U čutanju što je hir,

kroz  ustajalu tišinu iscurila je svrha,

kroz ono sitno sito vremena što u nepovrat odnosi svakog,

sa iluzijom,

bez vizije,

jesam li bio,

jesam li postao,

jesam li to,

u konačnici nestao.

Pročitaj cijelu poeziju

Nisam te našao u prostoru našem
Da rane mi vidaš i utehu pružiš,
Težine skineš i nežno me držiš,
Veoma trebam lepu reč tvoju,
Vodu da utopim svu tugu svoju,
A nemam koga do tebe samu,
Ljubavi moja, razbij mi tamu,
Zato sam hodao, našao nisam,
Niti u snima, niti na javi,
A znam da tu si za mene uvek
Jedini pravi najhitan lek,
Onaj što trebam baš sad od tebe,
K’o svetlo u noći, k’o blago za navek.

Pročitaj cijelu poeziju

Počevši od strane zidova impresionističkih načela,
svejednakošću me opkolila 
zamršeno- stvaralačka katalepsija.

Pročitaj cijelu poeziju

Svilene godine mojih ruku
šušte među najdubljim
borama zapešća
koja nikad ne skrivam
ispod rukava i marama
neprimjetnosti.
One su prvi dokaz o meni
u stisku godina nekog neznanca.
Često ih brojim,
preskačući one manje sretne,
i ne stignem ni na pola dlana
sakupiti voće čija gorčina
nije bila jača od gorčine
jednog pobrojanog dana.
Ispod kamena kad mi godine
budu cvasti,
u mom rukopisu šuštit će
vrijeme.

Pročitaj cijelu poeziju

http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=174999

Pročitaj cijelu poeziju

Gle, tog dječaka!
Gacka blatnjave lokve
mašući suncu.
Živa slika radosti.
Povratak u djetinjstvo.

Pročitaj cijelu poeziju