Arhiva > boba grljusic

Enigma

U zjenama ti otkrivam misao  o meni i kažem imaš pravo na nevjericu  zbunjuću jer jesam i nisam razlučiti ne kanim odavno već ne tražim sebe ….  dok se noć zapliće o zvijezde mirno prebirem po minulom  …  koje li su boje jutros bile zjene ljubopitljivog oka  

Pročitaj cijelu poeziju

Oku nedohvatljivo

Zastrašene  tjeskobom namisli mi bježe s uma svemirom poprijeko ukrštajući se s tvojima prazno  bez njih žari tinja pa se stiša i umiri kako bi se javilo nečim tajnim novim

Pročitaj cijelu poeziju

Karmen

  U osvit današnjeg netko mi je bezglasnim najavljivao tvoju rijec; onu što su ti je dali kako bi skrila misao

Pročitaj cijelu poeziju

Bijela kuća

Mudrovala je uvijek govorila  bi o njoj mlađa sestra opravdavajući svoj nerazum a ona  je zabludjelim pogledom samo  ispraćala ptice

Pročitaj cijelu poeziju

Kako se ukazuje sreća

 Nemjerljivo široko nepojmljivo duboko neobično toplo grlim svijet očima otimam  sitnice vremenu i prostoru tada bivam slijepa bivam gluha kako bih preostalim čulima osjetila kako se ukazuje sreća

Pročitaj cijelu poeziju

Ono malo što danu fali

  Lelujavim hodom  razrjeđuje zrak jer odjednom ništa nije nalik na ono  malo prije sporo  se vuče  vrijeme njenoj potrebi u inat treba stati duboko disati za kratko neskalad porobiti i pronaći  ono malo što danu  fali

Pročitaj cijelu poeziju

Ni riječ ne mogu izustiti

Gutam  ljutnju dok slušam  riječi pročedile iz zlih misli zapitana od čega li su sazdane kad tako brzo kliznu do mjesta gdje najviše bole htjela bih odgovor nikako grub niti malo oštar niti  štur niti preblag na pitanje što mi je to sjelo na dušu niti riječ ne mogu izustiti

Pročitaj cijelu poeziju

Sunce

Iščekujem okrenuta k istoku ka prvoj kući u kojoj Klota prede suncu niti svjetla rano se budi  Loheza neopazice  prateći  ga u stopu danom Atropa niti mu kida ono  ipak opet dolazi i opet odlazi tko mu to niti u cijelo vezuje pa ga ima ima ima u  prkos svemu i svima

Pročitaj cijelu poeziju

Prožeti

Prođosmo jutrom ti i ja na pola dana još smo skupa u zenitu sunca ne progovaramo i ne zamjeramo jedno drugom šutnju prije   i poslije nje jednako nježno i sasvim dovoljno dotičemo se mislima

Pročitaj cijelu poeziju

U prolazu

U ranojutarnjoj tihoti  huknu ptica ili vjetar u hipu otresu kapi noćne rose s vrhova borovih iglica vlažeći moju kosu i lice ubrzah korak bez razloga ne otkrivši bijaše li to vjetar ili ptica a tajac –pauk nastavi mrežu plesti

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts