Kategorija > Romantika

Lorena Kujek- Amor vincit omnia

Preuzvišeni stvore novotkrivenih sazviježđa, osjećaš li da plamenom našeg izgaranja- potpirujem dimne zavjese neraskidivih trenutaka? Već mjesecima zaneseno rišem osluhnute riječi crnih mjesečina; poškropljene predanošću katatoničkih cjelova. Reci mi, tko sam ja u našoj bajci? Akter ili protagonist fluidnih zbivanja? Izbjegavajući odgovor na retoričko pitanje, topimo se u vosku stimulativnih para. Ljupkošću svoje intelektualne dovitljivosti, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Sve na tebe miriše-gazela

  Budim se s prvim zraka Sunca, a jutro na tebe miriše I protekla noć prepuna mjesečine još na tebe miriše Glava mi sneno počiva na svilenom jastuku Kojeg u zagrljaj privlačim, jer na tebe miriše Na vratima sobe tvoj osmijeh I šalica vrele kave što na tebe miriše I kuhinja je prepuna slatkastog mirisa […]

Pročitaj cijelu poeziju

SnjegoviVječni

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Realna idealizacija

Smaragdna kraljevno procvjetalih krajobraza dok mu dotičeš usne, otari svoje napuklo lice- o rubac platonske korote.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Moć ekspresije

Sjenča me kistom,  nanoseći zagasite boje, kao slojevitu pokoru. Pri namjernom  sudaranju vrhova prstiju,  rastapaju mi se  krvna zrnca- poput samotnih ugrušaka kataklizme.  Promišljam o njemu, u neuglađenim razmacima, između neoprezno izazvane tahikardije  i sljedećeg psihodeličnog,  slobodnog pada razbora. Iskrenošću protežem  zapečaćene stijenke začahurenih emocija; ne bih li naposljetku posvema prigrlila tajanstvene cjelove- svojevrsne ekstaze  […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Broj koji Bog ne odobrava

Dragi, izvedi mi brzinski balet za sva alkoholiziranja- kojima smo svjedočili i u čijem smo odsustvu potajice prisustvovali.

Pročitaj cijelu poeziju

Jecaj za vječnost

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Kujek- Sanjala sam da sam živa

Bog nas je zaboravio. Slutim kako mi se smije kažiprstom upirući- na nepobitne grešnosti. Mi sinkronizirano cirkuliramo poput litija, kao nutrinski gnjilo voće na sjajnom stolu od sandalovine. Uporno iniciramo naše sveviđenje, prodornim promatranjem kristalnih iluminacija. Astralnom projekcijom invociramo ljubav. Počuj me, Dugo mojih tmurnosti. Uporno me jede tvoja odsutnost, provlačeći kroz bolne zanoktice- zatitrana […]

Pročitaj cijelu poeziju

Za djevojku crne kose

Pročitaj cijelu poeziju

Suština poetike – Dijalog s Jesenjinom

  https://sustinapoetike.blogspot.com/2018/06/marija-juracic-dijalog-s-jesenjinom.html

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts