Nono i grappa
Nono mi se jadao
Kako je nastradao
Kaže da je žedan bio
Pa je grappom žeđ tažio
I sada ga ljuta grappa
Cijelom dušom peče, drapa
A i teško mi govori
Jer mu jezik vatrom gori
(il’ se samo zapleće )
Al’ sad nono grappu
Ni pogledat neće
Kaže da je dosta bilo
Što se pilo, da se pilo
Nek’ ga ubije ta žeđ pusta
Al’ grappa neće više u usta
grappadiitalia.com
Jesen
Jesen se nestasno igra skrivaca po vrtu nasem
cas se skrije pod klupu nabubrenu od vlage,
skvasi se na puteljku, strese se i
nestasno poigra sa zvoncicima na vratima kucnim.
Huci i muci se zalud otvarajuci na osami kapiju
zakljucanu i vec odavno napustenu..
Da zna samo vjetar
sta je tuga da li bi bio ovako razdragan ili
bi zaurlikao se jasuci poljima, zaleci sa zajedno nama
za toplinom doma,nasega doma u
kome majka i otac se sretno smijese
docekujuci nas na kucnome pragu…
Boja i toplina uspomena me ugrijase.sobom.
Evo i sada se grijem na vatri uspomena!!
One tinjaju,rasplamsaju se ali nikad se ne gase..
poput Vjecne vatre u Sarajevu.
Eh, jeseni !
Jeseni, umiri vjetar da ne jauce, molim ti se,
jer nas grobovi samo cekaju
…i niko vise.
Slika, Siniša Labinjan
Kiša
modro je more i rosa i paučina na modrom kamenu ispijam slane kapi kao glas školjke kišu ću kišom politi vrijeme nevremenom u oluji će narasti nada i nada će cvasti s nadom ću srasti s nadom ću korijenje pustiti u stablo se pretvoriti lišću govoriti kišu ću po sebi politi
Gole duše
Par kovanica na kamenom pragu
Sijaju u prašini poput izgubljenog zlata
Ispred zatvorenih starih crkvenih vrata
Milostinja bogu ili pobjeći vragu?
Na poljanama zaboravljenog raja
Iznad kojega preleti pokoja vrana
Čeka na zadnjoj postaji sudnjeg dana
Par razasutih novčića lažnoga sjaja.
Nisu od srebra niti od zlata
Tko uspije trideset Judinih skupit
I novcem želi svoje grijehe otkupit
Namakao je omču oko vrata.
Putuješ u vagonu prve klase
Dok siromah hoda prugom bosonog
Ti ponekad se sjetiš da postoji Bog
Takva su pravila „zna se“!
Par kovanica na kamenom pragu
Dio od onih što izgradiše groblje
I siromahe pretvoriše u roblje
Ne mogu obući dušu nagu.
AnjaL
Marija
Dragica Meyer
Suzana Marić