Milan Janković “Nevidljive bitke”

U jutarnjim satima,

dok se snovi još opiru,

osjećaj je mučenja,

tjeskobe iz snova,

koja nepresušno izviru.

.

Borbu za odrješenja,

gola duša bi utišala,

al’ uzburkane misli,

misao mračnu miluju,

jer smrtna tišina

vodi me tom cilju.

.

Svaki san, nova je bitka,

razbijanje uma, moja je plaća.

Osjećaj blata živim svaki dan,

da i Mjesec mi je duhovno neljubazan.

.

Molitva moja, za primirje je…

Jednostavno primirje,

tijela i duha.

Al’ snovi moji, noću se opiru,

bitkama novim,

tijelo i dušu mi razdiru…

Nema komentara za "Milan Janković “Nevidljive bitke”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.