Ivica Kesić “Vrata od sna”

Ja, mjesec i ona, obljubljena, snena

dok srpanjski lahor valima miline

dirao je grane staroga kestena

zivkajući zoru kroz lišće da sine.

                       .

Kroz prozor su tiho prikrale se sjene

i po njenom licu, poprsju i vratu

plesale su valcer bijele puti žedne

na osmijeh joj grešni stavljajuć’ pozlatu.

                         .

Gdje su vrata od sna da provirim na tren?

Je li krvi moje živa žeravica

bar sjena tog ognja ispod trepavica?

                   .

Krik zore provali usiljen i nadmen

i sa grudi njenih protjera sve sjene

otkrivši mi oči neke druge žene.

Nema komentara za "Ivica Kesić “Vrata od sna”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.