Akademski slikar Marin Boban je niz svojih slika nazvao „Eklipsa duše“. Sama pomisao na eklipsu duše je toliko mračna da mora izazvati jezu. Duša čovjekova tone u mrak, sve ono što je on bio, što je stvarao, o čemu je sanjao, nestaje. Nastupa smrt. Totalna pomrčina. No je li to kraj?

Marin Boban, koji se svojim slikama predstavlja i kao filozof, ga ne priznaje. Svaka svemirska eklipsa traje kratko vrijeme, svemir ne uništava sam sebe pa tako i duh čovjekov traži i nalazi izlaz. Sve opet dolazi na svoje mjesto, do sljedeće eklipse.

Boban dušu poravnava sa svemirom. Opominje čovjeka da probudi duhovnost u sebi, da se liši nepotrebnih materijalnih težnji.

Na prvoj slici doživljavamo eklipsu Sunca, Mjeseca i Zemlje koju presijeca užurbani, nepravilni kardiogram. Cijeli dio slike je u pokretu, sve se kreće kao velika globalna pozornica. U prvom planu pliva riba, kovač ili šanpjer.  Ona na trupu nosi točku koja sja kao crno Sunce, a koja, prema legendi, predstavlja otisak prsta svetog Petra. Riba je simbol ranih kršćana, ali ova riba se razlikuje od one ranokršćanske ribe koja se crtala dvjema nasuprotnim zaobljenim linijama križanim u repu.  Ihtis, grčki naziv za ribu, krije u sebi akrostih: “Iēsous Christos Theou Hyios Sōtēr” što znači „Isus Krist, Božji Sin, Spasitelj“ Riba naslikana na ovoj slici je predator i predstavlja društvo koje je pogazilo sve kršćanske vrijednosti i koje križ svodi na bižuteriju.

Ako bolje pogledate, u donjem lijevom uglu primijetit ćete siluetu rimskog vojnika koji stoji uspravan, nepomičan, s kopljem u ruci. Je li to  onaj slabovidni vojnik koji je na Kalvariji kopljem probio Isusov bok i koji je, poprskan njegovom krvlju progledao? Je li to onaj vojnik koji je nakon potresa rekao:“ „Zaista,  ovaj bijaše Sin Božji! Ovaj čovjek bijaše pravednik“.  Je li to čovjek koji je u metalnu kutiju spremio malo zemlje natopljene Isusovom krvlju i zakopao tu relikviju negdje oko Mantove? Legenda kaže da još luta svijetom i širi Riječ Božju. Uzalud?

Druga slika je također opomena svim ljudima koji idu “maleni ispod zvijezda“.

Što  je to u čovjeku što ga tjera da misli samo na materijalna dobra, da gramzi, da se kupa u svojoj pohlepi? Slika je jednostavna i jasna.  Svemir, odnosno duša čovjekova, prikazani su kao veliko oko koje mora donijeti odluku;  hoće li odabrati Judine škude ili put duhovnosti? Zlatnici padaju s desne strane slike, dok s lijeve strane obilno kaplju krvave suze. Ova eklipsa je izuzetno opasna. Zahvaća dušu pohlepnika i ne prolazi brzo. Talože se na nju svi poroci nepoštenog stjecanja bogatstva; krađa, prevara, korupcija, krivokletstvo…

A čovjek slab, kakav već jest, lako podliježe ovim porocima i zaboravlja da tako šteti najviše sebi. Glib postaje sve dublji, pomračenje duše nije više samo prolazan oblik života. Sljedeća slika svemirske eklipse opominje čovjeka podsjećajući ga na najvećeg izdajicu u povijesti, čovjeka koji je primio mito da izda prijatelja. Judu.

Mjesec je Zemlji zaklonio Sunce. S desne strane slike naslikana je suha grana s koje visi samo jedna jabuka. Naizgled je sočna, ali izgled vara. Pogledamo li bolje, uočit ćemo da je ta jabuka ustvari pognuta glava čovjeka, možda baš Jude vječnog prokletnika. Uzalud se Juda pokajao. Tu kajanje ne pomaže. Što je učinjeno, je učinjeno. Zemlja krvari dugačkim linijama nijemih suza, a oko cijele Zemlje omotala se ogromna crna zmija koja čuva zemaljski život nepoštenih biznismena, pokvarenih političara, gramzljivih mafijaša, neiskrenih svećenika, dok u njenom malenom dijelu plivaju sitne bijele ribice kao simboli malobrojnih čistih duša.

Četvrta slika zatvara ovaj ciklus. Svijet polako izlazi iz pomrčine. Život postaje ljepši, osvješteniji, svjetliji. Zemlja se vraća svome iskonu. Manje je tame, manje gramzljivosti. S desne strane slike nazire se djevojka u bijelom koja simbolizira ljubav, onu silu koja liječi duše i koja cijeli svemir drži u ravnoteži. Rascvjetala se malena tratinčica, simbol nade, nevinosti i novih početaka.  Taj mali, bijeli cvijetak, koji je nabujao pod kistom slikara, širi latice čim se Sunce pojavi na obzoru i sklapa ih zalaskom sunca. Nosi naziv Sunčeva nevjesta i mirno diše svoje zemaljske dane. Diše Ljubav, jedino bogatstvo za koje valja živjeti.