Sidney Sheldon ” Nebo se ruši”

Pročitaj cijelu poeziju

Crne su ruže plakale-
krikove noći dozivale.

Nespašene, pak bivale
– uznemirene ili snene.

Depresija sunce krije-
u hladu opijum miruje.

Zavrzlame su dileme,
neprobojne garniture.

Žalopojka dušu miluje-
a krepost iznova niječe.

Ali kreira se sunovraćenje –
pa umire strmo zamišljanje.

Ne osjeti ni ljute pomrčine-
jer muku skrivaju trepavice.

Pročitaj cijelu poeziju

 Jutrom kada sunce sine,

ili kad’ su duge noći,

idem na njene planine,

penjući se do ponoći.

          .

Ljetima, u dane duge,

prelazim njene potoke,

ili putem brze pruge,

idem na njene otoke.

   .

Moja zemlja ima svoje ime,

a nju živi vela ljubav bratska,

ljubeć’ je duge noći i zime,

Slavno ime njeno je – Hrvatska.

     .

U svježa proljeća neka,

kad’ se topi velik’ snijeg,

idem do njenih rijeka,

hodajući uz strm’ brijeg.

   .

U jesen sva joj jezera posjetim,

kao i polja,

dok je na moru nevera,

čekam pak vremena bolja

Pročitaj cijelu poeziju

Your heart is a music-box, dearest!

With exquisite tunes at command,

Of melody sweetest and clearest,

If tried by a delicate hand;

But its workmanship, love, is so fine,

At a single rude touch it would break;

Then, oh! be the magic key mine

Its fairy-like whispers to wake.

And there’s one little tune it can play,

That I fancy all others above, –

You learned it of Cupid one day, –

It begins with and ends with ,,I love!“ ,,I love!“

My heart echoes to it ,,I love!“

. 

P E S M A

Srce tvoje je muzička kutija, najdraži!

Probranih melodija koje su važne,

da najslađe i jasne tonove izrazi,

ako to isprobaju ruke nežne;

ali izrada njegova tako je fina, ljubavi,

da jedan grub dodir izaziva lomljenje;

onda, o, nek’ moj magični ključ pravi

vilinski šapat za njegovo buđenje.

I postoji jedna mala arija kao spona,

da mi je omiljena među svim ostalim –

naučio si to od Kupidona –

počinje i svršava se sa ,,ja volim!“ ,,ja volim!“

Srce moje odjekuje to ,,ja volim!“

Sa engleskog prepjevao  Milan  Drašković

Pročitaj cijelu poeziju

Inspirirano Đulabijama Stanka Vraza

                   .

U vrtu tišine cvatu mi misli,

svaka je tvoja, svaka te zna

Na listu ruže pišem ti ime

da ne nestane s dolaskom sna

             .

Ptice mi šapću tvojim glasom,

vjetar mi nosi tvoj davni smijeh,

a srce moje, umorno, samo,

u tebi traži posljednji grijeh

              .

Ako se ikad vratiš iz sjene,

naći ćeš mene gdje sam i bio:

pod starom zvijezdom, kraj iste staze,

još uvijek onaj što te je snio

Pročitaj cijelu poeziju

Smrt je slomljena ljuska života,

već sutra će izroniti duša njegovatelja

iz saveza samilosti,

dok bezvremenski taktovi recitala,

melodično kaplju s vrhova prstiju,

nježnim dodirom crno-bijelih tipki.

.

Dojam ushićenja

krasi zarobljene umove.

Staklene oči, kao u lutka,

s neznanjem o životu bit’ će sahranjene.

Osakaćene,

besmislenim mučenjem

umorne smrti…

I jednostavnim pitanjem;

Nasljeđe? Kome preživjeti,

ipak, nitko nije pošteđen smrti.

.

Glazbenik svira pjesmu svanuća.

Duše bruje iz kolabriranih pluća.

Rane od bježanja Alelujom umirene.

Očišćeni tabani plešu dostojanstveno,

za pročišćene uljem lavande…

.

Anđeoska melodija ushićuje

od smrtnih klaunova.

Orkestrirani darovi

pretočile ludost iz prošlosti.

A ruke njegovatelja,

oslobođene dužnosti,

dadnu čovjeku s ljubavlju života,

da ponudi sebe, kao žrtvu žrtvenika.

.

Na starom klaviru, niz hodnik,

svira kao stroj, prašnjavi glazbenik,

koji krvari i diše život cijeli.

On predaje nebesku pjesmu spasenja,

Plešući prstima,

koračnicu melodije smrti,

za srca koja lete kući i dolaze mrijeti,

gdje je nada vezana za krhka obećanja.

.

Dakle…

Mogu li ostati lucidan, dovoljno dugo…

I gledati izlazak sunca

iz svog kreativnog uma…

Dovoljno dugo, dovoljno dugo,

između krhkih obećanja

i svog Nebeskog suca…?

Pročitaj cijelu poeziju