahura
u kojoj se skrivam
od prolaznosti zivota.