Suzana Ljepava “Bura”

Vapaj se ne čuje, vješto se krije

osluškuje svoje srce

zaćutala bura, pritajila se

poslije svega, sve što je raznijela

bistra osjećanja je ostavila.

Noć je otela iz pepela

nježno, slomljena krila pridržala

dok je nad njom u tišini bdjela istina

srce joj  snagom planine oporavila

na koži  opekotine zacijelila.

Kroz noć zvuk violine odjekuje

sada, bura hukom poručuje:

„Ostavi u juče ruševine, pogledaj,

strune nebeske i strune violine

noćas su se sjedinile.“

 

 

Nema komentara za "Suzana Ljepava “Bura”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.