(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Lijepa je Sombor varoš. Mirna, ravničarski pitoma. Nad glavama trepere bođoši, k’o stari momci pred pogledom mladih djevojaka. A lipa miriše, k’o i svake godine, s’ kraja juna mjeseca. Kafane oživjele, k’o da nisu ratne godine. I to one, najgore. Društvo u kafani pije, pa pripovijeda, kako je u Somboru nekad bilo.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ubrao sam cvijet

mirišem njegovu dubinu,

latice ukrašene bojom,

ispunjavaju mi nutrinu.

Držim ga na dlanu,

zibam tišinu,

neću ga buditi,

uživam njegovu blizinu.

Ljepota mu sniva,

miris suzu spušta,

dlan kao obraz dira,

odiše njegova divljina.

Utišala je sudbina,

ostala čarolija,

na mome dlanu,

krasna, divna.

Pročitaj cijelu poeziju

U starom parku još mirišu borovi
i vjetar sanja u krošnjama breza
Umornim drumovima
došao sam iz zaboravljenih snova
da ti kažem da te volim
Gledao sam
kako bosim nogama
dodiruješ vodu
i spalio sam svoje strasti
ispod zlatnih zvijezda
ali nisam postao neko drugi
Bijelim cestama, bijelim cestama
lutao sam bijelim cestama
tražeći svoj mir
ali nisam postao neko drugi
samo se umorila moja duša
od tišine
Uzeo je život
sve što je mogao
i nije tajna
na mnogo izvora i ja sam gasio žeđ
Kroz pustinju tuge
evo došao sam
da ti kažem
oprosti
Jer srce ne mogu da prevarim
Bijelim cestama, bijelim cestama
lutao sam bijelim cestama
tražeći svoj mir
ali nisam postao neko drugi
samo se umorila moja duša
od tišine

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

NEKA…

Neka me vetar odnese
I baci gde želi
Da bih se podigao.

Neka me kiša potopi
I spere glas o meni
Da se pojavim niotkuda.

Neka me sunce istopi
U paru i prah pretvori
Da bi lak kao pero
Iz majke zemlje iznikao

Neka me ona odbije
I kaže da drugom pripada
Da bi me suzama vratila.

Miloš Marjanović

Pročitaj cijelu poeziju