Nisu dovoljno stisnute trepavice
Bijelo svjetlo prodire posred noći
Tu je tik do mene
Odlučno da zadivi i zavede
Mene običnu ono neobično
Zašto li opet drhtim
Bjelina miriše ja udišem
Mrtvo cvijeće težinom neživog
Pritišće bisere a oni bliješte
Posred sobe vijuga obično bijela
cesta
Zb,poez.”Vrijeme je za mene “2013
02/09/2022 at 1:05 pm Permalink
Pjesma atmosfere finim nitima tkana.
Jako lijepo, veliki pozdrav 🙂
02/09/2022 at 7:13 pm Permalink
Svjetlost uvijek ima posebno mjesto u našim životima. Ovdje ono zastire beživotnost prošlog, ocvalog. Obična bijela cesta postaje put ka novom, boljem, čistijem. Vrlo lijepo, pozdrav, Bobo!
03/09/2022 at 11:40 pm Permalink
u početku bješe ljubav koja se kasnije skriva iza mrtvog cvijeća i jednog puta
noć