Posežem nadaleko i naširoko da bih gradio obrazac usamljene zbunjenosti, koji tka svoj put sa odlučnosti, tražeći odgovore; Zašto data obećanja nikada nisu održana? . Zadržih se ovdje, na goloj rijeci, gdje se kovitlaju glasovi ludila u vrtlogu klizanja. Gdje se vrijeme ponavlja, gdje je nada zupčanik istrošeni, težak za popravak… A ipak vuče me […]
Kategorija > Misaona
Milan Janković “Začarani cvijet!
Guše me vijugave loze melankolije… Hipnotizirajući petrikor ispunjava moja pluća, duhanom smotana. Nedostaju mi vijugave livade u mističnim zemljama, i biti opčinjen svakim, cvijetom čarobnim. . Posljednja latica, začarani cvijet pada… . Izgubio sam svoju kartu, zbog zabranjenog znanja. Začaran prokletstvom stvorenja u gnjevu, muče me zloćudni tumori u prsima. Posljednji od svjetlucavih otrova, koji […]
Rijad Arifović “Glas bez zvuka”
Nosim ravnicu u osjećajima Nosim stihove, nosim zvuke sevdalinke svirane u tonovima tuge i nostalgije. Nosim snove izgubljene u noćima samoće. Nosim gorčinu u buketima lucidnost i bezumlje. Nosim suhoću svojih očiju koje plaču još od djetinjstva. Nosim noći pune mjesečine Nosim polja suncokreta Nosim dvorište puno sunca i ptica Nosim dugu čežnju Nosim jedan […]
Marin Čaveliš ” Ubojito ravnodušje”
Čuješ li jauke žrtvi? Ubijaju se gradovi i ljudi. Leže srušeni i mrtvi. I nikog to ne čudi. . Čuješ li jauk majke nad mrtvim djetetom? Zlo je izašlo iz bajke i opet luduje svijetom! . Makar malo oslušni kako tišina ječi, dok ljudi ravnodušni gledaju zločine mirno – bez riječi. . Svima je ogluvila […]
Lorena Vojtić “Dualna”
Uz pravu patnju… Najbolje naučimo. Gradimo karaktere. Oblikujemo. Ličnosti, stavove. Kompletne mentalne sklopove. Stvaramo. Hvalevrijedne projekte, čuda. Koristimo Bogom dane… Unikatne darove… Talenti se umnažaju. Možemo – promijeniti jedino sebe. Ali druge, nikako ne.
Milan Janković “Ona je zemlja, a ja zrak”
Tišina pjeva, tka svete tekstove, snažne i nježne, kao paukova svile. Oči su mi fantastičnih zvijezda pune, ruku ispruženih, žele mjesec da uhvate. . Plešem bos po rosnoj travi, čekajući, čeznući u najtamnijoj noći. Zemlja i ja, suspregnuta daha, za prvi pogled, čekamo na zoru uzdaha.
Mile Lisica “Zvono”
Pod kožu mi uselilo zvono Pet kilograma bakra A duša tek zašumi meko. . Korak me ne sluša vekovima U srcu osamljena ravnica raste Još je gaze između jave i sna Mali mravi Od stakla . I tako i žednim U krugu lepe tišine Što talasa Što se talasa . Pod kožu […]
Ladislav Babić “Harmonija”
Gle, zvijezde kako čudesno kruže, tako je bistra atmosfera. Naprosto moraju da se združe valovi čežnje s harmonijom sfera. . Kako li bridim okrenut svodu, obasjan nekom božanskom slutnjom. Vrijeme je načas stalo u hodu, vječnost kroz mene govori šutnjom. […]
Jasmila Talić-Kujundžić “Put me čeka”
Pakuješ stvari u kutije, kofere i vreće Duša ti stoji dok se tijelo kreće Zar da baciš u smeće Uspomene i sjećanja Zar da ti budno biće sanja Snove u međuprostoru Zar da ubrzavaš vožnju sporu Na putovanju gdje su predasi nužnost A ronjenje i propitivanje dužnost Iza tebe ostaju zidovi i prazan prostor Stranac […]
Rijad Arifović “Priča koja ima sretan kraj”
Moram sam u sebe uroniti pronaći put i most do jedne rasplakane jeseni koju čuvam u neizgovorenim riječima u sjećanju na ukradene poljupce od kiše u očekivanju svitanja Možda previše tuđih rana bolujem možda ličim na lastu koja nema gdje da se vrati možda samo želim da ispričam priču koja ima sretan kraj […]