Pod krilom jedne ptice zatreperila je plava školjka svjetlosti.

Daleko pod krilima razlijevao se safir i zaklanjao bijele tragove vjetra.

                                 .

Sunce je među usnulim divovima prosulo zlatne ljuske.

Vjetar je raspleo bijelu svilu nad plutajućim vrtovima,

kao munja, na krilima lutajućeg svirača zapalila je mjesečevo perje.

                                            .

Stakleni putnik je s njihovih tragova brao miris hladnih zvijezda.

Bijeli krugovi bježali su jedan preko drugoga prema rubu maslina.

                                       .

Zalazak je iz svojih dubina izvadio tamni plod sunca;

u njegovoj kori spavao je sjaj potamnjeloga metala,

kao koraljna jezgra u grimiznom vinogradu.

                                 .

Planinske su kose nosile šume na svojim zelenim ramenima,

između njihovih rebara rijeke su otvarale modre oči.

Na dvorcu davnine bronca je svjetlucala

kao med što ga je mjesec sakrio u školjku.