Zvonimir Nemet “Nisam mogla”

Jednog se dana

pogledah u zrcalu,

stvarno imam boju kose

na majku

i oči su nam iste

i iste modrice

ispod očiju

ne znam zašto,

zbog čega su tu

život ne mazi,

to znam

znam da i ona zna,

nikada nije

o njima govorila

nisam ni pitala.

Život je dilema,

izbor,

i biraš

ili dobro

ili loše

izabrale smo.

Majčinu boju očiju

nisam birala,

nisam ni boju kose,

nisam mogla

i pitam se

jesam li to

ja u zrcalu,

jesam li ja

isto loše izabrala?

Vidim da jesam

ne bole modrice,

loše riječi

sto puta izrečene,

boli nešto drugo

srce je ranjeno

i duša na križu sama,

slika se zamutila.

Magle u očima,

sat otkucava u tami

duga je noć,

ostalo je još puno

vremena do svitanja.

Nema komentara za "Zvonimir Nemet “Nisam mogla”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.