Vaga – AŽKahlik

Već duže vrijeme se izbjegavamo. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić ” Bilo je uzalud”

Godine su kliznule
kroz prste,
poput pijeska nestale
iza nas
u sumaglicama ranih jeseni
i sramežljivih proljeća
koja su provirivala
ispod bijele blazine snijega.
I noći su prestale
biti besane, ispunile su se snovima
u kojima je nestalo tebe.
Uzalud su bila nadanja,
uzalud ispružene ruke
nedodir grle.
Uzalud su bile:molbe,
čežnje, noći ispunjene suzama…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Vojtić “Agoniziranja”

Odavno
ne mogu
relevantno –
izraziti kako
se osjećam. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Anja Lekić “U središtu beskraja”

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Dejan Bosil “Otroci Nikte”

Temà in noč objeta v plesu vojne
rojevata temačne sle Tartarja,
katerih srd okrutno smrt razžarja
in hrani seme mržnje medsebojne.

.
Divjanje bésov in posmeh krivice
se zdaj zrcali v razvalinah Gaze,
kjer vse obljube so le puhle fraze,
ki črne jih prinašajo žanjice.

.
Morda pa na obzorju le dani se,
saj Eter in Hemera v siju zarje
ustvarjata človečnosti obrise,

.
ki sile zla ter upanja ječarje;
ki v čas vklesali so gorja odtise;
prežene v Had v neskončnih muk viharje.

————————————————————————-

Razlaga soneta:

Nikta (boginja noči) je bila Erebusova (prabog večne teme) sestra in kasneje žena. Imela sta veliko otrok (nekatere od njih je rodila celo sama od sebe), med njimi večino strašnih in pogubnih, kot so Krivica, Umor, Smrt, Bes, ki so človeštvu prinašali trpljenje in smrt … vendar tudi nekatere dobre, kot sta Hemera (boginja dneva) in Eter (bog svetlobe).

Tako tudi v Gazi sedaj vladajo njuni temačni otroci, a vendarle obstaja upanje, da bosta Eter in Hemera na koncu prevladala.

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Još je jesen uspavana u meni”

 

Još je jesen uspavana u meni
prekrivena mekim šarenim prekrivačem
kojeg je vjetar danima uz pjesmu tkao.

Još miruju moji usnuli pupoljci, spavaju
u prohladnoj sobi duše.

Al’ Sunce dolazi, putuje sa pregrštom
procvalog cvijeća;
nosi mi na dar najljepše poklone. Budi usnulu jesen,
da izađe potiho,
da je nitko ne vidi, susretne ju na ulici nepočešljanu i umornu od besanih noći, sa sivim oblacima ispod očiju.

Dolazi…
Dolazi nježno, cvrkutavo proljeće-radost duše moje, pa trči, pjeva, otvara vrata sreći i suncu.

Pratim ga osmijehom,
grlim ga rukama željnim nježnog mirisa, bistrog plavog potoka koji zrcali sreću neba.

Uživam u poklonu
ovaj tren, ovaj dan
dok je cvijeće svježe, mirisno, dok ne ode
sa zapadnim vjetrom
nazad prema jeseni.

 

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts