Pjesma inspirirana slikom slikara Abela Brčića Kad bih mogla ovim gradom prošetati s zrnom gorke soli ispod jezika Koje se ne može progutati A niti ispljunuti Silenom šutnjom Upijala bih mir i sve boje sunca S lica kuća i ulica Od umora klonula Na kraju puta bih zamolila Svemoćni podari mi noć […]
Arhiva > boba grljusic
Osamljenost
U odrazu ogledala čuči žena sitna izgubljena otvorenog oka šutnja je pita što si htjela odgovora nema samo se osamljenost prelama po sred čela
Znam što on ne zna
Ništa ostalo nije sem bijelih zidova I praznih okvira u koje mi pogled nije mogao ni htio stati vučica zloba svoj je brlog našla tijesno je za nas obje odmičem u dan u njegov prvi sat čudno me gleda sanjivi noćni čuvar smiješim mu se znam što on ne zna
Dobrodošlica
Jutros prije sunca ranim dolaskom htjedoh iznenaditi more a ono mi valom u žalu iscrta izvijenu vjeđu djevojke
Vještina ljubavi
Dodirni me poljubi me barem u snu utkat ću te u riječi pjesme kao nit srme stari zlatar vještinom koju samo ljubav zna
Jeka
Ne mogu zavarati svojih očiju vid Niti zatomiti moć njihova prepoznavanja Onih koji su crnim mlijekom zadojeni Kroz čije tanke usne nikad Ne prolazi riječ obla ni meka Spuštajući kapke Odvajam sebe od njih Pretvarajući ih u pričin Od nelagode je ostala samo Jeka u vrhovima Dovoljno daleko
Oslobađanje
Nekako uspijem proći mimo sebe ostavljajući jedinu misao u kojoj eto mene nema um mi beskrajno zahvalan na predahu uzvratit će dobrim dobro Kad – tad znam
Bilješka br .3
U zoru kad svijet još nije zakotrljao dan prepuštam se mislima o tebi. Mila moja ,ne mogu ti blizu ,ti razumiješ i znaš kako nas dijeli neka zlokobnica. U ovo doba ti miruješ na rubu postelje u tišini jutra pripremajući se na prvi korak . Tvoje sam dijete činim to isto samo na drugom […]
Bilješka br.2
Znam se često izgubiti u tuđem sretnom licu I ne trudim se pronaći se zanesena razotkrivanjem dubine oka i sitnih bora smijuljica titrajem tihe radosti u kutovima usana uvojkom kose iznad uha sputanog ukosnicom u bojama ljeta
Marija