Arhiva > boba grljusic

Ruksak

Uvijek sam više voljela ruksak od damske torbice u njega stanu sve meni važne sitnice dok se život događa bivaš gdje moraš rijetko gdje želiš te male radosti darujem sebi

Pročitaj cijelu poeziju

Razotkrivanje

Nisam  te smjela pitati kako si jer tvoj pogled nasrće sapliće obara i podiže moje oči nasuprot tvojih zrcalo su u kojem se prepoznaješ

Pročitaj cijelu poeziju

Tako jednostavno je

Malo je malo je nedostajalo kako bih dosanjala san vrijeme je za susret sa stvarnošću oči  su moje već poodmakle slijedim ih ledohodom ka  mjestu na kojem se prije svih napajam  ljepotom i pokoravam dan

Pročitaj cijelu poeziju

Isprika danu

Teška sam danu kao kamen zemlji nakon sedmodnevne kiše prozor je otvoren u njemu netom bi mjesečevo lice začuđeno tonem u san      

Pročitaj cijelu poeziju

Ono u meni

Nekoga  nikad a mene  opet sunce  dotiče označujući  krug otkriva  opet  ono tajno što čuči u meni postojano pravičan čovjek sudac nevidljiv neglasan koji prti svoje  nemire prije polaska važno je ići za njim          

Pročitaj cijelu poeziju

Ne spominji joj ljubav

Ne spominji joj ljubav nemoj zamrlu u prsima prenuti bi mogla drhtajem a ona bi da je dosanja posakrito sama ne spominji joj ljubav nemoj

Pročitaj cijelu poeziju

Žudnja za ljudskim glasom

U dubokom snu čuvala ju  je od budnosti tako je pobjeđivala onu  koja ju je  danju u neživo pretvarala a trebala je morala je samo raširiti ruke i  nekog zagrliti žudnja za ljudskim glasom sama bi netragom nestala  

Pročitaj cijelu poeziju

Crnica

Iza svake  duboke šutnje krije se priča ova moja težina tu u grudima došla sam ti opet bosonoga uzmi me  i zagrli kao nekad kad sam ti tražila imanje u svom neimanju ti mnogooka moja milovala si pogledima koji su govorili  tad i sad umiri se , nije ispred tebe planina Kaf    

Pročitaj cijelu poeziju

Opis

Prikazujem  je lako  s dvije   riječi nema  je /ljubavi/ to sažeto ne bi smjelo biti napor ali sve biva složeno nepojmljivo kad  se mnoštvo misli  splete a ne rasplete tad ništa ne razaznajem sem  nevidnih  ruku i marame koja prekriva lice dijeleći  me od svijeta

Pročitaj cijelu poeziju

Mala poštenja

Mala poštenja prema sebi nužni su silazak u dubinu tamo su staloženi monolozi one neophodne rasterećujuće završne riječi tišina se prelama umjesto pljeska bljesne uvijek prvotna misao srce bira put a On upravlja mu korakom

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts