Pronađoh jednu knjižicu staru
listova strganih, trošnih, žuti’
rekla bih da sliči spomenaru
gdje u njoj sprešana ruža šuti.
Između starih knjižica čuči,
zaboravljena, skrita ostala
strastvene ljubavi skriva, muči,
osamljeni suvenir postala.
.
Godine mnoge niže i čeka
da je probude jednoga dana,
prati je nada i tiha jeka
mlađanih, nedosanjanih sanja.
.
Sačuvaj stare spomenare sve
tamo se tvoja mladost skrila,
bila si tamo, nevina posve,
tek su ti tamo stasala krila.
14/12/2021 at 5:57 am Permalink
Ritam teče bez zastoja, a emocija i poruka nisu se promijenili. 🙂
15/12/2021 at 9:27 am Permalink
Lijepe su to uspomene. Fino pjesma teče i budi neke mlađe dane. Lijep pozdrav, Đurđice 🙂