Odustajem… Ne mogu više trčati za vjetrom, sa željom da u njemu čujem tvoj smijeh, tvoj glas. Umorna sam od traganja, za tvojim licem između tisuću nepoznatih sjena koje me bez riječi šibaju pogledom. Klonem od umora i beznađa jer ti si negdje tamo šutiš, skrivaš se od moje čežnje poput Lune iza crnih […]
Arhiva > libertas
Suzana Marić “Nema godišnjeg”
Godišnji mi “šef” neda razloge svoje polako reda; ostao bi bez: čistaćice, spremaćice, sobarice, kuharice, pomoćne radnice ( koja radi bez nadnice) Netko mora robu prati hladne vode spremno dati jutrom razgovarati, i ne prigovarati. Aoj, “šefe”, muko moja radnica se muči tvoja daj joj malo predaha i par dana morskog zraka… Da napuni […]
Suzana Marić “Vrištim u sebi”
Nestaješ polako u sjeni lipe, sa mirisom perunika odnosi te vjetar. + Kroz moje prste klizi tvoj lik dok grčevito zatvaram dlanove želeći sačuvati barem trag prašine. + Mjesečina mi noćas svadbenu haljinu tka zrakama srebrnim rasprostire mi je po tijelu prekrivajući nagost moju. + Uzalud… uzalud tkanje srebrno jer ga trnje bode jer […]
Suzana Marić “Moj galebe”
Dok Sunce zlatne zrake prosiplje, raširi krila a more pjeva ljeskajući se, raširi krila! * Danas, nad barkom, bijeli galebe, nad umornim ribarom, raširi krila! * Klikni nad sivom stijenom kada ugledaš brod na povratku, raširi krila! * Jer dragi se iz daleka vraća. Poleti, dočekaj ga u svom letu, raširi krila! * Neka te […]
Suzana Marić “Vjetrenjača”
Lomi se vjetar na udivima njenim vrteći u krug ta nježna krila a ona škripi uzdahom snenim zrnje je zlatno, teško smrvila. . Vjetar ju budi, ona hoće spati na leđima su njenim ljeta mnoga još će ta starica dati iz njedara svojih brašna bijeloga. . I šumi vjetar, okreće krila vjetrenjača stara poletjeti neće […]
Suzana Marić “Izbirljivci”
Nek se makne kome smeta fina riba iz brodeta, kad su pjati mora puni; sir, maslina i inčuni. Crne dagnje na buzaru ili srdele na žaru … Izbirljivci nosem frču rađe golu juhu srču. Ne paše im morska plata bolje miriše salata. Ljudi moji, kojeg čuda, ova djeca baš su luda! Što uz ribu […]
Suzana Marić “ON”
Udahnuo joj je jutro na kapke snene, paučinasti vizir optočen rosom. Zrakom joj sunca zacaklio zjene, vjetar zarobio raspuštenom kosom. . Udahnuo joj je na obraze dan, na grudi joj stavio buket jorgovana. Poljupcem joj je raspršio san darujući joj rađanje novog dana. . Udahnuo je njenim usnama pjesmu- tihu melodiju koja iz srca stiže. […]
Suzana Marić ” Glumiš, ženo”
Što skrivaš, ženo, iza tog osmijeha koji krasi tvoje lice poput najljepše maske sjajnim perlama optočene? Što skrivaju te beskrajne dubine očiju tvojih? Bol ti je na duši oslikana freska. Ti skrivaš sebe u sebi zatvaraš se u katakombe duše ne dajući boli da se oglasi, da zavapi… Ti skrivaš nemoć preplašene srne u […]
Suzana Marić ” Zaplešimo noćas”
Traži te moje tijelo Noćas bi plesat htjelo Samo jedan valcer, ljubavi . A tebe nema sada Dok vani tama vlada Dođi, sve zaboravi . U kutu gitara svira I pjesma srce dira Pjesma naše mladosti . Noćas budi ti uz mene Oživimo uspomene Zaplešimo ples radosti . Neka noćas tvoja ruka Bude oko moga […]
Suzana Marić ” Netko hoda po našim snovima “
Imali smo svoje snove Zajedno smo ih snili Buditi se nismo htjeli Sanjalice mi smo bili. . Sve je tada lijepo bilo Mirni snovi, duge noći Al’ sve se je izgubilo Nismo znali da će proći. . Snovi su se izgubili Odnijela ih mutna voda Nas su rano probudili… Po snovima nam netko hoda. […]