Znam se često izgubiti u tuđem sretnom licu I ne trudim se pronaći se zanesena razotkrivanjem dubine oka i sitnih bora smijuljica titrajem  tihe radosti u kutovima  usana uvojkom kose iznad uha sputanog ukosnicom u bojama ljeta

Pročitaj cijelu poeziju

Ruši se svijet u bezdan na šestoj kamenoj skali i nemaš kud dalje do vrata propuntina protokom je učinilo vrijeme kameni zidovi zakaputili smokvu nitko je ne tiče do sunca kiše vjetra i ponekog znatiželjnog oka tad oživi slika negdanjeg života  

Pročitaj cijelu poeziju

Nakon dana vremenom zakovitlanog raspremam mjesečinu u tamnom kutu sobe sebi za uzglavlje daleko od svih daleko od sebe

Pročitaj cijelu poeziju

Kao da neka sila zanosi vrijeme sve postaje mirno nepomično u meni i oko mene ništa ne teži nikud zamire postojim i ne postojim treptaj traje do koraka do pomaka vraćaju se glasovi i slike nit stvarnosti se opet raspliće

Pročitaj cijelu poeziju

Nju se može pisati ali ne i dopisati ona u riječi ne staje i ne traje možeš je očima piti i stalno žeđati uzvraća snovima našeg srca tajnovito hrani i ozdravljuje tihuj nježno ne skrnaveći je glasom ni pomakom samo osjeti kako te liječi

Pročitaj cijelu poeziju

Jednako  se približavaju i odmiču srebrni oblaci mjestu na kojem snatri sve  dane  ispraćene od nekud ni otkud pala je kap kiše po sred najdublje  čeone bore tišina zvuči i ječi dok pod njom  gnijezde se   misli odlukom se više  ne osvrće jedino iščekuje nadolazeće u njoj    se poput  mlijeka  zgrušalo preostalo vrijeme

Pročitaj cijelu poeziju

Plašim se Nerješivih zagonetki Dugih bolesti duhovne samoće Boli u svakom obliku Svađa Agresije Nesanice Manipulacije I onog kad tebi kažem ne A sebi da

Pročitaj cijelu poeziju

Dopušta putovanje uma u lijepi dan A možda i dan ranije Otkriva način  kako  sačuvati Svoju srž – sebe za cijelo Od one koja traži Nešto što ne želim i ne mogu biti Jer plošno i površno  rastužuje me

Pročitaj cijelu poeziju

Može živjeti samo ako je u stalnom pokretu bježeći od drugih i  od sebe sama ni u kakvim snovima nema izlaza spoznaja proždire osmijehe a smiješak je tek nagovještaj ništavila tu bi i vrag slomio vrat ni u kakvim snovima nema izlaza pečat zloga nosi dok životom prolazi prema vazda otvorenim vratima

Pročitaj cijelu poeziju