Ne ljubi me nikad kao brata i druga
ljubi me strašću dalekih stepa
ugrizi mi usne iza starog luga
sa cvijetom u kosi, zanosna i lijepa.

Dok miriši tamjan preko naših sela
samo me ljubi usnom punom slada
puna grijeha haljina ti bijela
nek na moje grudi kao cvijeće pada.

Ne ljubi me ovlaš, u prolazu samo
budi postojana k'o vojnik na straži
u tamnoj noći, dušo, mi oboje znamo
da tek nagi lišeni smo i srama i laži.

I zato me ljubi, neka trnu zubi
zaboravi krunicu, molitve kasne u noć
jer brzo će udes, zao i grubi
i mladost će kraj nas kao vjetar proć.