Samoglasnici

Abecedu odavno smo naučili

Eto, sa pisanjem muku mučili

I sa brojkama se “boli”.

Ostaje nam još samo ovo-

Usvojiti samoglasnike, slovo po slovo.

Pročitaj cijelu poeziju

pesmu nemam

Ko te boli
Kome bereš jesenje cveće
U olucima noći

Kome pišeš pesmu
U sanatorijumu

Kome je još do ljubavi

Pogledaj me
Pesmu nemam
Mrtvi dišu
Besplatno

Noćas

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Repić

Gušter bio mali,
Repić su ga zvali,
u zelene boje
čitavog su dali.

Kad postane veći,
može brže teći,
u svoje gnijezdo,
prema svojoj sreći.

Tad mijenja boje,
te ljepše mu stoje,
njemu jako prija,
pored ima dvoje.

Daje svojima sve,
nosi ljubav do nje,
budno čuva svoj dom.
Već je na grani, gle!

Pročitaj cijelu poeziju

POGLED

Pogled u prazno

U meni bol

Opet sam pala

Na koljena

Crna zemlja

Vuče me

Kao kapi kiše

Što padaju

U zemlju

Željnu vode

Rukama podižem

Tijelo izmoreno

U prste se upirem

Podigni se”ŽENO”!

Digni se na noge svoje!

Ne daj da te slome!

Sile zemaljske

Pročitaj cijelu poeziju

Kad sve prođe

Kad prođe ova teška jesen
Kad ostane samo miris sakupljenog lišća
Kad odleti i poslednja ptica
Kad prođu godine i zaustavi se vjetar
Kad ostane samo riječ
nikad ne izgovorena
Kad stanu svi satovi
Kad sve prođe
Ostaće tvoj osmijeh,
obasjan kapima kiše,
zarobljen u mom pogledu
I pašće, kao zrela pahulja snijega,
tvoje ime na moje usne
Zehra…

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts