Arhiva > boba grljusic

Ostavština

Očekivano spuštanje  noći  ne iznenađuje bar mene ne. dočekujem tišinu spremna za  plov niz rijeku uspomena Licitarsko srce  crveno i bijelo Šareno i radosno medeni kolač miris polja i zuj pčela rosi se nepce Pas Fido i besomučno trčanje u krug nesputani dječji osmijeh perjani jastuk i male suze zbog neumitnih rastanaka i još ponešto […]

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj me

Sve  nebeske stolice tvoje su Iz neke od njih dok pomičeš prste Igrajući  igru pantomime s oblacima slutim  pitanje  koje oblikuju tvoje  misli dok nepomična stojim na mjestu koje zahtijeva tišinu razaznajem pitanje hoćeš li znati  i moći plakati suhim suzama I skriti svoju bol licem prema tebi tražim pročitaj me olakšaj mi čekati ću

Pročitaj cijelu poeziju

Noćima

  Slušam bruj  vremena kiša i vjetar osakaćuju  mir navir misli  vrišti biti tamo gdje želim ovdje jesam a nisam nesan pleše kurvin pir a ja čekam ne bi li malaksala

Pročitaj cijelu poeziju

Očište

Netko je jednom zapisao drsku misao „Priča valja kad život ne valja“   Tada nisam tamo gdje misle  da jesam Niti će me naći tamo gdje su me ostavili moje očište je nevidljivo tuđim očima nijemost i nevidnost postaju  moje vrline a moja priča koja valja ostaje neispričana

Pročitaj cijelu poeziju

Malodušje

Bezglasje je tamnica kad riječi kojima sam tvrdila i poricala one kojima sam sticala i rasticala dok sam ih grlila pa od sebe odvajala bivale su moja slabost i jačina kojom sam dijelila jabuku na pola

Pročitaj cijelu poeziju

Prepoznavanje

Kad god stisneš usne u jednu prepoznajem tvoju želju za šutnjom u kojoj počinje tvoje putovanje unazad maknem se u nevidno I čekam tvoj povratak

Pročitaj cijelu poeziju

Spomenak

www.uredisvojdom.com   Sazdan si od stotinu nebesko nježnih  petlji svako jutro sunce plete ljepotu za oko prolaznika

Pročitaj cijelu poeziju

Prijateljice

Davno je bilo kad smo se čule, čini mi se kao da sam te samo sanjala . Ne znam gdje je počela naša priča ali sigurna sam kraj se ne nazire.

Pročitaj cijelu poeziju

Sutoni

Vrijeme prolazi  brže no išta u  kasno ljeto dani  u kojima sunce zalazi brže trudno  tonovima zlatne  malaksalo tad volim ispraćati zalaske ne znam  čega sam punija ženske snage ili krhosti dok pamtim nove trenutke tvoreći podsjetnik za osjećaje iz nutrine  izroditi ću pjesme kratke i duge male a velike sjetne.

Pročitaj cijelu poeziju

Ponos

Prepoznaj moju tužnu misao u začetku i stavi prste na moje usne nek se  u riječ ne prometne ne smiješi se dozvat ćeš kišu tu je blizu tik ispod trepavica  

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts