Jutro, jutro,
kliče ptica mala.
Gleda me s kamena
na kojem je stala.
Pa krilima leprša,
treska se i pjeva.
Doziva prolaznike,
al’, nitko ju ne gleda.
Nije joj jasno,
gdje to ljudi žure?
Kad im kaže zdravo,
nitko da je čuje.
Ne zna ptica mala
da čovjek pjev
ne shvaća.
Samo juri k poslu,
jer mu treba plaća.

Pročitaj cijelu poeziju

žena.rtl.hr

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Pitam se
Koliko mene stane u jedan tvoj zagrljaj
Koliko u kvadrat
U krug
Koliko me čuvaš pod krilima
Od boja raznih
Kada ti nisam ni ljubav
Ni drug

Pitam se
Jesu li samo tvoje oči umele da me zagrle
Hoću li mirisati na sunce
Kada obučeš pesmu ptica
I kreneš na trg da puštaš svice
Za ljude sa osmehom
Za one sretne
One tužne kao ja

Pitam se
Da li ti sada neko voli ruke
Ima li još onog hodanja pod kožom
U sitne sate
Fali li ti zagrljaja
Kada si sama a sećanja se vrate

Pitam se često
Da li si sretna
Da li si nekom sve moje

Pročitaj cijelu poeziju

Otvori se zastor. Počinje film. Na plavome platnu oblaci sastavljaju svoje likove. Vjetrom se pomiče slika. Likovi se mijenjaju isto kao i kadrovi. U pozadini scena pravi kulise. Titlovi se kreću sjenama po zemlji, mada često film ne treba titlova. Kinematograf je otvoren čitav dan. Ima dosta sjedišta, stojišta i ležišta. Dvorana je vanjskoga tipa, tako gledatelji dolaze i odlaze, malo ih stane i pogleda film. Nema abonenata jer nema razlike u cijeni, u stvari predstava se ne naplaćuje, al se isplati. Više manje većina gleda svoju projekciju u dlanu. Sklonjenih glava mogu jedino vidjeti titlove, ako slučajno oči ne hvataju riječi iza. Kada stiže noć, počinje neki drugi film u kojemu su sve zvijezde na okupu. Kada se jedna umori, u kadar dolazi druga. Ovaj film nema titlova.

Pročitaj cijelu poeziju

U proljeće
Bijela nevjesta
Bijelim suzama
Zaplakala
Pa se zacrvenjela

Pročitaj cijelu poeziju

usmjeren potok

neostvarene želje

odnosi pjena

Pročitaj cijelu poeziju