Suzana Marić “Pjesma tišine “

 

Mnoge sam noći
U sebi pjevala
Pjesmu tišine,
Pjesmu izgubljene ptice
Među sivim oblacima
Na plavetnilu nebeskom
Dok joj vjetar let usporava
Držeći ju na jednom mjestu
Bespomoćnu, umornu…
.

Pjevala sam tugu
Bez riječi.
Jesi li se ikada upitala
Što je skriveno u toj pjesmi
Zašto su riječi gorke
Poput pelina?
Nisi !
Ti, nikada nisi zastala
I osluhnula
Pokušala razumjeti!
Ti nisi imala vremena
Za moje pjesme!
Ti nisi vidjela tugu
Na mojim usnama
Dok je pjesma tekla
Tišinom uglazbljena!
.

Zaživjela je tišina
Kao oklop oko mene,
A ti to nisi vidjela,
Niti si pokušala me osloboditi!
.

Borim se sama
Stihovi lebde oko mene-
Usamljene ptice gnijezdo traže,
A ti si ga porušila,
Grančice suhe razbacala!
.

Pjesmo moja, tišinu skladaj…
Tišinu srca koje bolno kuca
I zaziva onu koja te nije čula!
Zaziva ljubav željom ovjenčanu,
Čežnjom umotanu…
Samo jedan dodir …
Pogled…
Osmijeh…
Sakupili bi se stihovi
I glasno zapjevali o sreći.
.
S:K:M

Nema komentara za "Suzana Marić “Pjesma tišine “"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.