Svi tvoji
pištolji
borilačke
vještine
potezi,
koraci
ne mogu
se mjeriti
s kalibrom
moga uma.
.
Ti si kvazi
kriminalac.
.
Napadaš
svoju ženu,
prijetiš joj,
ubojstvom.
.
Nađi sebi
ravnoga…
tamo, iza
rešetaka
pa se onda
kreni tući…
.
To je tvoje
božanstvo,
način
života
rivalstvo,
prijevara,
nepoštenje
do krajnosti.
.
Koliko god
te voljela…
.
Ostani
gdje si.
.
Tamo ti je
i mjesto…

Pročitaj cijelu poeziju

Prekjučer list otpali

Jučer nestade granja

Danas vidi se mali

Ostatak ostatka panja.

                    .

I nesta deblo, krošnja, hlad

Al’ stih na listu što nam osta…

Još tako živ i tako mlad

Sasvim je dosta.

             .

Sasvim je dosta.

Pročitaj cijelu poeziju

Nekad, u davnim vremenima,
prošli smo tim putem nas dvoje
u nekoj izgubljenoj noći
dok klatio se mjesec
sporije od srca što tuklo je po drumu
u cipelama izlizanih potpetica.
Nosila si šal od kašmira i
mirisala na kutiju drvenih bojica
a ja sam usporavajući korak
u daljini vidio more djetinjstva
gledajući tvoje oči
U savršenoj jednostavnosti
rekla si
″Nije ovo teško vrijeme,
samo ružan dan u kome je važno
uspravno koračati″

Pročitaj cijelu poeziju

Hodam polako

Između starih spomenika

Nadgrobnih kamenova

Tražimo jedno ime

          .

Bio je mlad

Previše mlad za tutanj rata

Za pušku i metak

Koji ga je pronašao

           .

Na nadgrobnu kamenu

Stara fotografija

Bijela rubina

I osmjeh mladosti

            .

Bio je brat i stric

Sin majci neprežaljen

Očeva desna ruka

Uzdanica starosti

               .

Turoban humak

Ni cvijeta, ni svijeće

Još samo osmjeh

Na fotografiji priča

           .

Kazuje, govori

Opominje pun nade

A njega nema i nikoga

Njegova više nema

            .

Antonija Željka Kahlik

Pročitaj cijelu poeziju

Neko je pustio unutra u mene sve žute vagone

Pod kožu mi ulio muziku neba

Lišće opalo

                         .

Neko je smeh trava zatvorio u moje oko

Dve iste jeseni vezao za kosti

Maglu neprozirnu

          .

Neko je pod mojim rebrima pisao pesmu

Uselio pijane zvezde u redove

Golih grudi

            .

Neko je želio da ozdravim

U jesen

U jesen

     .

Od ljubavi

Od boja

Od ljudi

Pročitaj cijelu poeziju

I ništa se novo dogodilo nije

svojom glavom malo tko još misli

isti prazan propuh umovima vije
u srcima su suhim samoljublje stisli.

                        .

I smiju se tupo gdje plakati treba

gdje um traži suzu, tu smiju se glasno

iza svakog ugla jedna sablast vreba

za pitome misli već postaje kasno.

                              .

A lude ptice u respektu tuge

odbjegle s neba u zorama šute

u suton se jave, u sate duge

zadnjih sanjara odlazak slute.

                   .

Tih je, otajstven taj cvrkut ptica

pjevaju sjetno u tami, u sjeni

slušam ih noću, radosna lica

posljednja pomast one su meni.

Pročitaj cijelu poeziju