Suzana Marić ” Zvoni telefon”
Zvoni, zvoni telefon
A ja mislim da je on,
Pa sva sretna kažem:”HALO”!?
Čujem glas: “Samo malo”…
*
Čekam, čekam i šutim
Tko me zove ne slutim…
Voljela bi da on zove
Da rasprši moje snove.
*
Neka čudna glazba svira;
Nit mi paše, nit me dira.
S druge strane čujem glas ,
Zamalo me strefi fras:
*
“Gospođo, banka zove,
Imamo kredite nove:
Kamate su minimalne
Ako su vam rate stalne”.
*
Bože dragi, al’ ga melje
Uništio mi je želje
Taj bankar, “kamatar”,
Pa nije kredit mala stvar!
*
Slušam, slušam, dosta mi je
A on pola rek’o nije.
Ja ljubazno “zbogom “kažem
“Gori ručak”, vješto lažem.
*
Ne javljam se nikom više
Ako čudan broj mi piše,
Neka zvoni telefon…
Neka zvoni, nije on.
Suzana Marić
Emil Strniša “Buk”
Raste kriva trava
Umjesto da spava
Buja k’o ljetna oluja
Prkosi, traži da se kosi
Neka je vrag nosi.
Zatrt njeno sjeme
Trebalo je na vrijeme
Više nije lako,
Rek’o bi svako
Da sam mak’o
Da me opet našla,
Flaša.
Pa nek’ kažu, nek’ lažu
Do pića mi više nije,
Sada mene voda pije.
Kosim vlati trave
Kako bih bistre glave
Oćutio miris slave
Bar malo, bar malo,
Dok za mene
Vrijeme nije stalo
I nestalo.
Lorena Galeta “Rušilački nagon”
Samospoznaja stiže
-nakon razočaranja.
Privrženi smo crnoj
-materiji bezdana..
Kompleksnosti, pa
i raskolu sistema…
Naravno, ljudski
je opet jenjavati.
Neminovno je biti
zaražen netočnim
– predodžbama…
Ali je nužno otići, a
osloboditi se okova.
Ne djelovati kroz sve
kardinalne postupke.
Ne učiniti pogrešku,
ne služiti belzebubu.
Izaći iz inferna koji-
smo si sami zacrtali.