Arhiva > boba grljusic

Ne zamjeri

Mirovat ću kraj tebe ne zamjeri mi što prisvajam trećinu tvoje postelje okrenuta na lijevo ne mogu protiv navike tonem u san čudesno laka sigurna tvoja je toplina sve baš sve što mi treba

Pročitaj cijelu poeziju

Dok svjetlo pratiš

Za vrijeme dok hodajući pratiš svjetlo Dobro je dobro Jer tada smiješ plakati smiješ snatriti nebranjeno zbrajati jeseni i zime svodeći  račun  sama sa sobom Lakše je priznati Dobar je bio Dobar je bio život do sada

Pročitaj cijelu poeziju

Rastanak

Dok me gledaš  pitam tko si ti samo se tvoje oko širi u beskraj kaplje tišina i  tvori nepremostivu pukotinu

Pročitaj cijelu poeziju

Tu, sad i odmah

  Sramotna, obeshrabrujuća, izdajnička bol objavi se duž ošita, čini se bezrazložno, ali ta lijepa žena zna da to nije, nikako nije tako. I nije to prvi, a niti posljednji put jer osjećaj nedostatka je nemjerljivo snažan i razarajući pokorava načinom za koji ona nema lijek, a i ne traži. Noćas je opet sanjala i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Dan za noć

Nutrinu svoju mijenjala bih rekoh naglas čuvši me  obično jutro zapršti crvenim nudeći   vedar dan na dar baš cijeli   Svježinom milinom razliva se noć  bez srama tamnom mrljom po nama do sutra malo je dajem dan za  noć sve moje dobro  tu je tu je

Pročitaj cijelu poeziju

Poslije nevremena

 Povlačim se poput  rijeke koritu danu jer pretvorismo osmjehe u  natruhe nema  više našeg usnice su suhe tamo su  samo šaptave  usrdne  molitve 

Pročitaj cijelu poeziju

Tu negdje između praznina je

Sinoć sam izgubila stih ja nesmotrena zapletena u rukave kućne haljine trebam te slušaj me kvragu i ja nikad nisam voljela to trebam te prokazah potrebu otkrivajući tajnu u savršeno nesavršenom miru stoji nedovršeno a između mene i stiha Tu negdje praznina je

Pročitaj cijelu poeziju

Šetnja

U tiha predvečerja oko se širom otvara sanja kako hodaš pokraj mene nestvarno blizu osluškuješ mi misli što se nižu nižu nižu i nižu

Pročitaj cijelu poeziju

Različita

Dok joj  je more ljubilo sitna stopala očima je razmicala oblake olakšavajući  suncu hod s prvom jasnom zrakom otkri se jato skočaca a iz škripa  promolio se cvijet spustila je kapke

Pročitaj cijelu poeziju

Vjera

Vragu nije trebalo puno da polomi  kazaljke satu i zaplete vrijeme zaplićući i mene nespremna u škripu stojim između tu gdje jesam i tamo gdje hoću čekam znam netko jest iznad mene

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts