30 studenoga 2025
Autor: julija
Kategorija: Jezik i književnost
Tinu Ujeviću
.

Mrklo je, podbulo nebo
Pod njim se vjetar rasples’o
Čupa lišće i goli grane
Čerečeć’ stabla k’o kasap meso.
.
Otrgnut silom, sav u mraku
Leluja listak nad mrtvom stazom
A kad se nađe s njezinim razom
Čudna ga sila zavrti u zraku.
.
Jaukne nebo, obasja groblje
Uvelo tijelo vrtlozi spuste
U rijetkom šljunku – zape.
Stope ga s njime kapi guste
,
Plastične ruže društvo mu čine
Gdje kadulja Nikina je rasla
U mrkloj noći, bez mjesečine
Slična je sudba još jednom zgasla.
Nema komentara za "Emil Strniša “Na grobu pjesnika”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.