Eh, muškarci
Jedan gumb više
Otkopčan na košulji
Već pohotno oko
Znatiželjno bulji.
Pa, ispod košulje se
Ništa ne krije
Što muško oko
Vidjelo nije.
A, što s njima?
Takvi su oni.
Za sve su krivi
Ti čudni hormoni.
Ne postoji sutra
Za mene ne postoji sutra, neki ljudi mi fale već danas. Sutra se možda probudi tuga, čežnja je bolna, nestrpljiva do jutra.
Ti si kiša
U mjestu ukradenom od boli
ti si kiša koja nježno pada
i na uho mi pjeva uspavanku
U tvojim očima je nježni zaklon
gdje smirujem svoje srce
i pronalazim izgubljene snove
U noćima samoće
kad se magla spusti
moja želja da budem s tobom
je jedina svijeća koja svijetli
Mi smo obećani san,
jedna poema, jedna pjesma,
koju kiša pjeva
arijama fada i sevdaha
i mojim grudima šapće
da je svaki susret na putu
želja da te zagrilm
Mihaela
Marija