Kategorija > Socijalna

PROSJAK

Prosjak U šumi ljudi poguren starac Čađava ruka i drven štap Pod pazuh stisnut proziran najlon S dvije-tri ili više, korica tvrdih Siromaštva vjerni putokaz slijedi Ne krijući sijev modrih peta Prije munje, uzmaka dronjice Što mu po broju nije U žbunju vlasi umorne oči Kipe pod kapkom, masnim šeširom Korača zbunjen suhih usta Što […]

Pročitaj cijelu poeziju

Poruka

Izađite, vi žene iz sjene,

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Ciklotimija

Neke su zablude  presvučene najljepšim ruhom.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Tempus

Pristigao je neizbježan tren. Ne mogah udahnuti. Plućne alveole mi se napuniše praskavim delirijem, a čelični mjehurići stigme prigušiše zdravo rasuđivanje. Nokautirala me epileptična ekspresija slova u koju nesmotreno zađoh, istovremeno ne uviđajući dugotrajne posljedice asimetričnih insinuacija ateizma. Svladaše me polusni zabranjenog svjetonazora- kriomice mrveći noćne more prelijevanjem spektra zelenkastih toniranja unikatne strave preobražaja. Poput […]

Pročitaj cijelu poeziju

Drugačiji

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Sanjala sam da sam živa

Bog nas je zaboravio. Slutim kako mi se smije kažiprstom upirući- na nepobitne grešnosti. Mi sinkronizirano cirkuliramo poput litija, kao nutrinski gnjilo voće na sjajnom stolu od sandalovine. Uporno iniciramo naše sveviđenje, prodornim promatranjem kristalnih iluminacija. Astralnom projekcijom invociramo ljubav. Počuj me, Dugo mojih tmurnosti. Uporno me jede tvoja odsutnost, provlačeći kroz bolne zanoktice- zatitrana […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Zazidana mračna svećenica

Za vrijeme hrvanja s unutarnjim  demonima, znatiželjno  proučavam  efekt domina. Čemu ova  magična borba? Nokautira me  nerazgrađena, sumporasta, omaglica u  prekomjernim  dozama. Preočito je. Voštana sam  marioneta  agoniziranja, svučena  posttraumatskim stresnim  poremećajem; koja prebire  po fragmentima prastare manije  mentalnog sloma. Godinama me  goni legija- neodoljivo jake tendencije  ka kraju  krajeva. Stradavam  ošamućena  koleričnim frakturama; novostvorenog  […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- O padu galaksija

Sudbi ne možeš umaknuti. Upadajući u grotlo paganskih konstatacija, silovana vještica razrezano žamori okom ustajale ribe u epicentru nečastivoga. Nečija joj se slina omotala oko pupka, kazivajući latentne  gadosti o srazu sotoniziranih oživotvorenja. Šutaju ju potplate oronulog vandala, pletući mrežu umobolne zasjede- baš kao prosijedu  pletenicu uslijed  kvarne metamorfoze iscrtanih pentagrama. Izdala su ju stopala […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Paragraf prošlosti

Voljeh nadmudrivanja  prosuta po tepihu viđenja, snažne zagrljaje i sklonost analiziranja psihodeličnih pojedinaca. Tjeskobom anksioznih stremljenja, heretizam je evidentno  zavladao umom obraćenika. Neuroni ponovno uspostavljaše pogrešne hipoteze, potičući razdor  i metalnim okusom krvi, uništavaše neminovne pokušaje. Govorio si kako posjedujem ljepotu u svim segmentima,  no, koliko surovost odluke može biti blagonaklona? Pokušavah spriječiti vrtlog neutješne […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek-Bezvremenska restrospekcija

Slijepa na tronu limba umivam lice u sumpornoj kiselini, ne bih li naposljetku dešifrirala dogmu  tvojih prepredenih bježanja. Ništa se naizgled nije promijenilo, osim što me anomija uvukla u vrtlog  bezbrojnih peripetija. I dalje me tlači neumoljivost vremensko-prostorne konvergencije komplementarnih introspekcija. Djelomično osjećam kako mi hrskavica  srasta sa gorčinom koju nosim u njedrima fotografskih pamćenja. […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts