Lađe moje tonu u moru tvoga oka,

njegova dubina bezdan je bez kraja

ali kad u njemu kupaju se zvijezde,

zaiskri nebo gdje se s morem spaja.

 

Život se u njemu rascvjeta k’o ruża

kada mreže noći jutra sjaj rasplete

i od te vedrine što se iz njeg’  pruža

poskoči mi srce k’o zaigrano dijete.

 

Čarolijom duge tvoj se pogled smije,

a kiše u njemu tople su i blage.

Tek jedna mi želja u grudima vrije –

da zagrle me nježno tvoje oči drage.