Nekad, u davnim vremenima, prošli smo tim putem nas dvoje u nekoj izgubljenoj noći dok klatio se mjesec sporije od srca što tuklo je po drumu u cipelama izlizanih potpetica. Nosila si šal od kašmira i mirisala na kutiju drvenih bojica a ja sam usporavajući korak u daljini vidio more djetinjstva gledajući tvoje oči U […]
Arhiva > sumiko
Klupa ispred kina „Manaki“
Na pečeni kesten mirisala je ulica vjetar je svirao melodiju u molu promrzli prolaznik dozivao je ime ljubavi koja je ostala daleko u nekoj ravnici u društvu nepoznatih lica prve pahulje započinjale su svoj ples sve se činilo tako jednostavno a stigao je rat i sve je ostalo zabilježeno u meni Volio sam da putujem […]
Rijad Arifović “Glas bez zvuka”
Nosim ravnicu u osjećajima Nosim stihove, nosim zvuke sevdalinke svirane u tonovima tuge i nostalgije. Nosim snove izgubljene u noćima samoće. Nosim gorčinu u buketima lucidnost i bezumlje. Nosim suhoću svojih očiju koje plaču još od djetinjstva. Nosim noći pune mjesečine Nosim polja suncokreta Nosim dvorište puno sunca i ptica Nosim dugu čežnju Nosim jedan […]
San o suncokretima
Slika: Vincent van Gogh Sanjao sam te u polju suncokreta negdje na kraju duge U očima ti sunce na usnama osmjeh u duši nespokoj Nisam bio tamo da ti otpjevam pjesmu u kojoj si ti, sunce i vjetar Nisam bio tamo da te odjenem u haljine tanke tijelo da se kroz njih sluti suncokreti da […]
Rijad Arifović “Leptir ljubavi”
Noćas se spustila kiša tiho kao mokra kosa niz tvoja leđa Noćas je cvjetala lipa i mirisao bagrem bijeli Noćas je pun mjesec obasjao srebrenu cestu po kojoj , godinama, lutam tražeći među krhotinama starog svijeta koji se srušio 11 jula 1995 godine tragove ljudskosti Noćas se spustila kiša tiho kao mokra kosa niz tvoja […]
Rijad Arifović “Priča o vremenu”
Ispričaću vam priču koja se, opijajući nas lakom tugom, sama ispisuje, u noći punog Mjeseca. Priču bez imena koja miriše na ljude na samoću na bolnu tišinu na stari komšiluk na nostalgiju i ima okus tuge i hljeba.
Rijad Arifović – Sumiko “Zaspao sam u tvojoj kosi”
Uz muziku sa starih ploča zaspao sam u tvojoj kosi na pragu jeseni daleko od zavičaja u nepoznatom gradu.
Klupa ispred kina “Manaki”
Na pečeni kesten mirisala je ulica vjetar je svirao melodiju u molu promrzli prolaznik dozivao je ime ljubavi koja je ostala daleko u nekoj ravnici u društvu nepoznatih lica prve pahulje započinjale su svoj ples sve se činilo tako jednostavno a stigao je rat i sve je ostalo zabilježeno u meni Volio sam da putujem […]
Grad u kome kiša ne umije da plače
Vraćam se u grad svoje mladosti grad u kome se vagala svaka izgovorena riječ grad u kome se ljubav izjavljivala oprezno kao da se gazi po razbijenom staklu grad u kome u poznu jesen još dozrijeva jabuka u bašti iza male kuće okrečene u bijelo ispod koje sam skrivao svoje tajne grad u kome se […]
Učitelj
Sansei na japanskom znači Učitelj. Ti si moj sansei Ispijanja čaja od persijskih jabuka Sa dodatkom cimeta U jesenje magličasto jutro I zvuk tramvaja Učiš me suptilnosti Učiš me da čeznem Tvoje riječi su kapi istine Koje stvaraju Savrsenu harmoniju trenutka Vjetar najavljuje kišu Osjećam njen miris Ti se boriš sa vjetrom Koji pokreće vjetrenjače […]
