U zemlji sjena i očaja,

izopačena stvorenja

lutaju i zure.

Tamo gdje magija

vrhovnim vlada,

leži moj mračan

i uvrnut san.

*

Nebo je crno,

mjesec je crven,

zvijezde iznad su sve,

samo ne mrtve.

A drveće kvrgavo i staro,

grane pružaju, nek’ izgore,

kao da im one

korijenje drže.

*

Dvorac stoji na vrhu brda.

Njegovi zidovi su mračni,

vlažni i mirni…

A u sjenama vrebaju

čudovišta i demoni,

svi posve podivljali.

*

Princ je proklet,

zauvijek vezan,

lutati zemljom bez glasa.

Oči mu crne,

kao ugljen će gorjet,

kad srce mu hladno

stane se vrtjet,

kao planet bez ciklusa.

*

Princeza ga čeka

u kuli od noći,

zaštićena magičnom moći.

Ali čarobnica, koja je čuva,

zla kao saboter je brižljiva.

*

Kraljevstvo je u neredu,

ljudi mu izgubljeni, zavedeni.

U tami hodaju,

tamom su okuženi

i zlom, kojeg je u izobilju.

*

Ali nada još uvijek zrakom lebdi,

svjetlom koje sja bez usporedbe.

Za heroja koji će ustati,

i pobijediti sve laži zamračene.

*

Sa mačem u ruci i srcem od čelika,

heroj će pobijediti nadrealno,

kad vrati zemlji svjetlo Antarktika,

protjerujući tamu u noć, vječno.