Muž

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Corpus delicti

Molim te, samo ovo-
oprosti mi, jedini,
ali nemam te
hrabrosti opisati
jer ti ne staneš u stih
i nisi čovjek
od velikih riječi.

Ti si moja
iskrena vječnost,
ono milozvučno “da”
pred anđeoskim oltarom,
neprekidna potrebitost
trganja i spajanja,
i žudnja za dugotrajnim
ispreplitanjem prstiju.

Mi smo se zaljubili
i u prošlom životu,
u kojem nisu carevale
brojne ovisnosti
o stabilizatorima
raspoloženja,
opasnostima,
alkoholu,
adrenalinu i
brzopoteznim euforijama.

Nikad ne pišem
pjesme o tebi,
jer te imam zasvagda,
i moja je stvarnost postala san,
iz kojeg se nerado meškoljim
onako snena i razbarušena,
dok mi donosiš jutarnju kavu
i obasipaš me tihim poljupcima.

Zbog tebe me
gromko osuđuju
i čude mi se
brojni znanci,
nerijetko pitajući
što to uviđam
u tvojim koracima
da sam ih odlučila sjediniti
sa svojim umjetničkim stopama.

Oni te ne poznaju
i njihova me mišljenja
ni najmanje ne dotiču,
jer znam da
u tebi ima čistoće
koju vješto skrivaš,
bojeći se ranjivosti
i posljedica koje nosi
njezino iskazivanje.

Ti ljudi nisu
vidjeli tvoje
bremenite suze,
lomljenje duše
poput krhotina stijena,
turobna prisjećanja
mučne odbačenosti i
napuštenog djetinjstva
te šavove na zapešću
neadaptiranog razbora.

Od prvog pogleda,
sa mnom već dugo
dijeliš dobro i zlo,
srdačne osmijehe
i djetinjaste rasprave
o tome tko je u pravu,
iako nitko ne odnosi pobjedu
u borbi s vjetrenjačama.

Ja sam te (do)čekala
još prije nastanka svemira,
gdje smo hodali
po ledenjacima,
brežuljcima i oblacima,
ne dodirujući tlo,
baš kao onu večer
kad smo, gubeći dah,
trčali kroz šumu
do željezničke stanice,
ne osvrćući se
na znatiželjne upite
tadašnjih prolaznika,
o tome jesmo li spremni
pogledati istini u oči.

Oduvijek se očituješ kao
prokletnički blagoslov,
jaka slabost,
trpljenje iskupljenja,
radost u žalosti,
moj početak i kraj svega.

Ti si sve ono
što ni(sam)ja-
sveti grijeh,
oplemenjujuća bol,
neprekidna požuda,
bujna strast,
glasno rođenje
veličanstvenog bića
koje smo
zajedno stvorili
i neprolazna ljepota
doživotnih tolerancija.

No…

Molim te, samo ovo-
oprosti mi, jedini,
ali nemam te
hrabrosti opisati,
jer ti ne staneš u stih
i nisi čovjek od
velikih riječi.

Lorena Vojtić 

Brooke Shaden Photography

Pročitaj cijelu poeziju

List treperi

LIST TREPERI

Gledam, list treperi

na jutra svježini,

zrak se noćni šulja prema krošnji

poigrava se listovima, kao lepezama,

gle, jutro probuđeno me pozdravlja.

Sanjala sam opet ono što je bilo

i u snu je lišće treperilo,

voda se bistro mreškala,

negdje je zalajao pas u mraku,

prvi pijevac protegnuo krestu,

da pozdravi još pospanu zraku.

Negdje me čeka moja java

iza otvorenih prozora se pruža,

jutro drhti na lahoru noći,

pa upliće prve cvrkute,

u zavjese stvarnosti mirisnih ruža.

 

Noć je još jednom pobijeđena.

Gledam list treperi

u prvom poljupcu jutra.

 

@ljerkavarga

Pročitaj cijelu poeziju

Trik

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Puna šaka brade

https://hrvatskiglas-berlin.eu/?p=201926

Pročitaj cijelu poeziju

Pozdrav zorom

Ustajem rano zvijezde se gase

još bunovna mislima ti hrlim,

kroz prozor ljubim te i grlim,

tamo, gdje se tvoja svjetla pale.

 

Ja te dugo godinama čekam

sa noći se svojom razgovaram,

u bunilu žive slike stvaram

da tvog lica u daljini gledam.

 

I molitvom za se tražim malo

mjesta što bi u pozdravu stalo:

Dušo moja prosta ti prizdravi!

 

Svaku pjesmu samo tebi šaljem

na osvitu dana sunca sjajem,

probudi se, doček da mi spraviš!

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts