Arhiva > sumiko

Učitelj

Sansei na japanskom znači Učitelj. Ti si moj sansei Ispijanja čaja od persijskih jabuka Sa dodatkom cimeta U jesenje magličasto jutro I zvuk tramvaja Učiš me suptilnosti Učiš me da čeznem Tvoje riječi su kapi istine Koje stvaraju Savrsenu harmoniju trenutka Vjetar najavljuje kišu Osjećam njen miris Ti se boriš sa vjetrom Koji pokreće vjetrenjače […]

Pročitaj cijelu poeziju

U toj ulici sam se rodio

U toj ulici sam se rodio Jedne kasne jeseni One godine kad je ostarjela lipa prestala da cvjeta Dok još je spavao grad I opet bih se tamo vraćao Jer uvijek ponešto zaboravim Kad ti pričam o sebi… U toj ulici sam živio nekad Ne mareći za godine koje dolaze Tražio sam riječi za ovu […]

Pročitaj cijelu poeziju

Na pragu jeseni

Uz muziku sa starih ploča zaspao sam u tvojoj kosi na pragu jeseni daleko od zavičaja u nepoznatom gradu. Mjesec je izveo zvijezde u šetnju hor cigana poklonio im je serenadu a ja sam sanjao da otvaram vrata dalekom putniku koji priča kako je jedne jeseni ispod samotnih oblaka lovio stepskog vuka i tako krao […]

Pročitaj cijelu poeziju

Tragač sreće

Budi tu Na putu kroz vrijeme strpliva i svjesna prolaznosti kao stranac u noći zagrli me svojim pogledom putujući od stiha do stiha Budi tu Nemoj stati zapjevaj, pošteno od srca, o dobrim danima uhvati povoljan vjetar i napusti prozor svog djetinjstva, kao ptica koja približava nebo noseći svoju čežnju, kao neku sitnicu Budi tu […]

Pročitaj cijelu poeziju

San o suncokretima

San o suncokretima Sanjao sam te u polju suncokreta negdje na kraju duge U očima ti sunce na usnama osmjeh u duši nespokoj Nisam bio tamo da ti otpjevam pjesmu u kojoj si ti, sunce i vjetar Nisam bio tamo da te odjenem u haljine tanke tijelo da se kroz njih sluti suncokreti da se […]

Pročitaj cijelu poeziju

Srebrena cesta

Ostavi me noćas, samog, ispod golih zvijezda na srebrenoj cesti nizvodno od tuge i idi na vrhovima prstiju da zametneš trag Obuci hrabrost nemoj suzama pisati pjesme ne govori ništa šuti ova beskrajna duša u kojoj se budi djetinjstvo će razumjeti sve Ne pitaj kuda sam otišao i ne iznosi srce na dlanu slučajnom prolazniku […]

Pročitaj cijelu poeziju

San ljetnje noći

U vreloj ljetnjoj noći hodam baščaršijskom kaldrmom zastajkujući pored ćepenaka sa kojih su kiše saprale i vjetrovi odnijeli tragove prošlih ljubavi Sa nekim osjećajem daljine skupljam komadiće sjećanja na jednu mirnu ulicu i jedno dvorište puno neba i ptica u koje sam bježao kad me tuga pronađe U mojim očima koje su ponekad zelene ogledaju […]

Pročitaj cijelu poeziju

Haiga

Pročitaj cijelu poeziju

Vjetar donosi pjesmu

Izlile su se vode vratile su se tamo odnekud iza Karpata gdje sve miriše na jesen pa i ovo proljeće koja pušta ptice da lete u nebo mijenja boju oblaka i tetura se ravnicom kao pijani svatovi Vjetar donosi pjesmu u ovu dušu što nemirno plovi noseći sa sobom tvoj pogled da je čuva od […]

Pročitaj cijelu poeziju

Kuda idu usamljeni ljudi

U ranu zoru praćen tišinom ispisujem pjesme bez riječi i rime u kišnoj ulici nepoznatog grada i prkosim sjećanjima koja me vijekovima progone Ostavljam za sobom pješčane gradove kao ptica selica slijećem na tuđe prozore i uživam u izlascima sunca Tek kasnije budi se grad priznaje da je opet sanjao o tebi i pita se […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts