Petar Šitum “Mjesečeve uspavanke”

 

U šapatu nevidljivog u jeziku tame

razgrćeš tihe pukotine kroz koje prolazi beskraj

i zacijeluješ ožiljke preko razdvojenog prostora

blizine koja pamti dodir svoje izgubljene mladosti

                 .

Bila si tajanstvena katedrala,

glasnici dubina koji nose poruke

iz tajanstvenih svjetova

tvoji su zvonici koji pjevaju vječnost

             .

Blijedog cvijeta što

na tamnom nebu cvjeta ljubavnica

pod zlaćane trepavice sna

mjesec je prosipao zadnje tragove sna

              .

Samo si tajnom pjevaču

među stabljikama trave vidljiva

rasla uz priče stada bijele tišine na nebu,

putnika što nose kišu na dlanovima

Nema komentara za "Petar Šitum “Mjesečeve uspavanke”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.