Gdje je žubor što je uspavljivao djecu?
Gdje su staze što su vodile do vode?
Gdje su ruke što su se u njoj umivale?
Gdje je smijeh što je odzvanjao obalom?

Sve je šutnja. Sve je prah.
I zemlja puca. I srce žedno Boga.

Pita kamen. Pita vjetar.
Pita duša u noći:
_Hoće li opet teći?_

Vrati nam, Gospodine, vode žive.
Da korito opet pjeva.
Da dijete opet plićak gazi boso.
Da vrba opet pletenice u vodi kupa.
Da nam vode opet pjesmu nose
I sve tuge plodne ravnice.

Da magla zapleše u haljini bijeloj
I velom svojim prekrije joj vale.

Kamo ste nestale, žile kucavice?
Kamo je nestao krvotok ravnice?

Ali ja vjerujem.
Da korito još čeka.
Da kamen pamti vodu.
Da kiša još zna put.

Vrati nam, Gospodine, vode žive.
Da magla opet pleše.
Da dijete opet gazi boso.
I da zemlja prestane plakati.

SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju

Svježe ljetno jutro

Na terasi četvrtog kata

Zgrade uz more

Dohvaćam vrhove bora

S golubom

Pročitaj cijelu poeziju

Gledam bakarno lišće

Kako prelepo stari

Kako se kotrlja po zaljubljenoj zemlji

I osećam kako mi se duša puni bojom

Kako mi krv u venama šušti

Šušti čarolijom

Lepo i tužno

Šuma ćuti

Još je udata za plavo nebo

Još čeka oktobar da je pozove na poslednji ples

Gledam bakarno lišće

I pitam se

Treba li uplašiti jesen

Pre nego se zgužvaju oblaci

I ta prva kap kiše

Svima te ispriča

Svima

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Prema svjetlu podižem

čašu Cabernet sauvignona,

arome otvaraju vrata sjećanja.

Vanjskim rubom

prelazim preko usana.

Ne pokušavam zatomiti žmarce.

Pročitaj cijelu poeziju