Uz muziku sa starih ploča
zaspao sam u tvojoj kosi
na pragu jeseni
daleko od zavičaja
u nepoznatom gradu.
Mjesec je izveo zvijezde u šetnju
hor Cigana
poklonio im je serenadu
a ja sam sanjao
da otvaram vrata
dalekom putniku
koji priča
kako je jedne jeseni
ispod samotnih oblaka
lovio stepskog vuka
i tako krao svoje vrijeme.
Još uvek sam tu
možda se plašim
da se probudim
da ne dosanjam svatove
koji panonskim ravninama
kao krijesnice lete.
Možda se plašim
da mi se osmijeh ne vrati
i da neću znati
na nebu prepoznati boje ljubavi.
Možda se plašim
da ću zaboraviti da sanjam
u snu i na javi

SLIKA: Dijana Nazor “Plavi tepih”