Arhiva > boba grljusic

Snatrenje

Tijelo mi  nema oslonac na opipljivom sigurna sam svejedno dok snatrim prikrada mi  se dan u kojem  će  me naći  dobro baš mene nitko neće i ne mora   vjerovati u snatrenju ima nešto mnogostruko  lijepo srećom se čudim oku koje vidi i srcu koje ćuti a ovdje nema nikog  osim mene  

Pročitaj cijelu poeziju

Noć i dan

U lijevom oku joj sunce bijeli  dan nije došla  na vrijeme nije desno joj oko zasuzilo u sjeni trepavice noć crna još u njemu je

Pročitaj cijelu poeziju

Siromašni a nadprosječno sretni

Moj  otac  je bio metalac moja majka kućanica nepismeni  oboje izlazio je prije sunca vraćao se poslije njega činilo se tako jer on ga je nosio kao sretnu mrlju nasred čela čineći nas prosječno siromašne natprosječno sretnim

Pročitaj cijelu poeziju

Toliko o ljubavi

Ti govoriš  imam ljubav a mene su opčinile  ptice u osvit sam tamo gdje su one i svaki put  je   kao prvi promatram  bez treptaja kako se umor s krila stresa na stijene i oblutke bez krika i učim živeći   ljubav

Pročitaj cijelu poeziju

Prošlo vrijeme

Okrunjujem cestu  dolaskom i umornim odlaskom glačajući  stopama  kamen ravnam misao o prošlom žulja me znano  sivo biserje to prošlo i  puno vrijeme potrošeno u koracima vezanim jedan u drugi u hod u žurbi da se ne zadocni

Pročitaj cijelu poeziju

Nije dovoljno

 Svijet je s druge strane nasuprot mojeg lica stol kao slani val moje tijelo obala gola nešto  bih ti prošaptala nikad ne uspijevam  reći sve što sam naumila u  minuti do punog sata  prije  odlaska   smijehom  otvaram vrata šapat  ostavljam ispod stola

Pročitaj cijelu poeziju

Vidjela sam te

Hodala je ispred tebe lako u ravnim cipelama nebo je polegla između obrva mirisom tijela nozdrve ti punila otvarao si vrata svoje sobe misli su te zaposjele vidjela sam kad si njezino tijelo u šarenicu oka skrio bjelinom je za ugao ulice zamakla u sjećanju dugo poslije haljina se njihala ona ista što bi među njezinim […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ribari

Brod more zbija u bijelu brazdu pjene u modro u duboko pa je more opet more mirno dok brod plovi ruke vrijedne ruke s friževima ruke s žuljevima pokreti reprize u nosnicama miris ribe oni ne posustaju ne zastaju oni ribu love u predvorju duše modre  

Pročitaj cijelu poeziju

Kletva

Dabogda riječ ti ostala Zauvijek zapriječena  grlu kao suhi iver u utrobi ribe prije sušenja

Pročitaj cijelu poeziju

Igra sunca i mora

Kroči  sunce preko mora val  mu stope milinom pokriva mirom vene  od kamena pratim  igru i znam sutra će  sunce opet  po moru kročiti iza njega trag neće  ostati trajat će igra nikad doigrana a ni more ni sunce ne umaraju  se 

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts