Kad mi se učini da na domaku sam netko mi pomiče granicu uskraćujući spoznaju
Arhiva > boba grljusic
Ti ćeš znati
Tvojom blizinom daljinom mjerit ću svoj mir ili nemir ili tko zna već što ti ćeš preoznati to bezimeno
Do igre joj nije
Strgnulo joj jugo maramu ogolilo vrat drsko usporilo hod propustila ga je tijelom i mislima do igre joj nije
Kroz moju sobu prolazi svjetlo
Nisu dovoljno stisnute trepavice Bijelo svjetlo prodire posred noći Tu je tik do mene Odlučno da zadivi i zavede Mene običnu ono neobično Zašto li opet drhtim Bjelina miriše ja udišem Mrtvo cvijeće težinom neživog Pritišće bisere a oni bliješte Posred sobe vijuga obično bijela cesta Zb,poez.”Vrijeme je za mene “2013
Priča
Kad se sunoća primiri dušu legni nauznak gledaj visoko i široko osluškuj nebo će ti ispričati prekrasnu priču
Odgovor
Kako si izdržala pitala si me Nikad nisam prestala biti tu i tamo između onog gdje jesam i onog gdje bih htjela bit prijetile su mi dubine i tma i misli se taložile čineći prepreku do dna priznavala sam kako ne umijem sa stvarnošću a sa snovima sam mogla sve živjeći tako u procjepu polako […]
Putokazi
Naiđe tako neki dan poput kamena težak neumoljivo vukući ka dnu tad treba stati oslušnuti što tijelo ti šapuće čujno samo tebi sklopi oči jer ispod kapaka tu su putokazi do prave radosti
Neumitno
Boriti se protiv neopipljivog a tegobnog stalno ne umiju mi usta kad shvatim shvatim i prihvatim neumijeće u dubinu se svoju povlačim i snatrim
Iskanje
Kao da išteš napiši mi pjesmi o sreći Ili stih bar **** Nemoć sam zagubila sam riječi u dugom neizgovoru tužim potajno šutim sve ištem samo ono me nemuštu razumije šumi kapima dodiruje najavljuje proći ćemo ispod duge
