Nisi ponio ni srebro ni zlato
Ni putnu torbu, ni košulje dvije
Samo si brižno pokrio rukom
Umorno srce, mjesto za sne.

.
Moje si ime šapnuo muklo
Kada se prekinu života trak
Srce u meni na pol je puklo
I sve se slilo u očaj i mrak.

.            .

Čekaj me, mili, ja neću dugo
Još ljeto koje il’ zime dvije
Onda ću tvojim krenuti tragom
Čak iza zvijezda da nađem te.
.

Neću ponijeti ni srebro ni zlato
Ni putnu torbu, ni haljine dvije
Verse od svile nosit ću tebi
Za život novi, za nove sne.
.

Crtež i text Marija Juračić

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Vrata pakla su se otvorila
Zvijer je rikom progovorila
Plamenom huči, oružjem zveči
Jauk i vapaj sad svijetom ječi.
.

Radosti nema, nevini ginu
Majka ne sprema doručak sinu
Već ga na svoje grudi privija
I u pogrebno platno povija.
.

Srce puca, plač odjekuje
Samo se tutanj mukli čuje
Ni ptice, ni zvijezde, ni Sunca nema
Kataklizma se teška svijetu sprema.
.

Ne zatvarajte danas svoje oči
Ako možemo ikako pomoći
Jer moćnici nas u pakao vode
Krenuli su oni u ratne pohode.
.

Nestaje narod, kuće, gradovi…
Pa koji ste vi nesavjesni gadovi!
Uništiti ratom svijet cijeli
Zato što se vama ratovati želi.
.

Recimo “NE”, krvi i ratu
(Možda smo već u zadnjem satu)
Budimo bar malo svjetlo svijeta
Za miran san svakog djeteta.
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Za moju baku
.

Nije bila neka daleka svetica od kamena,
bila je kruh, sol, sunce.

U njezinim očima ležala je duboka mudrost,
koja nam toliko nedostaje u ovom bučnom svijetu danas.

Bez titula, bez pompe, sasvim jednostavna i tiha,
liječila je ljude na svoj sveti način.

Njezine ruke, grube od rada i vremena,
bile su melem za duše, dajući utjehu.

Kad me je dotaknula, sve je postalo tiho,
jer je svjetlost kroz nju imala samo jednu svrhu:
da ozdraviš, jer Bog to želi.

I ta svjetlost, koju je tako velikodušno davala,
doseže daleko izvan vremena
i daleko izvan njezina groba.

Danas to osjećam kada držim olovku,
kada svojim riječima topiim mostove.

To je njezin dah koji puše kroz moje retke,
to je njezina molitva koja nikada uistinu ne blijedi.

Nisam sama kada pišeem u mraku,
jer, znam, da zauvijek ostati njezina unuka,
njezin odjek.

Pročitaj cijelu poeziju

Pustiću sjećanja da izčeznu

u maglama jesenjeg predvečerja

prema usamljenom ostrvu

a ja ću zanoćiti u krčmi

oslonjen na pjesmu

Pročitaj cijelu poeziju

More se budi,

a rat je zarobio

starog mornara.

Pročitaj cijelu poeziju