Izložba „Fotografske uspješnice“ Dijane Nazor Čorda u izložbenom prostoru Udruge Zelene i plave Sesvete
Izložba ostaje otvorena za posjetitelje do 12. ožujka, a može se razgledati radnim danom od 8 do 19 sati.
Fotografije: Saša Četković
.
U izložbenom prostoru Udruge Zelene i plave Sesvete (ZIPS) svečano je otvorena izložba „Fotografske uspješnice“ autorice dr. art. Dijane Nazor Čorda 12. veljače 2026. Izložba predstavlja retrospektivni presjek fotografija koji su nagrađene, pohvaljene i izlagane na prestižnim domaćim i međunarodnim natječajima te FIAP salonima. Slikarica i konzervatorica-restauratorica sesvetskoj se publici predstavila izborom od 73 fotografije od toga 47 u koloru i 26 crno-bijelih s minimalnim obradama. Fotografije su nastale većim dijelom u razdoblju od 2003. do 2012. godine, tijekom njezinog aktivnog djelovanja u Fotoklubu Zagreb. Autorica je po prvi put svaku fotografiju popratila autorskim misaonim crticama / stihovima, dodatno produbivajući emociju i kontekst svakog zabilježenog trenutka. Fotografije su različitih motiva i žanrova od portretne, pejzažne, ulične, noćne do umjetničke i putopisne. Motivi su snimljeni u gradovima u kojima je duže ili kraće boravila od Pariza, Melbournea, Canberre, Sydneya, Venecije, Düsseldorfa do Požege, Rovinja, Raba, Zagreba i Sumpetra.
Marko Jareb “Dolari u pismu”
Sunce sida za otoke,
iste oseke i plime,
mislim često na poroke,
kako pregrmiti zime.
Idem uz rivu kamenu,
slušam more kako šumi,
pismu omiljenu njenu, š
kripu u obližnjoj šumi.
.
Ne čuh davno pravu pismu,
šta liči dušu i tilo,
dok dolare slah u pismu,
živnu od oboje bilo.
Nestaje kamenih riva,
prevelike ljudi štete,
čine od previše piva,
samo tad’ šta ne polete.
.
Prestaju pličaci, vale,
njene ih je malo čudi,
mnoge radosti su dale,
kad’ se zora nova budi.
Ankica Biskupović “Kad se vjetar umiri”
Sada stojim na rubu svijeta koji sam poznavala
Sve što je nekada bilo teško — bol, čežnja,
prazne ulice — sada diše mirno
.
Vjetar je utihnuo, lišće visi na drveću,
kao da više ne zna kamo da padne. A rijeka šuti.
Šuti jer zna da sam spremna da je slušam,
a ne da je pokušavam zaustaviti
.
Sjećanja su tu, ali više ne peku
Ona su poput zvijezda — udaljena,
ali dovoljno svijetla da me vodi
U njima je svaki izgubljeni osmijeh,
svaki neizgovoreni zagrljaj,
svaka suza koju sam skrivala od svijeta
.
I osjetim — ne tugu, nego zahvalnost.
Zahvalnost što sam voljela, što sam patila,
što sam bio dovoljno hrabar da osjetim sve ovo
.
Sve što sam mislila da je nestalo,
sada je skriveno u svjetlu koje dolazi iznutra
Duša mi je mirna.
Ne zato što sam sve shvatila,
nego zato što sam naučila hodati s nesavršenim
.
I da, još uvijek ponekad osjećam čežnju,
ali ona više ne boli
Ona samo podsjeća da sam živa
.
Ako ikad poželiš doći do mene,
naći ćeš me u prostoru između dana i noći,
u šaptu vjetra koji preslaguje lišće,
u odrazu mjeseca na vodi koja zna sve tajne
.
I tada shvatiš: sve što smo tražili,
sve što smo izgubili ili promašili,
nije nestalo
Samo je našlo mjesto
U nama.
U svijetu koji više ne žuri
U miru koji smo čekali
Vjetar šumi tiho
I ja šutim s njim
.
Sve što je bilo teško, sada je samo sjena
na putu svjetlosti koja ostaje
Marko Jareb “Bracere stare”
Bracere stare na jedra,
na južnome morskom valu,
grožđem napunjena vjedra,
donose svojemu žalu.
.
One voze ovčju vunu,
skupljenu s mnogih brda,
za dobiti neku kunu,
u ova vremena tvrda.
Na krmi zastavu viju,
.
starome rodu na slavu,
sve dokle more ne piju.
Ima ih starih na žlice,
i za koju novu glavu,
bit’ će ponos zajednice.
