Ustalasalo se more, uzdiglo do zvijezda
o visoku hrid udara moćan val
što se više sklanjam to se k meni penje,
mrvi grebene, rasipa sol.
I tebe mi donijelo more
s olujnim jugom, mornaru moj.
Iz mračnih dubina izbacila te plima
s mirisom mora, s okusom algi
na moj skriven brijeg.
Pružamo ruke
jedno prema drugom
more nas prima u zagrljaj svoj.
Osoljene pȕti,
sklopljenih vjeđa
ronimo u beskrajan, modri svijet.
Lunarnim kolutom ovjenčani
ćutimo more, ono ćuti nas
i naposljetku zaplovismo
u zaborav čist.
julija
Lav
Tonka
16/09/2021 at 5:04 pm Permalink
Bajkovita i vrlo lijepa ljubavna pjesma. Potpuno stapanje s morem.
16/09/2021 at 8:14 pm Permalink
Raduje me da ti se pjesma dopala i hvala na komentaru, Mare.
Ugodnu večer ti želim! ☺
17/09/2021 at 9:29 am Permalink
Uživala sam u ovoj lijepoj pjesmi, Katarina. Topli pozdrav šaljem 🙂
17/09/2021 at 5:05 pm Permalink
Hvala na čitanju i ostavljenom komentaru, Suzana. Obradovala si me.
Vedar pozdrav iz sivog Zg! 🙂
18/09/2021 at 5:03 pm Permalink
Krug modrog i mističnog koji spiralno uzrasta u točku sažimanja prirode i čovjeka.
Uživanje za čitati!
Pozdrav tebi, Kate!
18/09/2021 at 7:21 pm Permalink
Velika ti hvala, draga Branka, na čitanju i ostavljenom krasnom komentaru.
Svako dobro i tebi leti moj pozdrav i zagrljaj! 🙂