Jednočinka u stilu Dimitrija Demeter)

.

Likovi:

Mira – mlada žena, snažna i odana narodu

Vuk – njezin zaručnik, ratnik rastrgan između ljubavi i dužnosti

Starješina – glas naroda i mudrosti

(Pozornica: noć. Tišina. U daljini se čuju bubnjevi rata.)

Mira (uznemireno):

Noć je teža no ikad prije…

Kao da sama zemlja diše strah.

Vuk još nije stigao…

I srce moje slutnju nosi.

(Ulazi Vuk, umoran, ali odlučan.)

Mira:

Vuk! Napokon! Reci — hoće li rat?

Vuk (teško):

Ne hoće li… već jest.

Naš narod stoji pred sudbinom.

I ja… moram s njim.

Mira (u boli):

A što je s nama?

Zar ljubav nema pravo na život?

Vuk:

Ima… ali ne kad narod umire.

Ljubav je sveta —

ali sloboda je svetija.

(Mira se okreće, suze u očima.)

Mira:

Te riječi bole više od mača.

Zar je moja sreća toliko mala…

da je vjetar odnese?

(Ulazi Starješina.)

Starješina:

Dijete… sreća pojedinca je prolazna,

ali sudbina naroda — vječna.

Onaj tko bira sebe, gubi sve.

Onaj tko bira narod — živi zauvijek.

Mira (tiho, ali odlučno):

Ako je tako…

neka moja bol bude žrtva.

Idi, Vuk.

Ne kao moj… nego kao sin naroda.

Vuk (dirnuto):

Mira… tvoje srce je jače od mojega.

Ako se vratim — bit ću tvoj.

Ako padnem — bit ću slobodan.

Mira:

I tada ću te voljeti…

kao što narod voli svoje junake.

(Vuk odlazi. Mira ostaje sama, gleda u daljinu.)

Mira (uzdignuto):

Neka noć proguta moj plač,

ali neka zora donese slobodu!