Kome da kažem

kako me je umorila sjeta

pred očima u kojima se gasi svijeća

i tragično ostaje da živi nesposobnost

trenutka izazvanog željom trajanja.
.

Svaka je smrt prerana

a bol nepozvani gost

kad jesen prolije nedostajanje

i kad suncu zavežu zrake

pa hladnoća nastani krvne žile.
.

Svu noć zvijezde su padale

lomile prozore

da svijetlost zamre bez sna

dodir bez zagrljaja

kroz prste propušta kapi kiše.
.

Kad čovjek stigne sa mrakom

i probudi radost skrivenih puteva

snažna,ponekad svirepa istina

zamagli razum.
.
Emotivni rez ostavlja trag u kamenu

sa sjevera vjetar podiže huk

riječi gube smisao, a potrebne su snažne.
.

Bura otvara vrata koloseuma

neka se krivci kazne

utvrdi odgovornost

da rukom odškrine prozor

i ugasi tamu pred novo svitanje.