Zvoni, zvoni telefon A ja mislim da je on, Pa sva sretna kažem:”HALO”!? Čujem glas: “Samo malo”… * Čekam, čekam i šutim Tko me zove ne slutim… Voljela bih da on zove Da rasprši moje snove. * Neka čudna glazba svira; Nit mi paše, nit me dira. S druge strane čujem glas , Zamalo me […]
Arhiva > libertas
Suzana Marić “Noćas su mi ukrali zvijezde”
Tama… Obavija me gladnim rukama, upija u sebe. Nestajem… Plamen voštanice u meni dogorijeva, gasi ga vjetar prohladne noći. Tama… Susrećemo se u ambisu nestajanja. Snovi naše susrete u tami dogovaraju. Nestaješ u sumaglici jutra, dok zarobljena Luna u crnom oklopu plače. Tama… Noćas su mi ukrali zvijezde, ugasile su se i u mojim očima! […]
Suzana Marić “Intriga”
Intriga je to Zemlje i Svemira; . U zagrljaj kušnje, podaje se vrijeme. U vrtlogu zla, boli i nemira , čovjek na sebe stavlja breme. . Patina štiti prošlosti pore, čuva da ostane duboko u nama. Dok se snovi pretvaraju u more, jutro privlačimo drhtavim rukama. . Kamen spoznaje sve je teži, bitka s aveti […]
Suzana Marić “Petak je”
Utihnulo je sve-petak je. Tuga se nebom razljeva-petak je. . Jeruzalem kliće u neznanju:”Isusa, Isusa, razapni!”-Petak je. . Mariju mač boli u grudima, osjeća-petak je. Zna,osjeća da će izgubiti sina- petak je. . Trag presvete krvi sljeva se Jeruzalemom. Golgota je daleko-petak je. . Križ je prepun grijeha naših, pretežak za ispačeno tijelo- petak […]
Suzana Marić “Put za nigdje “
Hodamo putem koji ne vodi nikamo ispod obješenog rebra nebeskog i trudnih oblaka punih gorčine i tjeskobe. Put koji se u paukovu mrežu pretvara, gura nas ka središtu ponora. Uzalud potoci nade u mirisno jutro obojano plavim različcima i bijelim glavama ivančica; kukolj je niknuo posvuda. Čičak i trnje se za dušu hvata, ranjavajući svilene […]
Suzana Marić “Žena u hlačama”
(Posvećeno Mariji Jurić Zagorki) Što se čudiš, svijete bijeli? Što me to od žene dijeli? U suknji il’ hlačama Ja sam žena, ja sam dama! . Gledate me svi u čudu. Govorite:” Gledaj ludu!” Ali ja sam samo žena Ispred vas i vremena. . Kudite me, sprdate me Glavni lik sam vaše teme. Al’ ne […]
Suzana Marić “Oblikuj me, Gospodine”
U rukama sam tvojim poput gline, oblikuj me, Gospodine! Prepuštam ti se svim svojim bićem, oblikuj me, Gospodine! Lomila sam se poput vaze, vjera mi je slaba bila. Spoji krhotine moje, oblikuj me Gospodine ! Od svakog me grijeha oslobodi, po ljubavi svojoj, oblikuj me, Gospodine. Po pravednosti, milosrđu, praštanju… prema sebi, oblikuj me, Gospodine! […]
Suzana Marić ” Jutro”
Oskvrnuto jutro preranim buđenjem. S neba neubrane zvijezde, još se ledeno smiješe goloj stazi između drvoreda usnulih kestenova. Inje bode snove nedosanjane, usne, željne vatre ugasle. Škripi čežnja pod koracima nade. U krošnjama Mjesec svoje ledeno lice skriva, dahom srebri kose raspuštene, vjetrom počešljane. Jutro… To samotno jutro, nepodijeljeno uz miris gorke tekućine kojoj […]
Suzana Marić “Pruži mi ruku”
Koplje život ranjava. Boli… Boli ta gorka sudbina koja se nemilosrdno poigrava: umom, tijelom, svakim uzdahom I novim danom koji se sa strepnjom iščekuje. * Ostaju tragovi, okus gorak pelin krv truje, snove krade, a dan strah na stol postavlja umjesto ručka nedjeljnog. * O, Bože moj, kušnja je teška! Pruži mi svoju ruku, […]
