Sretan rođendan velikoj književnici! . (Posvećeno Mariji Jurić Zagorki) . Što se čudiš, svijete bijeli? Što me to od žene dijeli? U suknji il’ hlačama Ja sam žena, ja sam dama! . Gledate me svi u čudu. Govorite:” Gledaj ludu!” Ali ja sam samo […]
Arhiva > libertas
Suzana Marić ” Bilo je uzalud”
Godine su kliznule kroz prste, poput pijeska nestale iza nas u sumaglicama ranih jeseni i sramežljivih proljeća koja su provirivala ispod bijele blazine snijega. I noći su prestale biti besane, ispunile su se snovima u kojima je nestalo tebe. Uzalud su bila nadanja, uzalud ispružene ruke nedodir grle. Uzalud su bile:molbe, čežnje, noći ispunjene suzama…
Suzana Marić “Još je jesen uspavana u meni”
Još je jesen uspavana u meni prekrivena mekim šarenim prekrivačem kojeg je vjetar danima uz pjesmu tkao. Još miruju moji usnuli pupoljci, spavaju u prohladnoj sobi duše. Al’ Sunce dolazi, putuje sa pregrštom procvalog cvijeća; nosi mi na dar najljepše poklone. Budi usnulu jesen, da izađe potiho, da je nitko ne vidi, susretne ju […]
Suzana Marić “Ti si srce u srcu mom “
Pišem ti danas, starice moja, pismo, par riječi iz duše svoje; znaš, fali mi osmijeh, ruka tvoja… al’ počuj sada riječi moje… . Oprosti mi sve, starice mila, dane samoće i tvoje tuge jer si pred odlazak sama bila, oči su ti sklopile ruke druge. .
Suzana Marić “Potopio si sve”
Potopio si korablju osjećaja mojih i onu bijelu golubicu s maslinovom grančicom u kljunu. Potopio si i sva obećanja, ljubav iz kovčega našeg saveza. Ogoljele hridi stoje u moru grižnje i samopeijekora. Vršcima svojim bodu nebo nade. Moj grijeh, moj grijeh… Vjerovala sam i voljela bezuvjetno. Ti si bio moj grijeh, moja pokora… Zidala […]
Suzana Marić “Ura vremena “
Njiše klatno vrijeme rastrgano između crnih crtica brojčanika i dobuje srce ure, polagano- beskrajnim hodom zupčanika. .
Suzana Marić “Zalutala lađa”
Na zapadu, negdje tamo gdje tama stoluje, tamo gdje se Sunce nikada ne rađa zalutala je jedna životna lađa.
Suzana Marić ” Sjećaš li se, bako, kad smo mladi bili”
(pisano na zadanu temu ) Eh, kako smo se ljubili, noći gubili… + Obukla bi minicu i obula štiklu a ja bi kaldrmom doš’o na biciklu. Fućnuo bih dva put’ pod prozorom tvojim jer tvog se oca i u snovima bojim. +
Suzana Marić “Dodir”
Klizi dodir niz vrelo tijelo briše grijeh misli uskovitlanih pa se vraća pa zastane lava užarena postaje.
