Ulica još pamti zvuk sunca

koje poskakuje ulicom

kako udara o kamen

brže od ljeta.

       .

Netko je ugasio jednu mladost

a grad je samo spustio

trepavice grada nad uspavanim ulicama,

ranije nego inače.

            .

I svaka noć u tom gradu ima isto lice:

kamen, škure i previše šutnje

                 .

Majka sada sluša korake

 koji nikada ne odlaze,

i razgovara sa tišinom,

i pamtu sve

      .

Imao je tek godine koje su

nosile sunce u rukama

i učile još ime jutra.

            .

Premalo za ranu prekrivenu cvijećem,

premalo za križ,

premalo da ga zemlja nauči šutjeti.

                  .

Ostala je lopta kraj zida

i prozor koji ga čeka.

Samo se mladić nije vratio

 iz noći koju su odrasli mogli spriječiti.