Arhiva > sumiko

San o suncokretima

Sanjao sam te u polju suncokreta negdje na kraju duge U očima ti sunce na usnama osmjeh u duši nespokoj Nisam bio tamo da ti otpjevam pjesmu u kojoj si ti, sunce i vjetar Nisam bio tamo da te odjenem u haljine tanke tijelo da se kroz njih sluti suncokreti da se za tobom okreću […]

Pročitaj cijelu poeziju

Priča

Ispričaću vam priču koja se, opijajući nas lakom tugom, sama ispisuje, u noći punog mjeseca Priču bez imena koja miriše na ljude na samoću na bolnu tišinu na stari komšiluk na nostalgiju

Pročitaj cijelu poeziju

Ti si kiša

U mjestu ukradenom od boli ti si kiša koja nježno pada i na uho mi pjeva uspavanku U tvojim očima je nježni zaklon gdje smirujem svoje srce i pronalazim izgubljene snove U noćima samoće kad se magla spusti moja želja da budem s tobom je jedina svijeća koja svijetli Mi smo obećani san, jedna poema, […]

Pročitaj cijelu poeziju

Tek na tebe mislim

Možda zbog kiše koja se kotrlja po krovovima, iznenadne slabosti, sitne greške u karakteru vraćam se u vrijeme kada smo, naoružani osmjehom, započinjali svaki novi dan

Pročitaj cijelu poeziju

Ljubav moja si ti

Ja sam stranac u svom rodnom gradu za koji me, još samo, vežu tragovi sjećanja kojima se vraćam u vrijeme kada smo bježali iz školskih klupa i u starom parku sanjali o dalekim putovanjima

Pročitaj cijelu poeziju

Žute dunje

U tvojoj ulici još miriše tišina i vjetar spava na krilima oblaka Umornim korakom došao sam bijelim drumovima da ti kažem da te volim

Pročitaj cijelu poeziju

Epitaf

Amir zapovjednik, naredbodavac, domaćin Na brdu ispod drveta humka U njoj leži Dobar čovjek Koji je u svim ljudima vidio samo dobro Nikada zlo Leži skrštenih ruku On koji je neumoran bio Svuda stizao O svemu brinuo Leži odmara Od neumora Iznad njega po nebu Zvijezde se roje Osvjetljavaju put Njegovoj smirenoj duši Koja se […]

Pročitaj cijelu poeziju

Snijeg boje višnje

Bilo je ljeto ili možda proljeće, više se ne mogu sjetiti, sreli smo se na nepoznatom mjestu i pričali dugo, dugo tražeći naša srca koje je ukralo vrijeme ta nevidljiva zvijer Bila je zima ili možda jesen, više se ne mogu sjetiti, noć je letjela iznad grada kakva noć Padao je snijeg boje višnje po […]

Pročitaj cijelu poeziju

Učitelj

Sansei na japanskom znači Učitelj. Ti si moj sansei Ispijanja čaja od persijskih jabuka Sa dodatkom cimeta U jesenje magličasto jutro I zvuk tramvaja Učiš me suptilnosti Učiš me da čeznem Tvoje riječi su kapi istine Koje stvaraju Savrsenu harmoniju trenutka Vjetar najavljuje kišu Osjećam njen miris Ti se boriš sa vjetrom Koji pokreće vjetrenjače […]

Pročitaj cijelu poeziju

U toj ulici sam se rodio

U toj ulici sam se rodio Jedne kasne jeseni One godine kad je ostarjela lipa prestala da cvjeta Dok još je spavao grad I opet bih se tamo vraćao Jer uvijek ponešto zaboravim Kad ti pričam o sebi… U toj ulici sam živio nekad Ne mareći za godine koje dolaze Tražio sam riječi za ovu […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts